Autor
Hajrp Šabanadžović
Božija Milost
Noć Orki
Ponoćka
Obasjano gorje
Zimsko talasanje
Ugodan pogled
Razvedravanje
Noć Milosti i sna
Jesenja idila
Zvjezdana raskoš
Poslijednja molitva
Crvena noć
No comments
Daily Archives: 27. Jula 2023.
Verlen – Drveni konji
Kroz Sen-Žil
prođi nam, ate,
moj čili,
dorate (V.Igo)
Drveni konji
Vrtite se ,vrtite se,dobri ati,
vrtite se stoput i hiljadu puta,
vrtite se stalno i nemojte stati,
vrtite se uz zvuke flauta.
Vojničina krupna i sluškinja prosta
u sedlu su vašem srećni i ne glume:
otišle su gazde u Kambrejske šume,
otipli su lično,ostaće još dosta.
Vrtite se ,konji niina srca gruba
dok s eoko vaših obrtaja sviju
žmirkajuć očima džešaroši kriju.
Vrtite se oko pobjedničkog stuba.
O,kako je divno pijanstvo te strasti:
ići u taj cirkus,vrtoglavi!
Milje u utrobi i muka u glavi
od obilja muke i gomile slasti.
Vertite se u svom obrtanju lenom
stezati mamuze da ne bude nužno
onima što vode kretanje vam kružno,
vrtite se tako bez želje za sjenom.
Ihitajte,konji njina srca gruba,
jer i noć će,evo,polako da dođe
da sjedini golubicu i goluba,
daleko od vašara i od gospođe.
Vrtite se samo!Nebo u kadifi
oblači lagano živo zlato zvijezda,
ljubavnici,evo traže svoja gnijezda.
Vrtite se čilo uz bubnja zvuk živi.
Bleki – Ne zaboravi kako smo se voljeli
Izgubljen u danima prošlim
zaleđen u satima sadašnjim
ne osjećam vrijeme buduće
dok neumitno sjaje odaje sive
Znam lako je tebi pružat ruke
bez praznih noći tuge i kajanja
dok gledaš crne svate moje
kako prežu vrane konje smrti
ne plači jube jedina ne plači
kada smrtni svati krenu tvojim putom
samo mahni nježnom rukom bijelom
očima od kristala klimni zbogom
i ne zaboravi kako se se voljeli
u maslinama podno kavala bijela
okupani mirisima sunca našeg
i suzama mora lipog jadranskog
Janis Joplin – To love samebody / Lirics – Prevod na Bosanski jezik
“To Love Somebody”
There's a light, certain kinda light,
Never ever, never shone on me, no, no.
Honey, I want, I want my whole life
To be lived with you, babe,
That's what I want oh, was to be
Living and loving you.
There's a way, oh everybody say
You can do anything, every thing yeah.
But what good, what good,
Honey, what good could it ever bring
‘Cause I ain't got you with my love
And I can't find you babe, no I can't.
You don't know, you don't know what it's like,
No you don't, honey no you don't know,
You don't know what it's like
To love anybody.
Oh honey, I wanna talk about love
And trying to hold somebody
The way I love you babe,
And I've been loving you babe.
In my brain, oh I can see your face again,
I know my frame of mind, yeah.
But nobody, nobody has to ever be so blind,
Honey, like I did, I know I was blind,
Honey, I tell you that I was, I was very, very blind.
Oh but I'm just a girl,
Can't you just take a look at me and tell,
Tell that I live, honey I live and I breathe for you,
Don't you know I do!
But what good, what good,
Honey, what good could ever do
‘Cause I ain't got you, that's all I've ever wanted,
And I ain't got you, babe, oh but I've been looking ’round.
But you don't know, you don't know what it's like,
No you don't, no, no, no, you don't know,
Honey, you don't know what it's like
Oh to love anybody.
Oh honey I wanna talk about
Trying to hold somebody when you're lonely
The way I loved you, baby,
And I just want you to know I tried.
Oh I know that there's a way
‘Cause everybody came to me one time and said,
“Honey, you can do anything,
Every little thing, and I think I can.
Oh, but what good, what good,
Honey, what awfully good can it ever, ever bring,
‘Cause I can't find you with my love,
And I can't find you babe, oh anywhere.
Oh, but you don't know,
You don't know what it's like,
No you don't and you never ever, ever did.
You don't know, honey,
You don't know what it's like
Oh to love anybody.
Oh honey I wanna talk about trying to hold you.
