Preblizu sam da bi me sanjao.
Ne lepršam nad njim, ne bježim mu
pod korijenje drveća. Preblizu sam.
Mojim glasom ne pjeva riba u mreži.
S mog se prsta ne ne skida prsten.
Preblizu sam. Velika kuća gori
a ja ne vičem upomoć. Preblizu,
da bi na mojoj kosi zvonilo zvono.
Preblizu da bih mogla ući kao gost
pred kojim se razmiču zidovi.
Više nikad neću tako lako umrijeti,
tako posve izvan tijela, tako besvjesno,
kao nekad u njegovu snu. Preblizu sam,
preblizu. Čujem psiku
i vidim ljeskavu ljusku te riječi,
nepomična u zagrljaju. On spava,
pristupačniji u ovom trenu jednom viđenoj
blagajnici putujućeg cirkusa s jednim lavom
nego meni koja ležim uza nj.
Za nju se sada u njemu prostire riđolisna
dolina, zatvorena osnježenom planinom
u plavetnom zraku. Ja sam preblizu
da mu s neba padnem. Moj krik
samo bi ga probudio. Jadna,
svedena na vlastitu pojavu,
a bijah breza, bijah salamandra,
i svlačih sa sebe vrijeme i atlas
prelijevajući se bojama kože. Mogla sam
milostivo iščezavati pred začuđenim očima,
što je blago nad blagom. Blizu sam,
preblizu, da bi me sanjao.
Ispod glave usnulog izmičem ruku,
utrnulu, punu nestvarnih iglica.
Na vršku svake od njih, da ih prebrojiš,
svrgnuti sjede anđeli.
Daily Archives: 8. Septembra 2023.
Frka Frkica / Osma epizoda Drugi dio
Voze se već satima. Putevi nisu tako loši. Podne je i sunce već uveliko lupa o retroviror i haubu Mitinog hiljadutristaća. Za volanom je Frkin muž. Dosta je umoran , jer nije vičan dugim vožnjama.Ali vozi bez prestanka kao da mu se radi oživotu. Samo da mu se Bosne dočepat.Sve bi bilo lakše. Imao bi vremena za predah. Do njega , na suvozačevom mjestu Frka Frkica doji sine. Grč i strah su malo popustili. Zna zlo ih ne može sustići.Bar ne danas.
Mito je na zadnjem sjedištu čitavo vrijeme prespavao. Ni pomako se nije. Ukočen ko mrtvac , samo bi ponekad zabrundo ili zabrujio i nastavio spavati.Morali su držati otvorena dva stražnja prozora da bi se smrad koliko toliko neutralisao.
Uh ,Bogu hvala , oko podne , napokon pređoše granicu.
-Dobro je. – misli mlađahna majka, držeći bebu na grudima., mada zna da će se ćitav život , dok su ona i svekar joj živi, okretati i strahovati.No , daljina je ipak neka relativna sigurnost i zaštita.A Sarajevo je sada njen dom i prihvatiće svu pomoć i zaštitu koja joj bude nuđena.Prvenstveno je mislila na Luce i Dobrog.Ocu ne smije ni riječi progovoriti.Znala je šta bi luda , vatrena glava učinila . A ona nikad nikome ne želi zlo , pogotovo najmilijim.
Ko da ga Frke Frkice misli dozvaše , Mito se prenu iz sna.Trlja krvave , bunovne oči ,unezvijereno gleda oko sebe .Ništa mu nije jasno.Shvata on da se vozi u svom tristaću, da ga vozi zet. Lakše mu bi kad vidje Frku i bebu , iako ne sjeća razloga zašto to.
– Zašto smo u autu? Gdje smo?.Ko ti je dao ključeve i rekao da voziš?I odmah da si zaustavio auto. Sanjao sam loš i zbrkan san.Bojim se nesreće.
Salva nezadovoljstva , ljutnje i pitanja izbiše iz čovjeka , koji još uvijek nije pri sebi.A kako bi i bio , poslije bocuna i bocuna popivene meraklijske šljive .Zet uspori , tražeći pogodno mjesto . Nađe ga , zaustavi auto i zakoči.
