Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro šabanadžović

  

Djetinje radosti                                                       Ćedni djetinji dani

  

Djetinja duša                                                                             Djetinja ljubav

Tanani snovi  Nevera

        Tanani snovi                                                                         Nevera

Mladost ludost   Bezbrižni svijet

  Mladost ludost                                                                     Bezbrižni svijet    

Dječije ljubavi   Svijet odrastanja

      Dječije ljubavi                                                                          Svijet odrastanje

          

Djetinja strast                                                                Svijetli dani djetinjstva

  

Djetinjstvo                                                                           Djetinje srce

  

Djetinji snovi                                                                    Djetinji svijet

Pablo Neruda – Ne volim te zato sto te volim

 

Ne volim te izuzev zato što te volim;
Od voljeti te do ne voljeti prelazim ,
Od čekanja do kada te ne čekam
Srce mi prelazi od studeni do plama.

Volim te samo zato što si ti ta koju volim;
Duboko te mrzim, i mrzeći te
Privijam se uz tebe, i mjera moje promjenljive ljubavi prema tebi
Je da te ne vidim već slijepo volim.

Mozda će januarsko svjetlo uništiti
Moje srce sa svojom okrutnom
Zrakom, kradući mi ključ ka potpunom smiraju.

U ovom dijelu priče sam ja onaj koji
Umire, jedini, i umrijeću od ljubavi zato što te volim,
Zato što te volim, Ljubavi, u plamenu i krvi.


















												

Bleki – Da mi je samo još jednom…

 

Cvijetna polja   

Ljubav  Centofilija

  

 

Još uvijek srce umorno traži

usnulo  Proljeću svoje

sjećanja miluju snježne dane

radovanja naših

i sniju sanak pusti

da mi je još jednom

samo još jednom…

 

Ti i ja

boje i kistovi

potkrovlje ateljea

slikam a učiš me

 i vruće je

 

ventilator zuji ne pomaže

ti se moraš obnažiti toplo toplo ti je

onako damski

bez imalo stida

a čedno kao tvoja djetinja duša

i ja sa nelagodom

postajem adamov sin

jer me pogled na tebe grije

više nego zvizdan

 

ti si nestašna

djetinje luckasta

nepresušno vrelo radovanja

rođena za igru

ja stidljiv i neuk

kada sam sa tobom

plaši me mladost tvoja

skrivam pogled od tvoje nagosti

 

tebi smiješno

sladak ti moj sram

poprskaš me kistom

po grudima koje plamte

ozbiljnost mi pada sa lica

da li je to i čednost pala

 

još uvijek ne znam

ali i ja tebe škropim

uzvrćaš sa još više boja

i ja tebi

u tom čašćenju

u tom bezvremenu

biramo boje nježne

ljubavne

 

ti hoćeš da mi sve izliješ

na blesavu glavu

ja kao ozbiljno ne dam

hvatam te za ruku

ti se otimaš

jedno smo uz drugo

borimo se

 

ali

da li vrelina ili ono nešto iskonsko u nama

nas tjera da se sve manje borimo

da se sve više privijamo jedno uz drugo

boje i kistovi i zdjela bivaju nevažni

pogledi i gubitak daha jedino što postoji

 

lica nam se sama primiču

usne se spajaju

svijamo se

osejćamo srca hoće da iskoče

i ne sjećam se

da li si me ti povukla sa sobom

ili sam te ja nježno polegao

 

mi smo sada par koji se uranja

nježno polako

duboko kao naša ljubav

što Oceanom slovi

 

i da Mila

u tom trenu se ljubav rađa

i nemamo izbora

vodimo ljubav

još jednom

i još jednom…

 

eh da mi je

samo još jednom…










												

Frka Frkica – Deveta epizoda / Peti dio

Ovih nekoliko godina kod Magdalene su napravile veliku prekretnicu u mom životu. Na bolje i na gore. U svakom slučaju nisam loše prošla. Mužu smo nedostajali , i djeca i ja.Rijetko nas je viđao , pogotovo zadnjih godinu dana , jer sam zbog pogoršanja Grdelinkinog zdravlja rijetko išli kući .A iskreno , nije mi se išlo u dom u kome nema ljubavi i u kome me sve podsjeća na bol..