Oh baby, baby, baby, yeah,
But you don't know,
You don't know what it's like,
And you never ever, ever did,
I said I tried to throw my love around you
And I tried to help you darling.
But you never ever, no you never ever,
No you never ever, no you never ever,
I know that you know that
No you never ever, ever, ever,
Oh let me throw my love,
Throw my love all around you, yeah.
Voljeti nekog
Tamo je svjetlo, određena vrsta svjetla
Koja me nikada nikad ne obasjava,ne ne
Dušo, želim,želim čitav svoj život
Da živim sa tobom
Sve što želim , je bilo i biće
Da živim s tobom i volim te
Postoji način,o svi to kažu
Ne možeš učiniti ništa,ni jednu stvar, da
Ali koje dobro,koje dobro
Dušo, koje dobro to može ikad donijeti
Zato, šta dobijam sa mojom ljubavlju
A ne mogu te naći mili ,ne mogu
Dušo, ti ne znaš,ti ne možeš da znaš kako to izgleda kako izgleda
Ne ti ne znaš,mili , ti ne možeš da znaš šta to znači
Ti ne možeš da znaš šta je željeti
Voljeti nekog
O dušo ,želim ti pričati o ljubavi
I iskušenju da držiš nekog
Način na koji te volim mili
i kako sam zaljubljena u tebe mili
U svojoj svesti,o ja mogu opet vidim tvoj lik
Znam svoje duševno stanje,da
Ali niko,niko ,ne može biti tako slijep
Dušo,koliko sam ja,znam bila sam slijepa
Dušo ,kažem ti takva sam bila,bila sam vrlo,vrlo slijepa
O ali ja sam samo djevojčica
Ne možeš me samo uzeti i gledati u mene i govoriti
Govoriti da živim,a dušo ja živim i dišem za tebe
Da li da to činim! Ti znaš
Ali koje dobro,koje dobro
Dušo, koje dobro može ikad biti
Kad ja te ne mogu dobiti,
a to je sve što sam ikad željela
ne mogu te imati,mili,ali ću uvijek biti zagledana okolo
ali ti ne znaš,ti ne možeš da znaš šta je slično tome,
ne ti ne znaš,ne,ne ,ne ,ti ne možeš daznaš
dušo,ti ne znaš šta to znači
voljeti nekog
O dušo ,želim ti pričati o ljubavi
I iskušenju da držiš nekog kad si usamljen
Način na koji te volim mili
i kako sam zaljubljena u tebe mili
i želim da znaš kako pokušavam
O,ja znam da postoji put
Zato što mi svako dolazi i govori
Dušo,ne možeš učiniti ništa
Ni jednu malu stvar a ja mislim da mogu
O,koje dobro,koje dobro
Dušo koje strašno dobro je to,ikad donešeno
Jer ne mogu te naći sa mojom ljubavlju
I ne mogu te naći mili,o nigdje.
O ti ne znaš
Ti ne možeš da znaš
i ti nikad saznati nećeš
Ne ti ne možeš da znaš,dušo
Ne možeš da znaš šta je to
Voljeti nekog
O dušo, želim da ti pričam dok pokušavam da te držim
O mili,mili,mili da
Ti ne znaš
Nikako ne možeš da znaš
Ti ne možeš da znaš šta je to
Ti nikad saznati nećeš
Šta govorim pokušavajući da prostrem moju ljubav ispred tebe
I pokušavam da ti pomegnem dragi
Ali ti nikad,ne zaista nikad
Ne ti nikad,ne zaista nikad
Ja znam da to znaš
Ne ti nikad, uvijek,uvijek
O dopusti mi da položim moju ljubav
Položim moju ljubav svuda oko tebe,da.
Bosna kolijevka civilizacije slavi jedan od rođendana – Iz Arhiva
Bosnu oduvijek nazivaju kolijevkom ili pupkom civilizacije. Ona to uistinu jeste. Bosna je zemlja na kojoj se prelamaju sva dešavanja svijeta , od davnina.To nije zbog toga što se nalazi na razmeđi istoka i zapada; razmeđi novih i starih civilizacija, orijenta i okcidenta.
Razmeđa u Boga nema. U Boga su dva istoka i dva zapada.Gdje god staneš tu je istok, gdje god se okreneš to je zapad.Razmeđa je stvorio čovjek.
Bosna nikad nije trebala razmeđa.To su joj nametali ljubomorni zli ljudi;zato što je u Boga samo jedna Bosna, divna mila,zemlja Božije milosti.