Zet mu smireno razjasni situaciju:
-Prija te , moja mama , zamolila da vodiš kćer , mene i unuka u Sarajevo jer mi budućnosti u Vranju nemamo.Ti si odmah pristao i se toliko obradovao da si moro još dvije tri drmnuti.Prije nego što te pokosilo , dao si mi ključeve i rekao :
– Odmah nas vozi u Šeher Srajevo.
Gleda Mito u zeta, zet u njega. Ni jedan ne odmiče pogled. Mito zna da se tako desilo. Podsvijest i radost što kćer kojoj je načinio zlo vraća doma , mu šapuću da je to istina. I bila je.
A sada smo na Bikavcu , eno ga Višegrad . – završava zet.
Mito se budi i trijezni.Da , sada vidi . Puko pogled sa Bikavca. dole je most Mehmed Paše Sokolovića Vjekovna , monumentalna Starina raširila kamena krila preko zelene vode , vjekovima spajajući Istok i Zapad. Možda je zbog toga smaragdna voda prečesto postajala krvava i mutna Drine , a most klanica neumlja.
-Uh , na vrijeme smo se zaustavili –misli Mito.
Sanjo on grozan i nerazuman san.On u žurbi vozi. Došli od Vranja i na most krenuli , malo brže nego je to trebalo. On koči. Ne uspjeva . Kočnice propadaju i otkazuju i on se zakucava u zid na kraju mosta i gine. U snu se ne sjeća ničega više.Samo kako vozi, kako kočnice propadaju, kako je u panici ,kako zna da neće moći zaustaviti auto. Okreće se da vidi ko je s njim , ali ne uspjeva , jer auto u tom trenu svom silinom udara u zid. I on se više ničega ne sjeća.Zna da gine.
-Vozi ti i dalje , ako nisi previše umoran., polako preko mosta. Kažu smrt na njemu vreba nevine , neoprezne i obijesne..– kaže zetu – Poslije mosta ćemo pored neke česme stati , osvejžiti se, prezalogajiti i malo odmoriti.I vidjeti šta nam je dalje raditi.
Polako su prešli most, ali Mito nije vidieo šta im je raditi.Bio je toliko umoran i presaugan , da je i ostatak puta zaspo ko rezervna bukova klada.
Frka Frkica je uvijek bila insan od riječi.Svom svojom čestitom dušom i djetinjim srcem se trudila se da ispuni pbećanje dato mužu na babinama. I on je zdušno je davao svoj dio. Mito ga zaposlio kod sebe u firmi kojoj je radio, kao radnika na građevini.
Neosporno , Mito je bio vrlo vrijedan i bistar čovjek. Napredovao je do predradnika ,skoro pa poslovođa. To što su meana i bekrijski život bili u bijeg od stvarnosti , koja ga je uzročno posljednično zaskakala svako malo i što je on na taj način „liječio“rane , bile su dva sasvim različita poimanja života.
Po Frkinom povratku malo se primirio i uljudio. Meana mu više nije bila interesantna. Sav se okrenuo unuku i sinu.Mada ga zle slutnje u vezi sina nikad nisu ostavljale. Pokušao je da se iskupi kod Frke Frkice. Nije uspio.Shvatio je da su sva emotivna vrata relacija otac – kći zauvijek zatvorena. Prihvatao je to , jer je shvatio da joj je život u pakao pretvorio. Ali , tješio se , uvijek bi isto učinio. Čast i poštenje.
Zet mu se pokazao kao vrijedan i snalažljiv radnik. Uskoro je počeo raditi u računovodstvu , prema ćagetu koje je imao.Otac mu se nije javljao i svima je bilo lakše. Čak je i Mito počeo podsvjesno zazirati od kumare . Ne zna zašto , ali mu se nije družilo sa njim.