Muž kao da se promjenio. Nije išao u kafane. Nije se opijao. Vodio je kućanske i baštenske poslove kao da mu je to jedina briga u životu. Dok smo se družili , igrali i učili  sa Lepom primjećivali smo promjene u kući .I bilo je vrijeme, ali…

Namještaj iz Mitinog vakta se zbog neodržavanja  pohabao i propao. Moj muž je komad po komad mjenjao . Stari izbacivao , novi ubacivao.Kada smo se definitivno i konačno vratili kući poslije Magdaleninog  usnuća, namještaj je bio skroz promijenjen.

Nažalost u krivoj zamjeni. Ovaj novi je bio jeftin , kičerski i od lošeg materijala. I djeca i ja smo žalili za udobnošću Grdelinkinog starinskog namještaja. Čak nam je nedostajala masivnost i jednostavnost Mitinog izbora.No, šutjeli smo i navikavali se.

I ja i djeca smo zazirali od muža.Nikad nismo bili bliski , a ovaj odlazak od kuće nas je još više udaljio. U domu opet nije bilo spontanosti ni radosti. Djeca i ja smo bili jedan svijet , a muž drugi. Mi smo rasli , učili i napredovali . Muž je stagnirao i zaostajao u Mitinom vremenu i sjeni očevog nedjela.

Odnosi se nisu promjenili.   On je jedno vrijeme , ponovo pokušavao da mi se približi. Ja sam bila ukočena i hladna.Nikako nisam njegovog oca izbaciti iz glave . Znam greška loših odnosa  je bila do mene. A vjerujem da je i njegovoj glavi bila blokada , iako se svim silama trudio da mi udovolji, jer sigurna sam volio me do fascinacije.

On bio tipični provincijalac , malo drvenastog mozga , skoro neobrazovan , prosječne vanjštine i romantičan ko krampa.U suštini bio je veoma dobro biće. I takav oženio je prelijepu Sarajku , vrckavu , elokventnu i samosvjesnu. No to je bila njihova druga neprebolna tačka.Nismo imali o čemu razgovarati.

Mene  je još  progonila ljubav prema Dobrom . On za nju nikad nije saznao.Nisam željela mješati svetost svoje ljubavi u gorku vezu  osuđenu na propast. Instinktom primitivca on je osjetio da osim njegovog oca i njegovog smaknuća , prisilne udaje i Mitinog bauka , ima još nešto što mu  krijem.

Polako se sve vraćalo na ono staro . Normalno to je loše.; i to nije bilo normalno. Njeno obrazovanje kod Grdelinke joj je dalo mi jednu novu vrlo široku  intelektualno notu i on je uvidio da se jaz među njima produbio na njegovu štetu.

Kada je Marija Magdalena sahranjena  Dobri mi je dao ključeve kučice u cvijeću:

– Marija Magdalena je meni dala ovlaštenje da se brinem o kući i okućnici i raspolažem sa njom. Jedini uslov je da ti imaš  neogrničeni i bespogovorni pristup biblioteci . Želi da nastaviš sa učenjem i obrazovanjem.Da neometana imaš svoj Ocean tišine i sna. Postigla si mnogo , i u Grdelinkino ime te  molim   nemoj nikada ubiti tu glad za znanjem , šta god se desilo.

Sin se sve više priklanjao ocu .Vođen instiktom edipovog kompleksa vidio je kako blejim u Dobrog , iako sam to pokušavala zatomiti. Bilo mi je žao , jer između Dobrog i mene nije bilo ništa i ne smije biti . U braku sam . I ja kao i on poštujem svetost braka, bez obzira kakav on bio.A i buntovnost  pubertet je imao udjela u rasuđivanju.