Bosna je blagorodno i prozirno neba punog zvijezda,maglica i putanja koje zadivljuje. Bosancu ne trebao huble da vidi ljepotu neba i zviježđa.
Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njega. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća.
Bosna je ona kiša što pada a sve miriše, sve oživi i ljubav i bol, i krik i suza, tajne velikodušnosti i patnji. I blagost i dobrota i plemenitost.
Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova.
Bosna je ona Modra rijeka i ona druga i sve njene blizanke. Čiste su, nevine i bistre. Svi one modrii srebreni velovi što lepršaju njenom usnulom ljepotom . To su izvori ljubavi i sreće. Nebo im daruje onu modro-zelenu umilnost, iskričavost sanja koju čovjek ne zaboravlja.
Bosna je jedna jedina snena šuma srebrenog sjaja; koja se prelijeva po blagim brdima s kraja na kraj Bosne. Njom tiho žumori sevdah čežnju.
Bosna su i blagorodne ravnice rumeno-zlaćanog sjaja što zbore bajke o plodnosti i dobroti.
Bosna su tratine i polja kojim šire se mirisi djevičanskih ljubičica, ljepota ljudskosti i smrti, ktomu uvijek su obasjena zalazećim sunčevim sjajom.
I more Bosansko je kao i Bosna maleno a veliko, toplo, slano i ljekovito.
Bosna je svojim ljudima utkala sebe i svoje darove. Zato je Bosna isto što i Bosanac. Zato je Bosna ono što Božjim čovjekom slovi.
To je samo djelić onoga što je Uzvišeni u svojoj neizmjernoj Dobroti i Milosti; Bosni darovao.
U srcu opijajuće predane ljubavi Zemlje Božje Milosti smjestio je : Grad čednosti – Palatu milosti – Dvor ljubavi -Bosna Saraj.
Djelići tih darove , ponekad brižno pretopljenih u snove, sanje i ljubav, iskre u tekstovima, crticama, pjesmama, humoru, bajkama, basnama i historiji i svemu onom što slijedi na ovoj stranici.
Nadamo se da smo bar nekog zainteresovali, možda razveseliti, ili čak rastužili. To nam je krajnji cilj.
Nažalost,izrekli smo i neke druge riječi koje možda neće biti toliko lijepe i svidljive, nježne i blage ;već škrte, opore, ironične, reske ali iskrene i bez mržnje. Riječi istine kao opomena svijetu koji razumije, a kao podsmijeh, prezir , ogorčenost i prijetnja zlu i onima koji ga tvore.
Sve riječi na ovim stranicama su zapisane u prijašnjim, a nastale su kao svjedočanstva potomaka onih koji Bosnu doživljavaju onakvu kako ona jeste: Zemlju Božje Milosti i svoju domovinu.
Napisano nije predstavljeno po vremenskom, hronološkom, tematskom, uzročno-posljedničnom niti „lirskom“ redosljedu. Nije zagarantovan ni kvalitetu jednake razine. Kvantitet je skoro neiscrpan, garantuje šarolikost – za svakog ponešto.
Nekad je govor biti izravan, nekad neizravan, nekad pomiješan. Nekad je govor u jednini, nekad u množini, nekad pomiješano.Nekad je tekst biti razvučen i usporen, nekad kratak i ubrzan, nekad zakukuljen-zamumuljen, zavisno od raspoloženja riječi i teksta.
Upamtite i bez zamjerki:
„Autori nisu bitni. Oni su odlučili da ispišu svoje misli, bilo to neočekivanom čitaocu pravo
ili ne.“
Na nove pravopise, riječnike i jezičke smicalice ne posvećujemo previše pažnje jer ga kroje neznalice i maloumnici , koji ne dozvoljavaju prirodni tok jezika. Neznalice koje nemaju Bosanskog bila. Maloumnici kojima je Bosna strana. Mi pišemo govorom Bosanca koji nije razmeđen. Naš govor je govor stećaka i Bogu milih ljudi. Naše riječi su Bosanske.
Naši ogledi su eklektički i dosta laički, ali zato izuzetno istorijski, filozofski, naučni i istiniti. greške su moguće, ispravke slijede.
U Bosni i šire naš govor se može sasvim jasno čitati i razumjeti.
Vjerodostojnost zapisanog nije sporna, samo će je neko prihvatiti, a neko odbaciti.