I tako prođe godina. Frka Frkica na istom. Trudi se i uglavnom uspjeva smiriti damare. Ponekad joj se Dobri u misli zavuče. Srce joj zatreperi , tijelo zaigra , ali ona nije dala da se bilo šta razbukta. Zatvorila bi se u kupatilo i satima hladila uzavrelo tijelo .Činilo joj se da ne postoji .Bila je, svojom voljom odsječena od svijeta. Taj svijet su bile Bjelavske mahale. Ona u ovom životu više nikoga na ovom svijetu , osim djeteta nema.Tada bi tužna i bezvoljna bila i nije izlazila iz sobe. Sin joj je bio jedina utjeha.Slutila je da će ga previše razmaziti.
To ljeto , nenadano dođe srednja Frkičina sestra u posjet.Ni s njom nisu imali skoro nikakvih kontakata.Urijetko bi se sestre čule i ona je znala sve Frkine jade i traume.Obradovaše se svi. Ona je uvijek bila rasadnik radosti i ljepote u Mitinoj porodici. Činilo se da će ljepša vremena obasjati Mitin dom , gore u preliejpoj bašti iznad Sedrnik.U bašti u kojoj na trešnjinom stablu na jednom štriku visi Frkičina ljuljaška , ljubavi , tišine i snova.
Nekom slučajnošću potrefilo se da je sa sestrom , skoro u dan poslije Frkinog povratka prispjela kumova depeša iz Vranja. Mito je sačekao da se svi ukućani okupe za ručkom da im priočita pismo.Jedino je zet , nakon napornog dana spavao na kauču . Nije ga budio. Mislio je sa njim nasamo razgovarati o pismu i reprekusijama koje ono nosi.
U pismu je pisalo:
Pomoz Bog Dragi kume ,
Ne javljah ti se godinu dana jer sam se od tvoje izdaje i bijega članova moje porodice sina, unuka i snajke naprečac dobro razbolio. Srce me strefilo, oslabilo na Golom Otoku.
Sada sam malo došao sebi iako nisam sasvim svoj.More me mori kume bolesti i umne i zdrtavstvene.Sve se nadam biće bolje. Ali ne ide na bolje.A i kako bi kad mi fali porodica? Sin jedinac , unuk prvorođeni i prelijepa snajka.
Znaš da je sinu i potomstvu mjesto uz glavu porodice. Ne uskraćuj mi to pravo Mito kume moj dragi i čovječni. Znaš ti dobro šta je čast i poštivanje porodične tradicije kod nas u Vranju Ti se rječju i potpisom tvoje kćeri obavezao da će živjeti u mom domu.
Ja ne tražim ništa što nije moje i ne prebacujem ti. Očinje srce ponekad ćeri omekšaju. Ja se samo pozivam na tvoju čast i poštenje . I obećanje koje si mi prilikom udaje tvoje kćeri dao. Da će živjeti u Vranju sa mojim sinom dok ih smrt ne rastavi.
Molim te učini kako ti savajest , čast i poštenje nalaže. Uzdam se u tebe , kao i uvijek.
Neću ni da prijetim , ni da kunem , ni osvetu da tražim, već samo jedno:
Vrati mi kume moga sina, unuka i snajku moju, prije nego bude kasno za bilo šta i prije nego sve nas neko zlo ne obuhvati. A slutim da hoće.
Sretno ti bilo Mito i živi dugo i u zdravlju .
I javi mi šta si s Božijom pomoću odlučio , da se mogu ravnat po tome.
Tvoj kumašin.
Svi šute . Sleđeni su Svi osim Mite i zeta mu koji spava. Frku Frkicu , sestru i majka im napad panike hvata.Čak i beba sluteći majčinu bol počinje plakati.Bebin plač natjera Frku Frkicu na suze i ridanje. Jela Lela Jelena , žena Mitina se krsti i progovara:
-Oče naš , koji jesi na nebesi , nek sveti se ime tvoje… pomozi nama nemoćnim.
