Toma Zdravković – Ostale su samo uspomene

 

Svako malo spotaknu nas sjećanja koja vode ljepotama stare nam Majke Jugoslavije.

Nije bitno , privid ili ne ; voljelo se i družilo.

Život se slavio.

Pjevalo i tugovalo.

Svi smo bili isti.

Napopravljivi romantičari.

Zaljubljeni u ljubav.

Ljubav  je značila:  Prelijepe žene , mirisni đardini , vino pija nano Sarajlije i sevdah.

 

Nismo marili za bilo šta drugo. Nismo imali vremena.

Odakle ti vrijeme frajeru.ba.

Trebalo je sve to posložiti i osvojiti.

A bome i često odbolovati.

Lijeka je bilo.

Snovi i nova ljubav .

 

Joj , mamo mamice …

 

A bilo nam je lipo.

A bilo je milina.

Joj meraka u večeri rane.

 

Ceven fesić u dragana moga , joj nano nanice…

 

Negdje pri vrhu nosilaca derta i sevdaha je bio Toma Zdravković.

 

Pa poslušajte neke bisere iz njegove prekrasne niske.

 

Ima tu za svakog po nešto.

 

Grlice mile , ako vas neka pjesma gane nismo mi krivi , naša ljubav je.

 

 

 

Ljeto sretno  Otrovano srce   Sunce more miluje

 

Ostala je samo uspomena

 

Ispod palme na obali mora

rastaju se dvoje sa suzama

vec je zora pocela da rudi

ona place, on je nezno ljubi

 

Ref.

Ona place, on je nezno ljubi

za njih dvoje vise srece nema

od sutra ce samo jedno leto

da ostane samo uspomena

 

Tu na pesku pocela je ljubav

samo more pricu zna o njima

do juce su oni srecni bili

sad su samo suze u ocima

 

 

Dotako sam dno života

Dotak'o sam dno zivota i pakao i ponore
ali ti mi dusu uze prokleti zenski stvore
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi

Refren 2x
Kako da te muko moja
kako da te tugo moja
kako da te srce moje
za trenutak zaboravi

Duboko je, daleko je ja osetih svu gorcinu
dotak'o sam dno zivota
sad verujem u sudbinu
ali tebe vise nema u snovima ni na javi

Refren 2x

Sibali su moju dusu i orkani i tornada
ali ti mi dusu uze prokleta zeno mlada
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi

Refren 2x

 

Umoran sam od života  

Umoran sam od zivota, umoran sam od kafana

umorno je srce moje, umorno

jer na njemu lezi rana, dugo vec

stare rane iz mladosti, sto su ostale

 

Refren

Zatvorite sve kafane nek se moja dusa smiri

da zalecim srcu rane, sto me bole

da ne slusam violinu niti onu pesmu njenu

sto je nekad meni pevala

 

Hej kafano, muko

hej zivote, moja tugo

Hej kafano, muko

hej zivote, moja tugo

 

Necu svama da se druzim hej pijane moje noci

idite od mene sada cigani

neka ona drugom peva, kao pre

neka drugi o njoj sneva kao nekad ja

 

Refren

 

Crno vino crne oči

Daj mi da pijem

nocas tugo

nepitaj gdje sam

i skim bio

 

nali mi samo

crnog vina

odavno nisam

pijan bio

 

Ref. 2x

Crno vino

Crne oci

sve je crno

oko mene

tek ponekad

njene oci

u plamenu

zatrepere

 

Oprosti tugo

same teku

te suze sto sam

dugo krio

 

nepitaj sta se

sa mnom zbilo

nepitaj skim sam

nocas bio

 

Ref. 2x

Crno vino

Crne oci

sve je crno

oko mene

tek ponekad

njene oci

u plamenu

zatrepere

 

 






												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 739* – 744*

739* Nevjerno žensko srce će za ljubav će samu sebe prevariti i neprijatelju predati .

740* Živ čovjek može sve, osim ako je kokuz. Tada može pjevati borbene u horu sa ostalim kokuzima .

