Tebi, izviždanoj, praćenoj kikotom topova, tebi, koju rani bajoneta ogovaranje zlo, ushićeno uznosim nad lebdećim psovkama ode svečano „O“!
O, zverinja! O, detinjska! O, petparačka! O, velika! Kakva ti imena još nisu doneli? I koji ćeš još lik uzeti, dvolika? Oblik građevine skladne il’ ruševina gomile?
Mašinovođi – što je obasut prašinom ugljenom, rudaru – što probija slojeve ruda, ti kadiš, kadiš rečju oduševljenom u slavu čovekova truda.
A sutra hram Blaženog ukrase svoga krova uzalud uznosi, milosti željan – tvoji šestopalačni, poput veprova ruše vekove Kremlja.
„Slava“ na predsmrtnom putovanju cvili bono. Cik sirena – ko da se prigušeno plače. Ti šalješ mornare na krstaricu što tone,
Danas sam u vlaku sreo genijalca u dobi od oko 6 godina, sjedio je pokraj mene i kako je vlak jurio usporedno s obalom stigli smo do oceana i tada me je on pogledao i rekao: nije lijep