Srednja sestra se prva sabra i pita Mitu:
-Tatko što ne podera to pismo , što ga ne baci u ćenifu , jer je to veliki , nepodnošljivi smrad i umobolnost.
– Da ćutiš bre ćeri , ne zbori tako .Riječ je riječ , i jednom data mora se održat kud puklo da puklo. Ja sam je vođen ljubavlju prema kćeri ,videći njenu nesreću pogazio.
– Šta si sad bolan ne bio , dragi oče pametno skonto?
-Jedino što se može.Čast , poštenje i porodična tradicija nalaže da se oni vrnu u Vranje. Nema druge. I niko tu ne može ništa učiniti.
Frka Frkica hladno i smireno , pomirena sa sudbinom mu reče.
-Tatko najmiliji, ne znaš šta radiš. Ubijaš me , neka ti je Bog na pomoći : Ja u svakom slučaju neću krvniku živa na oči.
-Šta to znaći Marija, ćero moja. Neposluh ocu , a znaš da te mogu natjerati da me slušaš istom riječju kojom sam te i udao.
-Ne više tatko moj. Ja živa ne idem u Vranje.- sigurna u neminovnost onog što govori , vrlo hladno zaključuje Frka Frkica.
Srednja sestra osjećajući tragiku koja se nadvija na sudbinom njena voljene sestre, ubacuje Miti argumente.
-Kakva čast bre Mito? Kakva dužnost oče mili? Koja ba tradicija oče nebrižni? Kakvo kumstvo te strefilo, bolan oče slijepi? Očeš li kćeru najmlađu ponovo da isporučiš zlu na tacni , da joj i ovo malo života i nade što ima , ponovo ubije?
-Šuti , kćeri . Ni jedne ne progovaraj. Tako sam odlučio i tako mora biti.I o kakvom zlu ti govoriš.Kum je častan čovjek i nikada ne bi povrijedio moje dijete. Ako ti se ne sviđa, kupi se iz moje kuće.
-I hoću oče.Nikad ti više neću doći. Nisam se ja od dobra pokupila iz tvoje kuće. Pobjegla sam da ne gledam zlu sudbinu svoje male sestrice , kojoj je tvoj časni kum kao dvanaestogodišnju djevojčicu , kao nevino dijete skršio je i ubio joj i djetinjetvo , i život i svaku nadu neko sutra.
-O čemu ti to pričaš , lajavice jedna? O kom zlu i nesreći pričaš?
.-Devet godina me ždere utroba što ne mogu da govorim. Devet godina sanjam ovu našu ljepoticu i more imam. Devet godina bolujem i plačem jer moram šutjeti.kako je tvoj kum , monstrum silovao . Jer maleno djetešce toliko voli oca da me Bogom i utrobom mojom zaklela ,da nikad nikome ne progovorim da sam ga lopatom skoro zatukla , kada je drugi put pokušao da je siluje. Što ti taj tvoj dobri časni kum nikad ne reče šta ti je uradio sa kćeri i zašto je robijao sedam godina. Eto toliko o časti i poštenju. O očevima i neočevima. O tradicijama , nesrećama i zlu koje se u ime Boga , časti i poštenja rade.Odoh ti ja sada oče. Ali pazi gdje će ti duša. Dobro pazi.Neznanje nije opravdanje za bilo kakav grijeh i zločin. To je saučešnistvo.
Ustade srednja sestra.Suza suzu stiže , i rida i plače .Zagrli Frku Frkicu i dijete joj i majku. Izljubi ih i ode zalupivši vrata tako da su se ona iskrivila i više se nikad nisu mogla uglaviti i zatvoriti.
Mito zanijemio. Ne trepće. Guta dah . Zuri u Frku Frkicu i pita je:
-Jel istina ovo što ova hajvanulja reče ?
Frka Frkica ga poslije godina i godina , bez imalo krivice u djetinjim očima pogleda.
-Jeset oče , tvoj kum je silovao tvoje maleno nevino djetence kad je imala dvanaest godine.