Za sada u ubuduće ,neki će nas mrzjeti, neki neće. Nekima će pucati prsluci. Neko će nam vjerovati,neko neće. Bićemo hvaljeni i kuđeni. Sve to i nije važno.
Svi tekstovi su povezani i međusobno se isprepliću.To će biti vidljivije ako uspijemo da predstavimo prvih pet-šest tisuća i nešto pride stranica.Te stranice su du dijelovi Knjiga o Bosni Zemlji Božije milosti, Sarajevu Gradu Čednosti i Modroj rijeki. Sedmoknjižje koje će se rascvejtavati,dio po dio. Ako Bog Milostivi bode zadovoljan nama i našim riječima.
Nizovi slika pričaju priču vezanu za tekst.Kada su slike vezane za muziku,ponekad imaju biografska ili simbolična značenja. Uzročno zročno posljedična veza.
Mi jednostavno moramo izreći ono što mislimo.Odmah i sad. Ne smijemo dozvoliti da ikad više, neko drugi govore u naše ime. Ti drugi govore bezočne laži i siju zlo.
Bosna to više ne može podnijeti.
Reći će se:“Puna im usta Bosne.“
Mi njima. “Okrenite se oko sebe,pa pogledajte, pa opet pogledajte oko sebe i gledajte.
Šta će te vidjeti?
Samo ljepotu i sjaj, blagost i blagorodnost.Nestaće riječi, ublijediće oči,a nećete se moći nagledati ljepote Bosne. Da se skupe sve vaše riječi, neće moći opisati blagodati Zemlje Božje Milosti.
To je naučno – historijska realnost u kojoj je kao što znate (ili ne) sve relativno, dualno, ponekad višeznačno.
Realnost u kojoj je jedina singularnost Bog Milosti i Ljubavi.
( Tekst je obuhvatio i godišnjicu postojanja stranice. Oprostićete. Stranica se identifikovala sa našim viđenjem Bosne , od iskona do danas.)
Arabeske – Kad procvatu behari / Zadivljujuća Milost /Song – Lyrics
Kad procvatu behari
kad dunjaluk zamiri
duša čežnjom procvili
davno smo se rastali
Ovo nebo nad nama
sjena je od zastora
sedam kata nebesa
usred naših je prsa
Refren
Proljeće je u nama
kad se topi suzama
i pustinja procvjeta
nudeć’ sliku Dženneta
Oni jašu a Mojsije harmonike baca – Epizoda dvanaest ( Dio četvrti)
Vagina ili venerin brijeg
(Oda Đardinu oliti Đul bašči )
Uh,dobro sam prošo frajeri moji. Moj blentavi jezik brži od mozga. Šta se može,odavno je on preuzeo moždanu rabotu. A ovdje se očas glava u pržun može nabaciti.
Savršeni itinirer ide dalje. Ali Deba bojažljivo,ko prvačić diže dva prsta.
-Govori šta imaš, ti zemni insanu.
-Može li ikako bez one tačke zbog koje nema takara. Mislim da je član 3.2 b? Kako ću vam ja četiri pet dana bez krasotice.Bolje me namah u pržun strovalite.
-Hoćeš namah u pržun, lako nam je to?
-Ma jok boni,šta se za svaku riječ fatate.Ja to ‘nako figurativno,što bi reko Dobri licencia poetika?
-Ovdje nema ništa figurativno,već samo svaršeno,jasno i koncizno.A ta tvoja sciencia poetika,ima tek da dođe.Vidiš li bolan,da jako stvaramo ljude.Izvini na ovom bolan i jako. Ne znam odakle mi te riječi.Kod nas ih nema.Htio sam reći , vidiš li čovječe da tek stvaramo ljude. A anamo ona mora malo zaplatiti.Svo drugo ženskog roda jednom godišnje, a ona bi da se mrsi čitave godine. Ne ide to tako. Idemo dalje,ako mi konzilij dozvoli.
Klimnuše mu, ali zamoliše da ponovi. Deba im poremetio tok misli.
Glavni hećiim nastavlja i ponavlja :
3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.
Joj,mamo mamice to je četeres-pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Ne misli Deba,ne smije.Neki neće moći,oni pogani.
Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.
3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:
3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen. On će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.
(Ih, kada zasvrbi,ko će misliti hoće li boliti ili neće.Mora se bolan ženski insan počeljugariti ili umrijeti.Žensko je to.Debe se okreće okolo svi zavukli glave u papire,ko ne gledaju ga.)
3.3.b Menstruacije će biti jako bolne i intezitet bola će t zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.