741* Da li ste ikad sreli svešteno lice koje pruža desnu ruku i daje? Ako jeste bježite što dalje od njega – oposjednut je.

742* Od vajkada su pogančeri težili da izbrišu polni dimorfizam . zato će za vajkada biti nagrađeni poćasnim mjestom u pržunu.

743* Pubertetlije su smješna muškadija. Nit su momci nit su djeca.  Kreketavi žabci uvijek između čednosti i nezrelog misaonog pogančeraja .

744* Kad mu dosadi okolo kere , pijetao samo kljucne koku i prekida nepotrebno  ganjanje i stvari svodi u domen prirodne bitke za produžetak vrste.

Balasevic – Ringispil / Song – Lyrics


      

 

Curi od jutros od četiri-pet,
rešilo nebo da potopi svet.
Nad gradom danima vise iste kulise.

Poliva kiša al to joj je zanat,
ma sve mi je ravno k o severni Banat,
manje više, i sa kišom i bez kiše.

Vreme se vuče k o teretni voz,
gde li večeras da pomolim nos?
Klasika: “Konobar, un cafe macchiatto”. Pa da.

Prolazi vreme, al to mu je manir,
i sve je to plitko k o plekani tanjir.
Izeš sliku, nigde jedra na vidiku.

O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, čudo moje.

Veče se klati k o prezreli klip,
teška vremena, a ja težak tip
– gravitacija začas uzima svoje.

Slab sam ja igrač za subotnje gužve,
al shvatam pomalo te pokretne spužve:
neko pijan lakše život odrobija.

O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjići tužno stoje.

Dođi, iz plave boce se pojavi,
bar jednu želju ispuni
i dodaj svetu malo boje, o, čudo moje.

Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
Javi se, pojavi se, dodaj svetu malo legla.
Nekad si me čudila, o, danas bi mi tako legla.
Dodaj malo ludila, dodaj svetu malo vergla.

O, daj okreni…

sustajem, odustajem…

taj ringišpil u mojoj glavi…

Emili Bronte – Often rebuked, yet always back returning / Prevod na Bosanski

 

Often rebuked, yet always back returning

To those first feelings that were born with me,

And leaving busy chase of wealth and learning

For idle dreams of things which cannot be:

 

To-day, I will seek not the shadowy region;

Its unsustaining vastness waxes drear;

And visions rising, legion after legion,

Bring the unreal world too strangely near.

 

I’ll walk, but not in old heroic traces,

And not in paths of high morality,

And not among the half-distinguished faces,

The clouded forms of long-past history.

 

I’ll walk where my own nature would be leading:

It vexes me to choose another guide:

Where the gray flocks in ferny glens are feeding;

Where the wild wind blows on the mountain side

 

What have those lonely mountains worth revealing?

More glory and more grief than I can tell:

The earth that wakes one human heart to feeling

Can centre both the worlds of Heaven and Hell.

 

 

 

 

 Često ukoreni, uvijek se nazad vraćaju

 

Često ukoreni,  uvijek se  nazad vraćaju

Ti prvi  osjećaji , koji su sa mnom rođeni

I  traganje za  bogatstvom i učenjem napuštaju

Zbog  lakih snova o onome što ne može biti

 

Danas,ja ne tražim predjele sa sjenom

Njihovo beskrajno prostranstvo postaje turobno;

I raste vizije   , legija za legijom,

Donose nestvarnom svijetu  blizinu tako čudno.

 

Ja ću hodati, ne u starim tragovima herojskim

I  ne u stazama  moralnosti visokim,

I ne među raznim licima visoko  uzdignutim

Prošlosti  zamagljenim oblicima dalekim

 

Ja ću hodati, gdje ću svoje prirode biti vodeća:

Turobno mi je od  drugog vodiča biti izabrana

Gdje sivim jatima u papretnim dolinama  je hrana

Gdje divlji vjetar duva sa planinskih strana;

 

Šta  će nam to usamljena planina   proreći

Više slave i više tuge nego što mogu izreći:

Zemlju koja budi jedno ljudsko srce za osjećanja

Moguću središnicu oba svijeta  i pakla i  raja.