Mito koji mjesecima nije pio , priđe kredencu gdje je uvijek imao meraklijske šljive. U prolazu vidje da je zet skroz naskroz budan i zapanjeno ,u očaju gleda čas u njega , čas u Frku Frkicu , čas u svoga sina.Svaađa ga probudila.Frka Frkica , rukom zatomila krik , jer shvata da joj je muž sve čuo. To već ne sluti na dobro.
Mito uze flašu i čašu i nasu sebi piće. Zet ustade uze i on čašu sjede za sto do Mite .Pruži mu čašu :
-Naspider Mito kume i meni malo tog otrova , da ubijem ovu dušu čemernu.
Mito sleže ramenima i nasu mu piće.
-Nemoj zete da te taj otrov odvoji od porodice.
Zet nešto duma:
-Ma ne može me taj otrov odvojiti više od bilo čega. Što otac neotac , otac krvolok i monstrum može unesrećiti dijete to ne može nikakav otrov saprati.Skoro isto kao i nepažljiv i neučinjen , a častan i pošten otac.
Bleki – Sačuvaj jednu ružu za mene
Šačuvaj jednu ružu za mene
iz prošlosti bliske
a ne vraća se
i ne želimo
nemamo vremena za boli
živi'mo za ovaj tren
u kome nas ljube sni
ne samo želim već volio bih
ručice tvoje oko vrata
tvoju djetinju ljubav u srcu
dal’ previše tražimo
ne znam
u tebi su ključi tajni
nebo ti ih podarilo
Iako meni sni te bole
znače život
ne želim te ukrasti
volio bih da jednom
nakon vremena i vremena
stidljivo kažeš
d'bro tvoji su glupko
samo se dobro brini o meni
a ti tako čudesna
u dobroti svojih vjerovanja
najnježniju od svih
sačuvaj jednu ružu za mene
za sadašnjost daleku
Paul Eluard – Zaljubljena
Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose mrse se u moju
Njeno tijelo oblikuje moju ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju sjenku
Kao kamen u nebo.
Ona ima uvijek otvorene oči
I neda mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smijem, plačem i smijem,
I govorim, a ništa ne kazujem.
pB
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02
Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01
Jenny Joseph – Opomena
Kad ostarim nosiću haljinu boje purpura
I crveni šešir koji ne ide a i ne stoji mi,
trošiću penziju na piće, letnje rukavice i satenske
cipele.
I pričati kako nemam para ni za hleb.
Kad se umorim sešću na ivičnjak,
sakupljaću reklamne uzorke po radnjama i pritiskati
alarmnu dugmad.
Vući štap uz gelendere
nadoknadjivaću propušteno u trezvenoj mladosti.
Izlaziću na kišu u kućnim papučama
Brati cveće po tudjim baštama
gomilaću pera, olovke i druge tričarije
I početi da pljujem.
A sad još moramo paziti da nam odeća ne pokisne
Plaćati na vreme kiriju i ne psovati na ulici
Pružati dobar primer deci
pozivati prijatelje na večeru i čitati novine.
A možda bi trebalo da se već pomalo pripremam
Da ljudi koji me znaju ne budu iznenadjeni
Kada odjednom ostarim i počnem u purpurno da se odevam.
Bleki – Dva djeteta
Ne nikako mi nije svejedno
što mi ne dolaziš
što puti ti više
mengelama malograđanštine skršeni
ne dolaze meni
boje tijelom da mi kradeš
a bijaše dijete plemenito
vjernošću oplakano
snova orošenih
bole te
znam
šest godina
zvjezdanih
ljubavlju bremenitih
a bješe šest stađuna
previše
i isto toliko premalo
voljelo se
a nije smjelo
u plamtećoj vatri
kradenih noći
umiralo
neuki braniše
i zato
budi ponosna
stisni zube
i više nikad
ne plači zlato
izađi na prozor sretni
kad mahala si
proljeće milo
željeznom mostu
gdje ono drugo dijete
neumoreno čeka vjernu ljepotu
sa krvavom suzom
u očima s okusom boli
slika aleju platana
iskonu što odi
Modroj rijeci od kristala
ljubavi našu snije
Na današnji dan, 8. Septembar / Rujan
Danas je Petak 8. Septembar/ Rujan 2023. Godine.