(Ovi se baš navadili na naše grlice.Sve im nešto kantaju,a samo radi malo pjevanja joj,mamo maice.Morali bi ovi poslušati tu pjesmu.Ništa ba strašno.I religijske obilježja ima.Zar crven fesić nije odlika godpodstva svih muslimana kojima je stalo do džamije? Jeste.ne znam vam ja šta se onda oni ljute na siroticu, ako koji put od srca zapoje.)
3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.
3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.
3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen.
(Konta Deba da su se ovi malo prešli u računici.Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje sva tvrđi i neprobojniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.
A to nije svrha rodnice.Ona bi trebala da se … i rađa,pa opet rađa,i samo rađa.Ovo sam dobro izveo nisam mislio šta treba da se ,i da se… prije rađanja.Jok,nek oni kontaju.Vidi,izujem ti lakovane mokasine,onom slunti Adamu ,što izdade nam pramajku Evu i namah pobježe u raj,nikakve kazne.Ovoj jadnici svaki belaj natovariše.Znam,nije to ništa.Čito sam još će joj grijeha natovariti.Ko ona onog blećka na anamo onaj grijeh navela.Jadniku se to nije mililo,ne bi on.Jes, kako ne bi!Zato ću ja sada prišapnuti ovoj mućenici,da niko ne čuje:
-Naj ti je bolje,malena,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu.)
Deba će glavnom od konzilij,na glas:
-Ovo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.Zato dajte mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sva četiri stađuna.Ono kad se steknu uslovi.Nisam mislio sada. Ih, kakvi ste odmah se narogušili i za svaku riječ bi insana u pržun.
Odjednom se pojavi cvijetni semafor na kojem piše:
Interludij
Odjednom Deba osta sam.E jesu ovi anđeli plaho društveni.Nije ni čudo da ih na zemlji ne viđamo.
Ode do bijele rječice,zahvati rukom tekućinu i :
-Bogami ovo je pravo mlijeko i još bolje.Ovako dobro nikad u životu nisam kušo.
Poslije ode do stabla svake voćke koju je na dunjaluku žmario.Prvo do zerdelije,pa do dudova,hurmi, ašlame, kajsija,malina,jagoda,kupina,pa navrati do bostana.Jede Deba ne mre prestati.
-Šta će ba, insanu bijeli bubrezi ili brizle pored ovakvih slastica.Baš smo mi insani hajvani.Ma kakvi hajvani.Oni se bolje od nas razumiju u trpezu.Mi navalili klati hajvane ,živa bića koja osjećaju i koje boli sve što i nas.Samo radi ćeifa ih tamanimo .Zaboravili druge ljepote koja nam je Milostivi Bog podario.
Ode Deba da vidi kaki je ovdi med.Kuša i :
-E,moj Lenji,brate moj.Gdje si sad? Ovako nešto ti, kakav si smotan,nikad u životu nećeš kušati.Kakva klipača ili druga cuga. Bakrači. Joj da mi je samo mala flašica , ma unučića da ti ponesem ovog abuzenzi pića.
Zatim je zalego u polju ljubičica bijelih i plavih.One ga opile i on bi da spava i misli možda se ne bi trebo vrnut dole.I konta ovo je prvi put u životu da se najeo i napio od onog dana kada se kući od njenog vječnog kamena kući vratio.
Još samo da mi je, da mi ona dođe.
Blagom milovanje mu mrsi kosu.
-Mili moj, zvao si me.
Srce mu stade.Duša mu pleše.Njen glas.Okreće se i vidi je.
To je Ona .upravo onakva kakvu je pamti. Mila druga i ljubav njegova. Prekrasna djevojčica i duša njegova.
Sva u prozračno bijelim velovima,vezenih sa svilenim nitima duginih boja. Kosa joj leprša na vjetru, iskri iako ovdje sunca nema. Oko kose zlaćano cvijeće vijenac pravi. Ljubičaste oči iskre dubinom istine i dušu mu upijaju.
Prima ga za ruku,na lice je nježno i bjeličasto stavlja i ljubi je.
-Hvala ti mili . za svu ljubav koju mi daješ.
Deba poče da plače.Vrištao bi on,ali zna ovom mjestu to ne priliči.Plače Deba ,zna mora se dobro isplakati. I isplakao za čitav život. Onaj jedan jedini put.
-Mila moja,nedostaješ mi.Šta ću ja bez tebe?Sam sam ti mila i uvijek tužan.Svi nekog pored sebe imaju,a moje srce samo tebe traži.I ne nalazi.Molim te dozvoli da ostanem pored tebe.