Vremenom sam subotom  počela odlaziti Magdaleninoj kući. Znala sam da Dobri subote  posvećuje obitelji. Kćerku sam vodila sa sobom. Sin nikada nije išao sa nama , ali je vođen  muškom ljubomorom znao nenajavljeno banuti. Meni je bilo svejedno . Nisam radila ništa loše , ni skriveno. I naučila sam :

-Šutnja je zakon! Što manje priče i objašnjavašnja, to je manje prostora za neuka i neprimjerena  pitanja i neumjesna zaključivanja.

Kćerka je cvjetala i rasla. I marljivo učila. Bila je veoma radoznala i željna znanja. Na majku. Postale smo prijateljice. Kada je molila da joj pomognem  u njenom neshvaćanju težih zadataka, zvala me mama Marija.Meni je srce raslo ko Mongolfijeov balon, a srce bubalo ko zvona svetosavske crkbe na Jurjevo. nas dvije smo zaista uživale  u miru i tišini našeg Oceana.

Iako sam nevoljko prihvatila ključeve, jer su nosili ogromnu obavezu , bilo mi je drago zbog ogromnog povjerenja i nade kojeg su Magdalena i Dobri imali i polagali u neme.Kasnije će se ispostaviti da je to bila spasonosna odluka za mene i djecu i našu budućnost.

Muž je opet počeo piti i izostajati. Ponekad ne dolaziti kući. Nije imao ljubavnicu. Osjetila bih to. Radio je nešto gore. Počeo je kockati.Nesređen bračni život vodi alkoholu. Alkohol u meanu. U meani imaš dva izbora: ženske ili kocka. I jedno i drugo je jazuk , veliki belaj i ogromni trošak.

Gubio je posao za poslom. Ali uvijek je uspijevao da nađe novi. Kasnije ,  kada se Luce več upokojila , a Dobri bio tek dobri duh kojeg sam rijetko viđala , naučila sam da čitam jezik mahale. Saznala sam da su mu Luce i Dobri svaki put, kada bi jedan izgubio  ,našli  novi posao  . Preko  povjerljivih posrednika , da niko ne zna za njihovo dobročinstvo i uplitanje.

Usukao se i užutio, Postao je neuredan.Silila sam ga da se upristoji. Još uvijek sam imala koliku toliku kontrolu nad njim.Povremeno bi se primirio , ali slast  kocke je bila jača i ponoov bi se vratio novom poroku. Čak mi se čini da je u tom zlu niklo jedno dobro. Manje je pio. Vjerovatno zato što je redovno  gubio i nije imao novaca za velika opijanja.

Ali jedno zlo nikada ne isključuje drugo . I onda krene lavina. U jednoj raciji uhapsili su ga i zatvorili , zajedno sa grupom koja je dijelila strast prema krivičnoj kocki. Svi su osuđeni na zatvorska kazne. On je dobio najmanje. Šest mjeseci. Bio mu je to prvi prekršaj , a mislim da je i Luce povukla neke veze.

No to nije sve. Dugovao je jako mnogo novca  na sve strane. Normalno da su vjerovnici mene pritisli. U prvi mah  bila sam izbezumljena i raspamećena. Onda sam se sabrala. Znala sam šta mi je raditi.

Uz saglasnost sestara , koje su se odrekle očevine u moju korist ,prodala sam  Mitinu kuću i imanje, sa rokom iseljenja od par mjeseci . Dok se snađem.Podmirila sam sve dugove i meni je ostalo dosta novaca na računu.

 Prodaja Mitinog imanja meni je donijelo veliko olakšanje. Kao da sam odbacila neki ogromni teret sa leđa. Mora su postale blaže i sve rjeđe. Strah je polak nestajao. Nisam se više okretala i bilo me je manje strah nepoznatog.

Prvi put sam imala svoj novac i bila sretna . Jes da je bila očevina , ali ipak , zaslužila sam ga. Da bih izbjegla bilo kakvu nesreću tražila sam rastavu i dobila je u kratkom roku. Muž nije pravio probleme.

Za ostatak novca  nisam mogla kupiti nikakvu kuću, čak ni kućerak. Oldučila sam iznajmiti neku kučicu na Bjelavama.

Nisam morala.

Kada belaj krene onda on krene i ne zaustavlja se dok se nesreća ne umori. A kad krene razum , on umnožava sreću.