I u ovom 251.danu ove godine jesen se opasno najavljuje.U toj najavi nema mjesta sumnji da će se u slijedećih 114 dana javljati prelijepi, ali ipak malo hladniji ,kiđovitiji i snježniji dani.
Ali neka , tako treba sve u svoje vrijeme.
A mi smo nešto malo kaharli . Pritigli aferimi prošlosti , nekoga bole rane , a nekoga noćne more stežu , ne možemo preboliti mrtve jer :
„Vakat mri't ili mrijet,nema treće.“
Kratko i jasno nema tu vrdavo, nego pravo u čelenku. Macola je zakon.
Pitajte jal’ naše ustaše , jal one jasenovačke hrvacke, jal’ četnike srebreničke, jal SANU guslarske srbaljske. Macola je njhovo glavno oružje za istrebljenje i genocid nevinih.
Deba najviše volio riječi zahvalne za rimu. Nije pjesnik ali je volio rimu. Jedva čeko da neko zine ili kaže po hrvacki ili srbaljski.
Riječi za rime i stiha dušu dale. Jest da mu je palatalizacija lošija strana. Malo tepo i jezik mu,naročito kad popije,ma dovoljno čep da lizne,dobro frfljo.
Gledaj, nuto i pazi!
Kreno Deba u nabrajanje,zna se čemu to vodi.
Ako se, hrvacki piceki prangijaši oli'ti srbaljski guslarski grmalji u nacionalističku odoru obuče , eto krvi i do koljena i do za vrata. Ima i Sava i Drina da bluistajz ko safirli zalazak sunca.
Joj, mjako da sam nešto pismen ko vi poete , nabraja Deba, ja bi milje i milje tautologija za četiri tona i za desetku složio.
Ovako hrvacki i srbaljski na ekspoze moram svesti.
Nećemo sada Deba o stihu i rimi, ni o nacionalizmu , nećemo domaćina radi , molimo te, ko rod najrođeniji ,nije fer. Ni prostora više nema,a ni prote, ni fratri se više ne eksponiraju, tek hođa se sprema megafon uključiti umjesto da ezan prouči, svi se o podjeli i pljački narodske sadake zabavili. A i nisi fer. A gdje ti je treća strana trlisne nacionalustučke bagre i fukare.
Ma samo je'nu ako srca imate.
Hajd, valja.
Hoš ga po hrvacki?
Kako hoš.
Ili ćeš ga po srbaljski?
Ma lani jenom, nemoj više hošat. Ako ćeš hošat idi kod Ho Ši Mina .
Ili ćete ga po bošnjački?
Svejedno mu to dođe
I njima je svejedno , ali meni nije. Nikako , ni vama. E sada ću skratit i ništa od poetike.
Hajde krati i uduni, više,
Ako će te po hrvacki, a vi fino u hrvacku tamu.
Ako će te po srbaljski ,a vi fino u srbaljsku tamu.
Ako će te po bošnjački, a vi fino jal u udbaško-ilmijsku, jal u bakirovsku- hanefijsku tamu.
Što bi poete rekle:
Mrak tami pripada.
U prevodu:
Svjetlost i pravda je u Boga Jedinog.
Neka nama Bogumila i Bosanaca.
1157.- Rođen je engleski kralj Ričard I Plantagenet, Lavlje srce, junak srednjovekovnih legendi, jedan od vođa u Trećem krstaškom ratu. Vladao je od 1189. do smrti 1199.
Šta mislite koliko je krstaških ratova uspjalo? Samo jedam. Onaj iz 1948 kada su Jevreji uz pomioć Vatikana,Engleza i SAD okupirali Palestinu.