 

 

pB


												

Doris Dragović – Ni riči / Song – Lyrics

 

 

dugino-obzorje nijanse-prozracnih-velova  sunce-na-obzorju

 

Kad se svo to vrime istopi

ka i hostija pod jezikom

kad mi samo ura ostane

pomirena bicu sa sobom

 

Prvi koraci su najtezi

posle idu sami od sebe

s kamenjen i s cvicen isto je

naucis se odat’ s oboje

 

Ni rici nikome ne dugujem

i u svit cista srca putujem

i na kraju, sve to sta nam ostane

su lipe godine

 

Ni rici nikome ne dugujem

i mirna svaku uru svetkujem

sada znam da sve sta triba samo je

gutljaj duse i kap vode

razumim sve, ali ne razumim jude

 

Prvi koraci su najtezi

posle idu sami od sebe

s kamenjen i s cvicen isto je

naucis se odat’ s oboje

 

Ni rici nikome ne dugujem

i u svit cista srca putujem

i na kraju, sve to sta nam ostane

su lipe godine

 

Ni rici nikome ne dugujem

i mirna svaku uru svetkujem

sada znam da sve sta triba samo je

g utljaj duse i kap vode

razumim sve, ali ne razumim jude

 

 

 

e.

 

 


												

Dan kada te nisam upoznao





Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća,

ali nisam.

Geografska udaljenost?

Premostiva, zakon lebdenja.

Patrijahalni odgoj?

nije ga bilo,sloboda  zanemarivanja.

Nazori ?

Skromni bez opsesija.

Krutost socijalnog okruženja?

Vehtost se uvijek da zaobići.

Šta onda?

Nećeš vjerovati mila moja,

ljubav me spriječila

da budem dijete cvijeća

koja su sušta ljubav.









Ljubav me vodili tebi

A to je drugi smjer.

Neusmjereni.

Lepršav.

Mnogo sanjiv.





Priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom

nema stroge kanonske definicije,

forma prijateljskog časkanja,

mislila je mladost,

Milosrdni Bog je to uvažavao.

On sve zna.

Nikad od njega nisam pobjegao

Plivajući na putevima

Njegove milosti i ljubavi.

Srce je srce

Duša je duša.





Lična shvatanja ugodnog izgledu

lice bez dlakavih obilježja

želja za dopadanjem

Bogu Blagorodnom

narcisoidnom gledalu

tebi koja ćeš tek doći

mila moja

grlicama

lepršavost mojega života.





Higijene nisu bila dobra preporuka

onome što je nalikovalo revoluciji djeci cvijeća.

Njih nije bilo briga,

Bila im je dovoljna ljubav

hej, ou je je , muzika na na na

kako bajkovito predivna

kakvi predivni krajolici

rosnop cviječe koje ne vene





avaj mladosti

sva nesebična u davanju

a ja sam tragao za sviđanjem,

naivno odbijajući sve što nije skladno.

Nisam volio predugu kosu

brade bilo kog tipa

eksperimentisalo sa

vrlo,vrlo kratko,tek dan dva

brico umro

ljubav se vodila

pa se zaboravilo.

Ovo ti baš nisam smio reći

šta se može

vazda iskrenost prije pameti





Tada

taj i taj

takav i takav tebe upoznah ljubavi moja.

Još uvijek ne,malo kasnije

Pjesma je iskrenija

istinu zbori.

Ljuti se na tebe,

kasnila si.





Sada su kose osnježene

smiješne bore postale očitije

duboke brazde što iskustvom slove

ono ko fol

djeci ne treba pamet

bilježe mnogo ljubavi

pređenih puteva.

Ipak

Naslućuje se lik

onog dječaka ,

nalik onom ,

odlepršalom Malom Princu.





Ali sam volio tu djecu.

I to jako

neku bezrezervno

bez upoznavanja.