Nikad nisam prestala subotom ići u Ocean tišine i sna , odnosno Magdaleninu kuću. Traganje za srećom   nije prošlo nezapaženo. Nedugo pošto sam postala raspuštenica , jedne subote  prvi put  od  Magdalenine smrti sam vidjela Dobrog, kako ulazi u dvorište.

Kćerka ga se sjećala i radosno mu potrčala u susret. Zagrlio je i poljubio u kosu. Kao i obično u ruci je nosi dva paketa. Nije zagledao okolo , kao da je znao da mi sina nema. Dao je pakete kćerki i rekao :
-Ovaj je za tebe , a ovaj drugi  za tvog brata. Molim te da mu ga ti lićno daš.

Sjeli smo na trem , kao u Magdalenina vremena. Ja sam iznijela kafu  i limunadu, izvinjavajući se što nemam slatko. Nisam očekivala uvaženog gosta koji se , sto , poslije godina udostojio posjetiti me.

On se nasmješio , obradovan i zadovoljan mojim  sarkazmom. Otvori fasciklu koju je držao u ruci. Izvadio je   list  papira.

-Molim te pročitaj!

Njegov svečani i ozbiljni ton me malo kosnu.Uzeh papir i stadoh čitati :

Ugovor o darivanju

 

Marija Magdalena iz Sarajeva , ulica Č. bb br. LK … koju će u odsustvu po punomoći br. 296.. od 10..09.1978. zastupati   i Dobri Š. Iz Sarajeva , ulica S.br. LK …

i

Marija R. Iz Sarajeva , ulica  Sedernik bb brj LK … ,

sklopili su 14.09.1979. 

 UGOVOR O DAROVANJU

Član1.
Marija Magdalena posredstvom Dobri Š.  (u daljnjem tekstu:Darovatelj) ovim ugovorom daruje svojoj prijateljici i dugogodišnjoj družbenici  Mariji R. (u daljnjem tekstu: Daroprimatelj ) svoju nekretninu, tj.  kuću sa okućnicom 480 m2 

Član2.
Nekretnina iz člana 1. ovog ugovora se sastoji od kuće koja se
  se sastoji iz dnevne sobe, dvije  spavaće sobe, dječije sobe kuhinje i trpezarije ,tavanske prostorije ( biblioteke) kupaonice , toaleta , predsoblja i trijema  ukupne površine 78 m2 i okučnice površine 402 m2

….

Prestala sam čitati. Papir mi je ispao iz ruke.Sledila sam se . Pribrah se. Podigoh pogled i susretoh se sa budnim i zantiželjnim Dobričinim očima.

-Tvoje je da se samo potpišaš i odeš sutra sa mnom da ovjerimo ugovor i izvšimo knjiženje. Sređeno je da se sve obavi odmah.

-Ovo ja ne mogu primiti . Ja ovo nisam zaslužila.- usne su mi se počele tresti i suze su mi krenule.

-Ehej , polako Malena. Čemu suze.Marija Magdalena bi bila tužna da je ovdje.A sigurna sam da i gore negoduje. Vjeruj mi zaslužila si svaki milimetar nekretnine. Ti i tvoja djeca su jedina porodica koju je on ikad imala. Imala je oca , mater i baku ali oni su živjeli svoje živote i skoro da nisu imali vremena  za nju. Odratsla je sam i sama se o sebi brinula. Poslije je imala mene.Ali kratko vrijeme . Par godina.  Bilo je kasno .Mi  joj nismo mogli pružiti mir , spokoj i radost kao vi. Ona nije bila od puno riječi. Ali rekla mi je da  ne postoji ništa čime vam se  može odužiti. Njneo srce je ogromno , i kad nekog zavoli onda je u stanju da da i svoj život.

-Nemoj me siliti molim te. Ne mogu ja to.Ja se njoj ne mogu odužiti na ljubavi , podršci , utjehi i strpljenju. Prihvatila me u svoj dom jedno neuko ,nesrećno i ranjivo  dijete . Kao rod najrođeniji . Izašla sam kao samosvjesna obrazovana dama.

