Autor
Hajro šabanadžović
Prozračni oblaci Grad
Dan na plaži Solarijum
Mjesečeve zagonetke Bijeg od stvarnosti
Nježno i sneno Jesen stiže
Sunčano i valovito Krhko i prozirno
Čudesne boje podvodnog svijeta Neobičan lik u koraljnom svijetu
Nerstvarni krajolik Kišni krajolik
Mjesec i Modra rijeka Noć milosti i sna
Muzika nek te prva brine
i zato Nepar nek ti pjeva
što mutan lakše se prelijeva,
a sve bez poze i težine.
Kad biraš riječi, nek ti godi
da ih ne biraš bez prezira:
siva nas pjesma više dira,
kad se Nejasno s Jasnim vodi.
To su za velom oči krasne,
sjaj dana kada trepti zrakom,
il na jesenskom nebu mlakom
u plavoj zbrci zvijezde jasne.
Nek nam je još i Preljev dan,
jedino preljev, a bez Boje!
Samo preljevi lako spoje
flautu s rogom, san uz san.
Od Dosjetke ti bježi smjele,
od kruta Duha, Smijeha gnjila;
s njih plaču oči Plavetnila;
sve je to luk iz proste zdjele!
Rječitost zgrabi, vrat joj stezi!
Pri radu ti se često sjeti
i Rimu malko opameti,
jer pustiš li je, ona bježi.
Za grijehe Rime nema riječi!
Zar gluho dijete, Crnac ludi
taj jeftin nakit nama nudi
što pod turpijom prazno zveči?
Muzike još i sveđ i dugo,
da stih ti kao smion važi
leteć iz duše koja traži
druge ljubavi, nebo drugo.
Nek stih ti bude avantura,
u hitrom vjetru jutra rasut,
od kog metvica i smilj cvatu…
Sve drugo je – literatura.
Da li sam te mogao zaboraviti
svih usamljenih dana
pa čak i posjećujući tvoj grad
kada me modrozelena iskrenost pitala
da li sam te mogao zaboraviti.
odogovor je bio još iskreniji
uvijek isti
nisam i nikad jer nisam ni želio.
godinama poslije
kada bi se koja decenija upotpunjavala
svaka je postavljala pitanje onih prethodnih
da li je vrijedilo sve to
sve to je podrazumjevalo tebe
tebe i mene
nas dvoje
tu ljubav
te uspomene
sva ona sunca blještava
mjesece znatiželjne
maglice milosne
zvijezdice uzbibane
more nježnosti
pjesak milovanja
dane proljeća letnog
i svi potonji sni
i dani ljubavi
odgovor je bio uvijek isti
jasan i trenutačan
konačan i beskonačan
potvdan i iskren
Ah, da !
vrijedilo je mila moja
svaki dan mog života
u kome si bila ti
bio je neki praznik
najčešće praznik ljubavi i radovanja.
tih dana je bilo 17 163 ,
tek toliko da znaš.
a ti sekunde računaj sama
to je tako lako računati
mnogo teže nepodnošljivo teže
je živjeti bez tebe
jedina moja
te godine dok sam spavao na splavu
Indexi su nam poklonili onu tužnu
voljelo se dvoje mladih
dušmani im ne dadoše.
mi smo bili tužni
živi
daleko jedno od drugog
Ono malo škrtih riječi koje sam vezao za tebe
mi je govorilo
život te vukao da ličiš na Pepeljugu
ja sam volio zamišljati
ti si proljeće koje ću
eto
ja Mali Princ
poljubcem probuditi iz dubokog sna
i spasiti ga
spasiti tebe mila moja
i odvesti te na malu planetu
na kojoj ima mjesta samo za baobab i ružu
nas dvoje i ljubav
Eh da!
malo proširenu i docrtanu
za malo polje mirisavih ljubičica
sa nevidljive strane planeta
za čije postojanje niko
osim mene i tebe
pa čak ni Egziperi
nije znao
to polje ljubičica
što krasi i naša srca nećemo gaziti
ni ti ni ja
ljubičice su tako krhke i nježne
a tako mirisne
mi ćemo ih tih dana samo mirisati
pogledima milovati
nema veze ako moramo pričekati
možda samo pedesetak godina
ili nešto više do ponovnog susreta
radosti i poljubaca
Vrijeme brzo leti
igra se i juri
a djeca ko djeca,
šta ona znaju šta su godine
ili četrdeset sedam godina samoće
ljubavi moja.