Djeci nije nimalo teško sanjati

i dosanjati bliskost

čarolije susreta i boli.

bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu

glede dešavanja tih godina,

onim milenijumima prije,

decenijama poslije

vrište mila moja

ne pomaže vata u ušima

Dan kada te nisam upoznao

Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća,
ali nisam.
Geografska udaljenost?
Premostiva, zakon lebdenja.
Patrijahalni odgoj?
nije ga bilo,sloboda zanemarivanja.
Nazori ?
Skromni bez opsesija.
Krutost socijalnog okruženja?
Vehtost se uvijek da zaobići.
Šta onda?
Nećeš vjerovati mila moja,
ljubav me spriječila
da budem dijete cvijeća
koja su sušta ljubav.

Ljubav me vodili tebi
A to je drugi smjer.
Neusmjereni.
Lepršav.
Mnogo sanjiv.

Priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom
nema stroge kanonske definicije,
forma prijateljskog časkanja,
mislila je mladost,
Milosrdni Bog je to uvažavao.
On sve zna.
Nikad od njega nisam pobjegao
Plivajući na putevima
Njegove milosti i ljubavi.
Srce je srce
Duša je duša.

Lična shvatanja ugodnog izgledu
lice bez dlakavih obilježja
želja za dopadanjem
Bogu Blagorodnom
narcisoidnom gledalu
tebi koja ćeš tek doći
mila moja
grlicama
lepršavost mojega života.

Higijene nisu bila dobra preporuka
onome što je nalikovalo revoluciji djeci cvijeća.
Njih nije bilo briga,
Bila im je dovoljna ljubav
hej, ou je je , muzika na na na
kako bajkovito predivna
kakvi predivni krajolici
lepršavo cviječe koje ne vene

avaj mladosti
sva nesebična u davanju
a ja sam tragao za sviđanjem,
naivno odbijajući sve što nije skladno.
Nisam volio predugu kosu
brade bilo kog tipa
eksperimentisalo sa
vrlo,vrlo kratko,tek dan dva
brico umro
ljubav se vodila
pa se zaboravilo.
Ovo ti baš nisam smio reći
šta se može
vazda iskrenost prije pameti

Tada
taj i taj
takav i takav tebe upoznah ljubavi moja.
Još uvijek ne,malo kasnije
Pjesma je iskrenija
istinu zbori.
Ljuti se na tebe,
kasnila si.

Sada su kose osnježene
smiješne bore postale očitije
duboke brazde što iskustvom slove
ono ko fol
djeci ne treba pamet
bilježe mnogo ljubavi
pređenih puteva.
Ipak
Naslućuje se lik
onog dječaka ,
nalik onom ,
odlepršalom Malom Princu.

Ali sam volio tu djecu.
I to jako
neku bezrezervno
bez upoznavanja.
Djeci nije nimalo teško sanjati
i dosanjati bliskost
čarolije susreta i boli.
bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu
glede dešavanja tih godina,
onim milenijumima prije,
decenijama poslije
vrište mila moja
ne pomaže vata u ušima
ne pomaže led u srcima
ne pomažu okovi nad dušama.

Privlačilo me ono što mi je bilo blisko,
njihovo prihvatanje i slavljenja biti života.
Bezuslovna ljubav
Lav lav lav
Ol vi nid iz lav
mir ljudima
pis sist'selam
peas brad’ selam
Avaj My Lord.

Svijet bez rata
Kojeg izmisliše ljudi neki zli
Zašto podjela bilo kog tipa,
umobolno arijevskih,
kad
svi ljudi su braća
križarski trulih mačeva i vatre
Abraham sleđen
bijedno rasnih, praotac Adam plače
bespolno polnih,
Eve siluju
religijski a Jedan Bog
nacionalnih i svih drugih podjela
nedostojnih Boga i Ljubavi.

Većina ljudi nemaju pamćenje
ni misli.
Amebe i vinske mušice,
majmuni i roboti
svijet su za sebe.
Humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije
uglavnom.
Izvinjenje amebama
vinskim mušicama i majmunima
robotima ne
bilo bi glupo
nisu stasali.
Protiv njih nemam ništa
i ne želim ih porediti sa ljudima.

