Slomljenom tugom
vlažiš krpice lutke jedine
krvavom
od poderanih skuta svojih
vrištećom
od bespomoćnih veleva djetinjosti
suznom
od bola nebeskih putanja
milostivom
od oprosta Gospodara svijetova
nedostajući
još uvijek me tugom lome dani
pitajući
gdje si sada krvava djevice mila
bolima
roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples
nevinijom od kristalne rose
nježnošću
naš đardin srećom zalijevani
anđeosku
ljepotu djetinje ljubavi snije
brišući tugu
vlažnih krpica lutkice tvoje
boliš me malena
a gdje si sad
samo se makar i kapljicom nade javi