Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro šabanadžović

Prozračni oblaci  Grad

Prozračni oblaci                                                                       Grad

Dan na plaži  Solarijum

Dan na plaži                                                                         Solarijum

Mjesečeve zagonetke  Bijeg od stvarnosti

Mjesečeve zagonetke                                                                Bijeg od stvarnosti

Njeržno i sneno  Jesen stiže

Nježno i sneno                                                                     Jesen stiže

Sunčano i valovito  Krhko i prozirno

Sunčano i valovito                                                                         Krhko i prozirno

Čudesne boje podvodnog svijeta  Neobični lik u koraljnom svijetu

Čudesne boje podvodnog svijeta                                             Neobičan lik u koraljnom svijetu

Nestvarni krajolik  Kišna zavjesa

Nerstvarni krajolik                                                            Kišni krajolik

Mjesec i Modra rijeka  Noć milosti i sna

Mjesec i Modra rijeka                                                     Noć milosti i sna

Verlen – Ars poetica

 

Muzika nek te prva brine
i zato Nepar nek ti pjeva
što mutan lakše se prelijeva,
a sve bez poze i težine.

Kad biraš riječi, nek ti godi
da ih ne biraš bez prezira:
siva nas pjesma više dira,
kad se Nejasno s Jasnim vodi.

To su za velom oči krasne,
sjaj dana kada trepti zrakom,
il na jesenskom nebu mlakom
u plavoj zbrci zvijezde jasne.

Nek nam je još i Preljev dan,
jedino preljev, a bez Boje!
Samo preljevi lako spoje
flautu s rogom, san uz san.

Od Dosjetke ti bježi smjele,
od kruta Duha, Smijeha gnjila;
s njih plaču oči Plavetnila;
sve je to luk iz proste zdjele!

Rječitost zgrabi, vrat joj stezi!
Pri radu ti se često sjeti
i Rimu malko opameti,
jer pustiš li je, ona bježi.

Za grijehe Rime nema riječi!
Zar gluho dijete, Crnac ludi
taj jeftin nakit nama nudi
što pod turpijom prazno zveči?

Muzike još i sveđ i dugo,
da stih ti kao smion važi
leteć iz duše koja traži
druge ljubavi, nebo drugo.

Nek stih ti bude avantura,
u hitrom vjetru jutra rasut,
od kog metvica i smilj cvatu…
Sve drugo je – literatura.

 

 










												

Bleki – Da li sam te mogao zaboraviti , ljubavi

 

Da li sam te mogao zaboraviti

svih usamljenih dana

pa čak i posjećujući tvoj grad

kada me modrozelena iskrenost  pitala

da li sam te mogao zaboraviti.

 

odogovor je bio još iskreniji

uvijek isti

nisam i nikad  jer nisam ni želio.

 

godinama poslije

kada bi se koja decenija upotpunjavala

svaka je postavljala pitanje onih prethodnih

da li je vrijedilo sve to

 

sve to je podrazumjevalo tebe

tebe i mene

nas dvoje

tu ljubav

te uspomene

sva ona sunca blještava

mjesece znatiželjne

maglice milosne

zvijezdice uzbibane

more nježnosti

pjesak milovanja

dane proljeća letnog

 

i svi potonji sni

i dani ljubavi

 

odgovor je bio uvijek isti

jasan i trenutačan

konačan i beskonačan

potvdan i iskren

Ah, da !

vrijedilo je mila moja

svaki dan mog života

u kome si bila ti

bio je neki praznik

najčešće praznik ljubavi i radovanja.

 

tih dana je bilo 17 163 ,

tek toliko da znaš.

a ti sekunde računaj sama

to je tako lako računati

mnogo teže nepodnošljivo teže

je živjeti bez tebe

jedina moja

 

te godine dok sam spavao na splavu

Indexi su nam poklonili onu tužnu

 

voljelo se dvoje mladih

dušmani im ne dadoše.