Bog je sve sa svrhom stvorio,
nauka uvijek kaska
krajnji okviri intelektualnih tajni
takar nasljednih dometa
mnogo toga i još čega
ključi sakriveni.
I zato je trebalo nestati djecu cvijeća,
i svu drugu slobodu
Talasali se tokovi ustrojenog života
uškopljenog skicama bespolnog celibata
dvopolni Savletovi testamenti
sterilni duh Ivančice,
zlokobnih proročanstava družbenika pakla
blzudnice sa sedam bregova…

Bez djece surova stvarmost
sasvim izvjesno postaje
nepodnošljiva i turobna,
ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava.
Niko im neće remetiti učmalost
genocidnu blaženost krvavog mira

Prvi dan je prošao.
Osjećao sam te,
mila moja
ali nisam sreo.
Pjesak je bio tužan.
Snijeg je vejao.
Ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.
Bio sam umoran od puta
osjećaji su oteknuti i neelastični.
Ljutio sam se na tebe
neznanko ljubavi moja

Nije važno,
djeca uvijek mogu dozvati čaroliju
mogu vidjeti plavkasti led
blješte razasuti biseri moga srca
po livadi naših snova.
Led se ne dira,
biseri se nižu
svjetlucave ogrlice naših budućih dana.
Znam
sutra ću te zasigurno sresti,
punu zanosa sa suncem u kosi
morem čežnje i sanja
sa vanilin sladoledom u ruci
i tada
dva puta dva jesu četiri
mili moj
mila moja
četiri je uvijek par
dvije i dvije ruke
a to je ljubav.
Tujinko moja nestašna.

ne pomaže led u srcima

ne pomažu okovi nad dušama.





Privlačilo me ono što mi je bilo blisko,

njihovo prihvatanje i slavljenja biti života.

Bezuslovna ljubav

Lav lav lav

Ol vi nid iz lav

mir ljudima

pis sist'selam

peas brad’ selam

Avaj My Lord.





Svijet bez rata

Kojeg izmisliše  ljudi neki zli

Zašto podjela bilo kog tipa,

umobolno arijevskih,

kad

svi ljudi su  braća

križarski trulih mačeva i vatre

Abraham sleđen

bijedno rasnih, praotac Adam plače

bespolno polnih,

Eve siluju

religijski a Jedan Bog

nacionalnih i svih drugih podjela

nedostojnih Boga i Ljubavi.

Većina ljudi nema pamćenje

ni misli.

Amebe i vinske mušice,

majmuni i roboti

svijet su za sebe.

Humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije

uglavnom.

Izvinjenje amebama

vinskim mušicama i majmunima

robotima ne

bilo bi glupo

nisu stasali.

Protiv njih nemam ništa

ali ne želim ih porediti sa ljudima.









Bog je sve sa svrhom stvorio,

nauka uvijek kaska

krajnji okviri intelektualnih tajni

takar nasljednih dometa

mnogo toga i još čega

ključi sakriveni.

I zato je trebalo nestati djecu cvijeća,

i svu drugu slobodu

Talasali se tokovi ustrojenog života

uškopljenog skicama bespolnog celibata

dvopolni Savletovi testamenti

sterilni duh Ivančice,

zlokobnih proročanstava družbenika pakla

bludnice sa sedam bregova…





Bez djece surova stvarmost

sasvim izvjesno postaje

nepodnošljiva i turobna,

ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava.

Niko im neće remetiti učmalost

genocidnu blaženost krvavog mira





Prvi dan je prošao.

Osjećao sam te,

mila moja

ali nisam sreo.

Pjesak je bio tužan.

Snijeg je vejao.

Ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.

Bio sam umoran od puta

osjećaji su oteknuti i neelastični.

Ljutio sam se na tebe

neznanko ljubavi moja





Nije važno,

djeca uvijek mogu dozvati čaroliju

mogu vidjeti plavkasti led

blješte razasuti biseri moga srca

po livadi naših snova.

Led se ne dira,

biseri se nižu

svjetlucave ogrlice naših budućih dana.





Znam

sutra ću te zasigurno sresti,

punu zanosa sa suncem u kosi

morem čežnje i sanja

sa vanilin sladoledom u ruci

i tada

dva puta dva jesu četiri





mili moj

mila moja

četiri je uvijek par

dvije i dvije ruke

a to je ljubav.