1380.-Veliki moskovski knez Dimitrije Ivanovič Donski je u bici kod Kulikova potukao tatarsku vojsku. To je bila prva pobeda Rusa nad Tatarima koji su u 13. veku zagospodarili većim delom Rusije.
1565.-Španski doseljenici osnovali su na Floridi, na mestu današnjeg St. Avgustina, prvo katoličko naselje u Americi. I zvanično, genocid u ime Krsta nad Indijancima je mogao početi.
1645.-Umro je španski pisac Fransisko Gomes de Kevedo i Viljegas, jedan od velikana Zlatnog veka španske književnosti i jedan od najznačajnijih satiričara u svetskoj književnosti (“Snoviđanja”, “Život lupeža”).
1664.- Predvođeni pukovnikom Ričardom Nikolsom, Englezi su zauzeli holandsko naselje na američkom kontinentu Novi Amsterdam, potom nazvano Njujork – u čast vojvode od Jorka, budućeg engleskog kralja Džejmsa II.
Devet godina poslije španaca anglosasi sa krajnjeg sjevera amerike mogu da krenu u genocidno nestajanje Indijanaca.
1760.-U Sedmogodišnjem ratu, koji se iz Evrope proširio i na Severnu Ameriku, Britanci pod komandom Džefrija Amhersta porazili su Francuze i zauzeli Montreal.
1831.-Ruske trupe pod komandom generala Paskeviča su u bici za Varšavu pobedile Poljake koje je predvodio general Henrik Dembinjski. U trodnevnoj bici poginulo je više od 9.000 Poljaka. To je bio i kraj Poljskog ustanka.
1841,. Rođen je češki kompozitor Antonjin Dvoržak, jedan od tvoraca češke nacionalne škole. Iz njegovog bogatog opusa se izdvaja devet simfonija od kojih je najpoznatija “Simfonija iz novog života”, Koncert za čelo i “Slovenske igre”.
1856.-Mirovnim ugovorom u Parizu završen je Krimski rat Rusije protiv Turske (1853-56) i njenih saveznika – Velike Britanije i Francuske (od 1854) i Kraljevine Sardinije (od 1855) za prevlast na Balkanu, Dardanelima i Bliskom Istoku. Rusija je izgubila deo Besarabije i protektorat nad dunavskim kneževinama i pravo držanja ratne flote u Crnom moru.
Politika kao prostitutka.Ništa novo.
Krimski rat 1853. – 1856., vodio se između Ruskog Carstva i alijanse koju su tvorili; Velika Britanija, Drugo Francusko Carstvo, Osmansko carstvo i Kraljevina Sardinija. Mirom u Parizu potvrđena je cjelovitost i nezavisnost Osmanskog Carstva,
Samo dvadesetak godina kasnije od tih istih sila Osmansko carstvo je 1878. San Stefanskim mirom i Berlinskim kongresom izgubila skoro sve svoje teritorije u jugoistočnoj Evropi.
1900.-Uragan je u teksaškom gradu Galveston razrušio više od 2.500 kuća, a pogunulo je najmanje 8.000 ljudi.
1926.-Društvo naroda je jednoglasno primilo Nemačku u članstvo.
Oprošteni grijesi da bi se tru+inaest godina kansije ratni scenariji ponovili.
1941.-Nemci su u Drugom svetskom ratu počeli blokadu Lenjingrada. Opsada grada, tokom koje je od iscrpljenosti i gladi umrlo 620.000 ljudi, okončana je u januaru 1944. pobedom sovjetske, Crvene armije.
Samo je Sarajevo bilo blokirano duže od Lenjingrada.Doduše historijski pomak je bio pola vijeka , ali to genoidnim monstrumima nije ništa smetalo.
1943.-Objavljena je bezuslovna kapitulacija Italije u Drugom svetskom ratu.
Talijani ko talijani.Od gubitnika se priklone na pobjedničku stranu.
1944.-Prva nemačka raketa “Fau 2”, ispaljena iz Haga, u Drugom svetskom ratu pala je na London. Nemci su do kraja rata na Veliku Britaniju ispalili više od 1.000 tih raketnih bombi, od kojih je 660 palo na London.