-Milo moje . Zadnje tri godine ste joj vi bili sve. I radost , i smijeh , i društvo i rod , i oslonac i pomoć Umrla je sretna i ponosna  zato što je imala vas. Bez vas  bi proživjela  par gorkih , turobnih i samotnih mjeseci, umirući na parčice i velikom bolu;fizičkom i mentalnom.

– Ne mogu to prihvatiti. Ti si joj muž. To je tvoje.

-Znam to ,  milo moje. Ali ti si nas spojila ;I  njena poslijednja želja  je da te usrećimo kao što si ti nju i nas .I moja želja je istovjetna mila. Da nije bilo tebe i djece , Marija Magdalena i ja ne bi imali četrdeset dana sna , da proživimo sve one dane koje smo živjeli i bar malo nadoknadimo vrijeme koje nam je pobjeglo.

Priđe nam njena kćerka . Zasitila se paketa:

-Zašto plaćeš mamice?

– Bi li ti voljela živjeti u ovoj kući? Mam plače jer joj je teta Lepa poklonila kuću.

-Jupi . Mamice.Kada ćemo preseliti. Jedva čekam. Hoćete li mi čika Dobri napraviti kučicu za jednu Grdelinku. Vidjela sam Pticu malecku da već nekoliko puta pravi gnijezdo, ali joj ga druge ptice kvare.

– Hoći mila. Već danas ću ti napraviti kuću za prelijepu Pticu malecku, nalik duši naše Grdelinke.

Kćerkina radost i njegove rijeći su me prelomile.

Napokon sam imala svoj dom . Pravi dom. Jedini dom. U njemu ću ostati do kraja života. Srećna i voljena. Tužna i nemilovana. Radosna i neljubljena.

 Osim onomad…,eee i uh!

Grijeh veliki  je o tome pričati. Jer krivac je kao i obično nikad prežaljeni Dobri.Možda jednom , da olakšam duši  kad mi se vakat istine približi.

Bleki – Sonji S. – Anđeli odlaze skamenjenog srca

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

Djetinja duša

 

Lepršavo nebo

 

Snježno jezero

 

Ljubav

 

Bolna praznina

 

Sonja Savić 15. septembar 1961 – 23. septembar 2008.



Sonja Savić je bila veličanstvena glumica,ali nije glumila kada je jecala:


Ne stidim se suza.

One često naviru zato što je to taj,

verovatno, prelazni period,

kada se polako pretvaraš u tu stenu (…).



Znaš onog klinca što je došao u manastir

I vikao –

Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!



A ja sam zaista toliko volela ljude.

Bože, koliko sam ih volela…”



**



I ta, neuzvraćena ljubav je zaledila ,pretvorila se u stijenu.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.



Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.



Kako je nju bilo lako voljeti.

Ali nismo imali sreću da je sretnemo,

Njena  tuga i tihi vrisak prekasno su doprli do nas.

Krivi smo .

Nismo je smjeli ostaviti samu,jer voljeli smo je.



U anđeoskoj nevinosti svojoj vrištala je protiv zla,

koje je zadesilo njenu zemlju Jugoslaviju.

Morala je bježati da bi spasila ljubav koju je osjećala.

A mi ratnici , djetinih srdaca , se umorili i nijemo vrištali za


pobijenim anđelima ,

svoga Sarajeva grada čednosti

i svoje Bosne zemlje Božije milosti.



Ponekad sjećanja navru, ne dijeleći snove i javu.

A opet…


Deset godina poslije

teško je uspomene  dozvati

jer puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih



moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:



Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi



Ljudi joj nisu uzvratili ljubav.

Sebični , opterećeni sobom i svojim niskostima,  zajedništvom ,

nisu znali,nisu htjeli , nisu smjeli ili su se samo bojali ?


Ljude je strah  voljeti Anđele i primiti darove i ljubav koje im nude.

Zla vremena neljudi su bila preteška balast za njeno  nježno biće.


Zato prelijepi  Anđeli umiri tužni i sami.

Njihova krhka duša samo kvrcne i odleprša.