Tujinko moja nestašna.

Kako vjerovati papama / Iz Arhiva

Kako vjerovati papama

Kako vjerovati papama ?

Kako vjerovati  Papama i njihovim inkvizicijskim koncilima koji tvore Vatikan; koji propagira i sprovodi genocid nad ljudima ,od njegovog ( njenog ) postanka do današnjih dana!?

Prilikom ceremonije krunisanja  papu krunišu riječima :

Ut praesit Urbi et Orbi  / Da bi vladao gradom i svijetom (to jest svima svuda i na svakom mjestu).

Potom novokrunisani papa (“gospodar svijeta?” ) prenosi taj isti blagoslov narodima.

Dakle,vać na samom ustoličenju svaki novi papa iznosi najveću hulu na Boga Jedinog i žele da mu otmu prijestolje .Želi da porobi sve narode svijeta. A svijet to ne vidi. Zavodljiva zvijer im zatvara oči.

A Bog i samo Bog je jedini Gospodar (vladar) svijeta ( svijetova.)

Obzirom da je Urbs uvijek bio sinonim za Rim jasno je kome se daje pravo vladanja gradom i svijetom.

A kako znamo i snovnu geofizičku odliku Grada i Novi zavjet  , izuzetno smo  zabrinuti, isto kao što su to bili naši oci mudrog uma – Bogumili.

Da li vam je poznato šta su: Palatine,Capitoline,Avenine,Cealian,Viminal ,Quirinal i  Esquiline? To je sedam brežuljaka Rima ; zbog toga  ga zovu –  Grad sedam brda (brežuljaka) .

A sada  molimo da pažljivo pročite 17. dio Jovanovog otkrovenje poznatiji kao Bludnica velika, koji u cijelosti navodimo:

„I dođe jedan od sedam anđela koji imaju sedam plitica i prozbori mi:

“Dođi,pokazat ću ti osudu velike Bludnice koja sjedi nad mnogim vodama, s kojom su se bludu odali zemaljski kraljevi,a stanovnici se zemlje opili od vina njenog bluda. I odnese me u duhu u pustinju. Tada vidjeh Ženu gdje sjeda  na skrletnu zvijer punu bogohulnih imena,sa sedam glava i sedam rogova.A žena biješe odjevena u grimiz i skrlet,sva u zlatu,dragom kamenju i biserju;u ruci je držala čašu punu gnusoba i nečisti svojega bluda.(opis bilo kojeg papa)I na čelu joj napisano ime – tajna:“Babilon veliki ,mati bludnica i zemaljskih gnusoba“.I vidjeh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka.I ugledavši je,veoma se začudih.Tada mi anđeo reče:“Šta si se začudio ? Ja ću ti reći tajnu te Žene i zvijeri sa sedam glava i deset rogova*(EU osnivači),a koja je nosi.Zvijer koju vidje,bijaše i više nije;samo što ne izađe iz Bezdana i ode u propast .I začudit će se stanovnici zemaljski –  oni kojima ime nije zapisano u Knjizi života,od postanka svijeta – kad vide da Zvijer bijaše i više nije , a tu će biti.”

“Ovdje se traži mudar um!Sedam glava jesu sedam bregova na kojima Žena sjedi.A i sedam je kraljeva,petorica su pala ,jedan jest , a drugi još nije došao;a kada dođe ima da ostane nakratko.A zvijer koja biješe i nije,ona je i osmi,i od onih je sedmoro,i u propast odlazi.A deset rogova što ih vidje,jesu deset kraljeva koji kraljevstvo još ne primiše ,nego će primiti vlast zajedno sa zvjeri – na jedan sat.Oni samo jednu namisao imaju,te svoju  moć i vlast predaju zvijeri.Oni će sa Jaganjcem ratovati,i Jaganjac će ih pobijediti.Doista, s onima koji su sa njima – pozvanicima,izabranicima i vjernicima – On je gospodar gospodara i Kralj kraljeva.“