Ih,da!
kako ću te zaboraviti
ljubavi jedina
Tebi, koja vecno cekas
usamljena noci duge
tebi koja znas a cutis
da sam pored neke druge
2x
Ref.
Tebi moja verna drugo
moja sreco moja tugo
tebi dacu srce ludo
sve sam dao nemam drugo
Tebi, koja suze ronis
a ne zelis da ja vidim
tebi koja ludo volis
tebi kojoj ja se divim
2x
Ref.
Tebi pesmom zelim reci
da me boli tvoja tama
i da ce me savest peci
za sve sto si bila sama
2x
Ref. 2x
a gdje su ti sinovi
o kojima zboriš
sestrice?
vidim da pereš
i prostireš pelene
i kolijevkicu ninaš
tepeš svejednako
nad praznim stolom
i nad plavom zvečkom
vidim smišljaš prijekore
hvalom ti obraz zarudi
i zapjevaš usred noći
tihane tkaš uspavanke
znaš sve slatke smicalice
kojima se ćedo budi
ali
gdje su
sokolići?
kome crna sestro gudiš?
Danas je petak 2.Septembar / Rujan nasušne 2023. godine
244 dana je već odlepršalo. Skoro neprimjetno . Narednih 121 se šteli na isti put. Današnji blista i muči.Nije mu lako . On je upisan među odlazećih danima.
Svi dani su prepijepi i stvoreni za življenje. A bome i za umiranje
Mnogi insani ih neki ne shvataju i ne vide tako. Mnogi im se pridruže u nestajanju. Dani ih zvaraju, ali se uvijek vrate
Šta biva sa insanima.
Pravi socijalizam ili kominiuzam?
Svakome po zasluzi. Nema tu cile mile.
I jop nešto !
Ljudi se bune jer misle da je odabir putnika sa ovog dunjaluka na druge, nasumičan, haotičan.
Malo sutra.
Neko nije dostojan ovozemaljskog života i treba ga skrajnuti.
Neko neće biti dostojan i njega treba nestati da ne pravi nered.
Nekome bi opet život donio toliko tegoba da ga je bolje poštedjeti.
Neko bi sebi nasilja činio pa ga treba spriječiti.
Ima još….
I na kraju raj mora imati insana svih doba.
Šta vi muislite kada bi tamo borvili samo đuturumi kako bi to izgledalo?
I ljudi tuguju kad neko ode.
U redu je i ljudski tugovati.
Ali ima li smisla tugovati.
Onima dobrim je lijepo. Tamo gdje su oni nema boli i patnje Samo tišina , mir i ljubav.
One koji nisu dobri ne treba žaliti. Oni imaju vječni roštilj.
Nismo to mi izmislili. Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi strani i biće prženi.
A šta je to nego roštiljanje.
Tješi se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,
njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.
Onim što obećavakju zlatne kašike. Pa se popišpmane , za sebe otimaju i zlato i kašine.
Kontaju, šta će narodu zlatne kašike nije sviko. I na kraju krajeva ne trebaju im za kontejnera.
Tamo je dovoljno mnogo stida i drhtave ruke.
Slugani , hanefijske ilmije i zadriglo sveštenstvo se pridružuju onima koji vode nacional torove u pljačke.
Zaista je dobro rečeno.
I od odvih će pržuni najviše hajra vidjeti.
859* Tko zorom ruja dvije sreće grabi.
860* Što više takariš , više ćeš djece imati.
861*Što više širiš noge lakše ćeš roditi.
862* Kad tandaraš nikad ne misli na vrijeme.
863* tandaro ne tandaro , bićeš svakako natakaren.
864* Ne brini se ako ne tandaraš , uvijek ima ko će umjesto tebe.
Autor
Hajro Šabanadžović
Morem plovi jedan brod Lažna idila
Jagnje na izvoru modre rijeke Modra rijeka teče Bosnom zemljom Božije milosti
Zora rudi na Sarajevom gradom čednosti Plam ljubavi svuda oko nas
Autor
Hajro Šabanadžovič
Kiša proljetna Livada proljetna
Zelena milina Jesenja raskoš
Noćni Horizont Raskoš jednog sna
Autor
Hajro Šabanadžović
Plavetna tišina Zelena krhkost
Crveno i zeleno Bremeniti krajolik
Kolorit u žutom Djelić cvijetnog neba