Eh , mila ,mila

Hvala ti što si nas milovala svojom ljubavlju i dobrotom.

i oprosti nam suze tuge naše i ljubav koja prekasno ka tebi odi.



Oh, Bože Milostivi Učitelju naš

koliko neutješno volimo Anđele … i ljude.






												

Cecilia Meireles – Pjesma nježnosti

 

Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele,
vezući nježnosti i platna od  svile,
da ti prinesu haljine čarobne legende.

Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje otvorene sjale danju i noću,
I zagledane bi bile u tebe što sav bi blistao,
kao onaj što okrunjen je sunčevom vatrom.

Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečane utjehe za tvoje nježnosti.

Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u kasnim ljetima
koja bi pjevala ritualu vrlo bliskom smrti.

Kad bi ti čovječan bio, o, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali nisam ništa . . .
Nisam drugo već ova žudnja neugasla da postojim.

I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende.














												

Promili / Igrokaz na dan 15.Septembar / Rujan

Danas je Srijeda 15.Septembar / Rujan 2023. godine novog vakta.

Na priliku i na vidiku je ostalo još samo  108 dana do kraja ovog kalendara,a biće da se od istog  trga 258 . stranica.

Na volju vam provjeravati.Lako je.Uzmete abakus i zrno po zrno. I nemojte se zbuniti. Ovaj dan je ni am'te ni tam'te. Prolazi , a nije prošao , polako se ispisuje a nije   otpisan.

A historičari ne posustaju i prepisuju,možda nešto i sakriju, na našu sreću nismo nazočili svakom birvaktile vaktu. A kako ćeš nazočiti kad ih ima hejbet, a i neuki se preko reda uguravaju da vide šta je bilo prije nego su oni promilili.

Ovo promilili nema veza sa riječju promil. Ili ima ?  Ko će ga znati ? Jako nezgodna i počesto vrlo respektabilna riječ. A jopet često je ignorišu. A ne bi trebali. Svaka riječ ima svoje mjesto i svoje značenje, pa bilo to nekom milo ili  ne.

U kosmičkim promilima nama zemljanima mrka kapa, a univerzumu praška.

Kad se kaže ne bi taj i taj  dao ni crno ispod nokta nemojte misliti da je škrtac. On samo ne pere ruke redovno.A na kraju krajeva , ti crni  promili ispod noktiju mu dohakaju glave.

Kad kažete ostalo od plaće nešto promila , dođe ti da plaćeš , a komišija ti kaže :

-Ko ti kriv kad nisi nacionalista i fukara.

Kad ti policija uhvati komšiju sa nekoliko izduvanih  promila  valjaš se od šege , jer on jadnik ni kriv ni dužna, radi par čašica sa nacionalističkom bagrom zaglavinjo.

Tri promila na platu platu je marka, tri promila na ukradeno i poljačkano narodno blago , po nalogu tronacionalističke bagre , mogu otplatiti sve kredite koja je ta ista bagra fukara u ime naroda zaduživala narod, a za svoje potrebe.

I dođe ti da plačeš, a oni se smiju.

Međutim , ima ona jedna poetska  pravda ili što bi poete rekle:

-Plako ne plako , riknućeš.

-U prevodu:

-Ko poslijednji plače  taj je ograisao. I vam'te i tma'te. Zatoo , najtijebolje smijeti se poslijednji.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Ima nade  Dodir djeteta

Ima Nade                                                                                         Dodir djeteta

Snovi iza zatvorenog prozora  Bol Modre rijeke

Snovi iza zatvorenog prozora                                            Bol Modre rijeke

Cvijeće i još svijeća  Mjesec nad krhkom dolinom

Cvijeće i još svijeća                                                                    Mjesec nad krhkom dolinom

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajrto Šabanadžović

Valja nama preko Modre rijeke  Zaljubljene ruže

Valja nama preko Modre rijeke                                              Zaljubljene ruže

 

Bolesno stanje uma  Ljeto i rijeka

Bolesno stanje uma                                                        Ljeto i rijeka

 

Sjeta  Dan ruža

Sjeta                                                                                               Dan ruža