I reče mi:“Vode što ih vidje,na kojima bludnica sjedi,jesu puci i mnoštva i narodi i jezici.A dest rogova što ih vidje ,i Zvijer – ti će zamrziti Bludnicu,opustošiti je i ogoljeti;meso će njezino pojesti i u ognju je spaliti.Jer bog im u srcu zadade da izvrše njegovu zamisao:da jednodušno predaju svoje kraljevstvo Zvijeri dok se ne ispune riječi Božije.A Žena koju vidje jeste onaj grad veliki što kraljuje nad zemaljskim kraljevima.“

Dakle on (papa) se već unaprijed deklariše između ostalog i kao naš gospodar. E pa hvala mu, veliko mu hvala, ali neće moći proći, ni ove noći , a bogami ni idućih dana dok je vijeka i svijeta. Kako da nama bude gospodar sluga antihrista ?  Utemeljivač hričanstva o papi  i Vatikanu govori kao bludnici i družbenici  zvijeri. Kako da antikrist bude naš gospodar.

Mi nećemo njegov “gospodluk”. Neka ga papa dijeli sa spodobom na svodu sisktinske kapele i onima koji su joj nalik.

Mi smo rođeni od Boga  kao  slobodni ljudi , mi niti želimo niti hoćemo  imati  nikakvih gospodara do li Boga jednoga.

Vatikan je devet puta slao svoje krstaške horde na ovaj dunjaluk. Bosna još uvijek živi. To mnogo jača nego ikada. Jer sada je Bosna porasla, ima je svude po svijetu, gdje Božju vjeru  njeno puičanstvo ispovjeda,

A sada se, za kratko  pozivamo na  Jevreje  ,bogumile i Bibliju da raščlanimo kakav je i čiji godpodar ,taj neki, papa.

Zahvaljujući pročavanju staroslavnih knjiga smo smo spoznali da je najveća  spletka i podvala judaizma :Savle i Vatikan. Savle je višestruki konvertiti i u religijskom i u seksualnom smislu.

Osnovni  poruka Bogumila –  papi i Rimokatoličkoj crkvi sažeta je u jednoj rečenici:

Vi ste đavolja crkva i  bludnica iz Otrkovenja malog Jovice koja satire narod radi bogaćenja.

Zbog toga se zbi papin legat i prijetnja krstaškim ratovima protiv Bogu ugodnih Bogumila , pa protiv dobrobiti malog Bosanskog naroda.

Kulin Ban 8.aprila 1203. godine kao priznade katolicizam za zvaničnu religiju Kraljevine Bosne. Morao je , jer je Bosni prijetilo uništenje. Taj dan se smatra da je Vatikan zvanično priznao Bosnu kao državu. Taj stav nikad nije izmjenjen.

Uprkos tome Kulin Banu nije palo na pamet da prakticira vjeru koju mu nudi đavolski Vatikan. Vatikanski nauk  se nije prakticiralo ni među među narodom  ni plemstvom. To je bio razlog da Vatikan vršio pritiske i organizira nove krstaške ratove, a u stvari pljačkaške i koljačke  pohode papinih  hordi zla.

Zato nije ni čudo što su Bogumili listom više voljeli prihavtiti jedno novu, prirodniju i iskreniju i njihovim  nazorima sličnu religiju. Mada je ona dolazila od osvajača čiju korijeni sežu do dalekog istoka.

No Vatikanski katolicizam i hrišćanstvo od tada do današnjih dana rovare  protiv Bosne i to na najokrutnije i najstravičnije načine.

Sjetimo se krstaških ratova protiv Bosane 1234-1238.,1244.,1363., princa Savojskog i 1697.godine.

Slijede dešavanja 1878 i poslije.Zatim 1903 – 1905 god.,1912-1913 ,1916-1918 , 1941-1945 ,1992-1995.Koliko smo mi izbrojali to je deset ratova do sada.

Nažalost pape i Vatikan nikako da uvide da je Nostradamusovo i proročanstvo iz Fatime samo stvarna potvrda Božije zamisli.

Muslimani kažu zvorni  islam je osnovna i jednina  prirodna svjetska religija.

