Danas je Četvrtak 5.Januar /Sječanj i igrom slučaja 5. dan 2023. Do kraja godine preostalo je još okruglo 360 dana.
Reko bi čo'ek guta dana . A nije ! Vrlo je tanježno. Biće još tanje, koliko sutra.
A oni nama o tankoćutnosti. Kao da znaju šta je to. Da znaju, ne bi im pučanstvo svake sekunde mater spominjalo. Ne po dobru, već po vrećama opljačkanog narodskog zlata i po zlu. Što jes, jes podne tu i neka grublja , takarli psovka.
Sočna , onako po bosanski. Vrlo opisna i slikovita, da se muževi tih majki u grobu okreću ko ringišpil. A mnogi od tih grobara su za života zaslužili još veće psovke. A ovi živi ni mukajet. Kako će kad su svi hadumi i licemjeri. Da nisu takvi, vaspitali bi djecu , pljačkašku nacionalističku bagru, kako treba, a ne da budu zlotvori i pogančeri.
Zloća i pokvarenost im utisnula žig na lice i u oči. Pogledajte ih malo bolje. Da ih čovjek ne zna, smilovo bi im se i udjelio sadake. Izgledaju kao pravi pravcati garibi. A i jesu,vjekovna gladež isirotinja. Misle da vjekovnu glad očeva svojih mogu utoliti na brzaka, kroz očiglednu neljudskost i pljačke.
Ne ide to tako. Prazne im i zrikave oči. Lijeni do neobrijanosti. Usne stiskali od gladi i sada ih nemaju.
Ništa doborga od njih čo'eku ne može zapasti. Žao nam njihove djece. nisu djeca kriva što su im roditelji bezvrijedni i morbidni insani.Neće tu jadnu djecu imati ko ljudskosti učiti. Voljeli bi da nismo u pravu, i da ispadnu na dobro.
Ali kako odrastaju vidimo da smo u pravu. Nekažnjeno ubijaju, siluju i počinju da pljačkaju.
A gdje su oni , koji su sebi uzeli za pravo da ureduju i dijele moralne i socijalne pridike ostatku dunjaluka. Oni takozvani učeni, jal popovi, jal fratri, jal ilmije. Tikve sa pljačkaškom bagrom sada ,jer dobijaju mrvice sa trpeze silnika. I u uzlove sa Ebu Lehebom pušu.
A znate li šta biva sa Ebu Lehebom , ženom njegovom i onima koji sa njima tikve sade?
Nešto vrlo strašno i pakleno.
Što bi poete rekle:
Svo dobro je od Boga. Svo zlo je od zla oca i zle matere.
U prevodu:
Tronacinalistička pljačkaška pogan je nagrabusila ko i svaka pogan. Čeka ih pržunsko roštiljanje. Ali mala razlika. U pržunu su ljudi stoka za roštilj.
Dobar nam ovaj prevod. Još kad bi nekoga uplašio, bio još bolji. A hoće. Protokom vremena tijelo samo od sebe počinje osjećati jal hladovinu , jal paklenu vrućinu. Sreća njihova, putnici za pržun imaju u vlasti sve klinićke centre u Bosni. neka valjaće im. Kako kome i kako kad.