1949.- Umro je nemački kompozitor i dirigent Rihard Štraus, direktor Bečke opere, autor popularnih opera “Kavaljer s ružom”, “Kapričo”, “Arabela” i simfonijske poeme “Tako je govorio Zaratustra” koja je korišćena u filmu “Odiseja 2001”.
1951.-U San Francisku je potpisan mirovni ugovor Japana i 49 zemalja. Tim ugovorom Japanu su oduzete sve teritorije koje je osvojio u prethodnih 80 godina.
Nepravedno.N ezbog oduzimanja teritorija Japanu, već što svim velikim silama nisu oduzete teritorije koje su porobljene u poslijendjih pet stotina godina.
1954.- U Manili su SAD, Filipini, Australija, Novi Zeland, Tajland, Pakistan, Velika Britanija i Francuska, osnovali SEATO pakt, zamišljen kao kariku u američkoj globalnoj strategiji okruživanja SSSR-a. Prestankom hladnog rata taj pakt je izgubio značaj.
1991.-Makedonci su se na referendumu izjasnili za suverenu Republiku Makedoniju čime je ona postala treća od šest republika SFR Jugoslavije koja je izabrala samostalnost.
Sve članice bivše Jugoslavije osim Bosne i Heregovine su imali pravo da se mirno otcijepe. Velikosrpske i velikohrvatske genocidne ambicije na bazi ustaško-četničkih dogovora iz Karađorđeva 1991. Dogovorom Milošević – Tudžman , pandanski dogovoru Cvjetković – Maček iz 1941., htjeli su da u krvi uguše i nestanu Bosnu i Hercegovinu.
1995.- Ministri inostranih poslova SR Jugoslavije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine prihvatili su u Ženevi mirovni plan za Bosnu, što je bio uvod u okončanje najtežeg sukoba na tlu Evrope od Drugog svetskog rata.
Gospodo hroničari i historičari ispravno bi trebalo zapisati:
…okončanje najtragičnije i najmonstuoznije genocidne agresije na tlu Evrope od Drugog svetskog rata, odnosno nasilni pokušaj komadanja nezavisne ,suverene međunarodno priznate Bosne i Hercegovine od strane ujedinjenih fašističkih Hrvatske i Srbije.
1997.-U blizini zapadne obale Haitija je poginulo 150 ljudi kad je potonuo pretrpani feribot “La Fierte Gonavienne” (Ponos Gonave) koji je plovio ka ostrvu Gonava.
1999.- Od eksplozije podmetnute bombe u stambenoj zgradi u Moskvi poginule su 94 osobe. U seriji eksplozija narednih dana u više gradova u Rusiji poginulo je oko 300 ljudi.
KGB u potpisu.
2001.- Preko hiljadu ljudi, uključujući i Nelsona Mandelu, okupilo se na sahrani oca južnoafričkog predsednika Taboa Mbekija. Govan Mbeki je sahranjen među običnim ljudima.
2003.- Izraelski premijer Ariel Šaron doputovao je u zvaničnu posetu Indiji. To je prva poseta jednog izraelskog premijera toj zemlji od 1992, kada su te dve države uspostavila pune diplomatske odnose.
2003.-Umrla je nemačka rediteljka i fotograf Leni Rifenštal, čija je karijera dostigla vrhunac u vreme nacističke vladavine, zahvaljujući propagandnim nacističkim filmovima koje je režirala. Najpoznatije njeno ostvarenje je “Trijumf volje” sa poznatim scenama hiljada nacista koji slave Hitlera.
Uvijek nam se postavlja vrlo logično i filozofsko putanje o samobitku:
Ako slavimo monstrume i zločince : Ko smo mi?
2003.- Studentski pokret Otpor, poznat po akcijama protiv režima bivšeg predsednika SR Jugoslavije i Srbije Slobodana Miloševića zvanično je pristupio Demokratskoj stranci (DS).