Izraelci kažu : Mi smo izabrani narod.

Vatikan kaže mi smo vođe svijeta izabrani po Hristu.

Svi se slažu da su Savle i Vatikan drvodeljinu kolijevku i jaslice izmjenili do neprepoznavanja, pa ih onda na lomaču bacili zajedo sa stotinama miliona nevinih.

A oni bi da nam budu gospodari i mir da nam nude.

Kako prihvatiti njihove krvave ruke a da se i sami ne uprljamo.

Otuda nepovjerenje i poruka Vatikanu i svijetu :

-Bog Milosti i Ljubavi je naš jedini  Gospodar.

Bleki – Još uvijek sanjam

Još uvijek sanjam

O jednom moru

Dalekom nevinom

Jadranskom

Kam’ sam htio poći

 Da nađem smiraj

u zagrljaju plave djeve









Bijaše nerazumna

Ta hladna zimska noć

Fijuče zkokobni vjetar

Snijeg neumorno veje

Prekriva i blijedi

Prtine neugaslih nada

Nedosanjanih





Krik kukavice bez doma

Odjekuje u sleđenom srcu

Bez daha šapće

O godinama prošlim

I sadašnjim

Jer potonje neće doći

Tko da zna





A dani ti budući netrošeni

Smješe se i plešu

Odu radosti

Ko je ljudima kriv

Izmisliše nepostojeće vrijeme

U plaveti male planete

Zarad bola i tuge





A  opet mudri ocean

Starog plavetnog mora

Mora dubokog

Šumi pjenom valova

Zovom  nimfe doći ćeš

Neizostavno doći ćeš

Hladu maslina suđenih





John Newton – Amazing Grace

   Rajske dveri

 

Svijet ocavao i žut Oblaci Krug ljubavi  Božija milost

 

 

 

Ponudili smo mnogo pjesama  Amazin Grace / Zadivljujuća Milost.

Trebali smo vam predstaviti i orginalnu verziju  Jona Newtona iz 1779 godine. Ni jedan pronađeni prevod nam se nije činio podesnim. Tada smo sjeli i napravili naš prevod. Nadmo se da će vam se svidjeti.

Amazing Grace

1.

Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.

2.

Twas grace that taught my heart to fear,
And grace my fears relieved;
How precious did that grace appear
The hour I first believed.

3.

Through many dangers, toils and snares,
I have already come;
’Tis grace hath brought me safe thus far,
And grace will lead me home.

4.

The Lord has promised good to me,
His Word my hope secures;
He will my Shield and Portion be,
As long as life endures.

5.

Yea, when this flesh and heart shall fail,
And mortal life shall cease,
I shall possess, within the veil,
A life of joy and peace,

6.

The earth shall soon dissolve like snow,
The sun forbear to shine;
But God, who called me here below,
Will be forever mine.

7.

When we’ve been there ten thousand years,
Bright shining as the sun,
We’ve no less days to sing God’s praise
Than when we’d first begun.

John Newton Publiished 1779.

 

Zadivljujuća milost

1.

Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina

spašava mene bjednicu

bila sam izgubljena sada sam spašena

obnevidjela koja je progledala

2.

Milost je dotakla moje bojažljivo srce

milost je ublažila moje strahove

kako se plemenita milost ukazala

taj čas povjerovah

3.

Kroz mnoge opasnosti teškoće i zamke

često sam prolazila

plemenita milost me sigurmo vodila

i milost će me voditi kući

4.

Bog mi je obećao milost zauvijek

Njegova riječ snaži moju nadu

On će biti moj zaštitnika i sudbina

Dokle god život potraje

5.

Da, kad putenost i srce malaksaju

I kad smrtni život odustane

Biću prekrivena velovima

Života sreće i mira

6.

Zemlja će se ubrzo otopiti kao snijeg

Sunce odustati od sjaja

Ali Bog, koji me sebi pozvao

Bit će zauvijek moj

7.

Ako se zadržimo i deset tisuća ljeta

svjetlost će nas obasjavati

svakog dana ćemo slaviti Gospoda

od novoga početka.