-Znam blesavi moj dječače.Ali nemoj više tugovati.Sve će biti dobro. Ili neće. Ne smijem ti ništa reći ni obećati. Život ide dalje. Meni je ovdje dobro. Kreni i ti dalje. Još samo malo patnje i samoće te čeka, pa će sve biti dobro. I ja ću uvijek samo tebe voljeti. Tako nam suđeno.
On joj htjede mnogo toga pričati,ali mu ona prstić na usta stavi:
-Znam sve što ćeš mi reći. I mene je sve to boljelo kad sam došla ovdje. Sada više boli nemam.
Malo sjete osjećam , zato šti mi se ti svojo,m tugom mučiš . I drži se onih svojih mahnitova. Dobri su oni i nisu budale. Svaki svoju bol prti i čuti je. Blentovštinom je liječe. Nekad prekrdaše, ali im ovdje niko ne zamjera.
Još jednom mu obadvije ruke na svoje lice malo stavlja. On osjeti dvije suze tople i blage,po jednu za svaku ruku njegovu, željnih njenog milovanja Deba se pita , zar i Meleke plaču.
-Moram ići sada. Evo konzilij se vraća.
Ona skida cvijetni vjenac sa glave , raskopčava ga, poljubi ga jednom.Daje i njemu da ga poljubi na istom mjestu i oko vrata mu ga kao ogrlicu zakletve i vjernosti kači.
I nesta.
Deba je u bunilu.Da li je ovo san i java. Ali zna , da je ovdje sve moguće. Misli na one ručice male, na one dvije suze tople i blage. I želi tu dobrotu djevojčice svoje, jedine ljubavi.
Nije ga više briga za konzilij i stvaranju anamo one.To će se samo po sebi srediti.Ne treba im on,bjelavski mahalaš,blentovija.
On hoće samo da o svojoj djevojčici misli i sanja,i da je voli. Miluje lanćić od cvijeća i ponovo plače. Plače i misli odakle čovjeku ovoliko suza.
Voditelj simpozijuma tiho najtiše,da ne poremeti Debine tanane snovi,nastavlja:
-Najkraći mogući sažetak uputstvo za fiziologiju radnice, pardon rodnice:
Petar Grašo – Kada krenu vlakovi – Lyrics
Lako tebi
ti se uvijek nekom vratis
i bez rijeci, i bez volje
niti da mu slazes bolje
da mu oci zatvoris
Lako tebi
sve ti zelim, sve ti dajem
srebren mjesec iznad vode
sto u nebo zorom ode
kada krenu vlakovi
Ref.
Idi, i ti s njima
idi nek te svatko ima
kad me vise ne volis
idi, putuj s njima
idi juznim gradovima
putuj dok ne ostaris
samo ostavi me ti
Kada krenu vlakovi
Lako tebi, srecu imas
na tom svijetu
ja ni sestre, niti brata
u samoci sto me hvata
kada krenu vlakovi
Ref. 2x
Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 853 * – 858*
853*Mahalska pitalica: Ako se naušnica stavlja na uho , napta se prislanja minduša.
854* Svaka ničim izazvana dobronamjernost je popločana zlom.
855* Jedna od vodećih uzansi intergalaktičke termodinamike gravitacijskih vibracija , (po)kupljena iz Blekilijevog Whitetown instituta za primjenjene znanosti glasi:
-Svako prazno ( šuplje ) tijelo ima pravo i slobodu da se kreće u svim pravcima, a po recikliranim otpadnim valovima i da bude kreten.
856* Svaka rijeka svome toku teče, a ponekad se izlije.
857*Ljudi nikad pameti ne dolaze. Neko bi reko ko hajvani, ali bi hajvane uvrijedio . Životinje skoro nikad ne ponavljaju greške.
858* Licemjeri su ljudi kojima ni mnoštvo iskrivljenih cirkuskih ogledala ne pomaže da sagledaju svoje pravo lice.
Biljana Krstić – Jovano Jovanke / Lyrics
Jovano Jovanke
kraj Vardarot sediš mori
belo platno beliš
belo platno beliš dušo
se na gore gledaš
Jovano Jovanke
tvojata majka mori
tebe ne te pušta
kaj mi ne da dođes dušo
srce moe Jovanko
Jovano Jovanke
jas te tebe čekam mori
doma da mi dojdeš
A ti ne doagas, duso,
srce moe Jovanko