 

mi smo bili tužni

živi

daleko jedno od drugog

 

Ono malo škrtih riječi koje sam vezao za tebe

mi je govorilo

život te vukao da ličiš na Pepeljugu

 

ja sam volio zamišljati

ti si proljeće koje ću

eto

ja Mali Princ

poljubcem probuditi iz dubokog sna

i spasiti ga

 

spasiti tebe mila moja

i odvesti te na malu planetu

na kojoj ima mjesta samo za baobab i ružu

nas dvoje i ljubav

Eh da!

malo proširenu i docrtanu

za malo polje mirisavih ljubičica

sa nevidljive strane planeta

 

za čije postojanje niko

osim mene i tebe

pa čak ni Egziperi

nije znao

 

to polje ljubičica

što krasi i naša srca nećemo gaziti

ni ti ni ja

ljubičice su tako krhke i nježne

a tako mirisne

 

mi ćemo ih tih dana samo mirisati

pogledima milovati

nema veze ako moramo pričekati

možda samo pedesetak godina

ili nešto više do ponovnog susreta

radosti i poljubaca

 

Vrijeme brzo leti

igra se i juri

a  djeca ko djeca,

šta ona znaju šta su godine

ili četrdeset sedam godina samoće

ljubavi moja.

 

Ih,da!

kako ću te zaboraviti

ljubavi jedina






												

Miroslav Ilic – Tebi / Song – Lyrics

 

Tebi, koja vecno cekas

usamljena noci duge

tebi koja znas a cutis

da sam pored neke druge

2x

 

Ref.

Tebi moja verna drugo

moja sreco moja tugo

tebi dacu srce ludo

sve sam dao nemam drugo

 

Tebi, koja suze ronis

a ne zelis da ja vidim

tebi koja ludo volis

tebi kojoj ja se divim

2x

 

Ref.

 

Tebi pesmom zelim reci

da me boli tvoja tama

i da ce me savest peci

za sve sto si bila sama

2x

 

Ref. 2x

 










												

Frka Frkica – Šesta epizoda / Drugi dio





Oni su bili samo djeca koju su ranjavali i koje hoće svoju djetinjost , svoju bjelinu  da vrate. Sada ne žele drugima da se svide.

Nisu se obazirali na Lelu Jelu Jelenu, i Zlatu; na Mojsija i Hercu još manje.

 Četiri sjene uđoše u kuću. Ostaviše ih same.

Frka Frkica  uze ibrik, sapun i peškir u ruke, frkičasto povede Dobrog do šadrvana .Odrvrnu česmu, inatno , onu prvu razrooku desnu dojku poli hladnom vodim iz druge česme koja je malo hera bila.  Niko ne zna zašto se naherila i zašto je niko ne popravlja. Bilo bi to lako. Očas posla .

Skinu anteriju, bez imalo stida,  onako kako to djevojčice rade,  jer to je sasvim jednostavno, dječije. Dodade anteriju Dobrom. Ispred njegovih očiju ostade samo uzbibana bjelokosna ljepota.

Podiže kosu , pa je u punđu zamotava. Slavuji budni! Poznati poj ih probudio, znatiželjno gledaju prekrasnu bjelinu i ne okreću glavu. Što bi ptice rekle, to je sasvim prirodno.

Odrvrnu česmu,   malom ručicom, skoro djetinjom šakicom , vode zagrabila, ko grlica srknula, jednom . pa još jednom. Inatno , onu prvu razrooku desnu dojku poli hladnom vodom .Plaknu se, ne , jako  se isprska , zali vodom, i onu drugu  posu vodom i istrlja. Od žudnje gorila , od tuge sagorila, bol ispirala. Tijelo je  rosila, pa se mila umorila.

Dobri  zamišljeno pogledava maglice. Neko bi reko , gleda da vidi jesu li im zvijezde naklonjenjene. I bez toga je znao da njima dvoma pomoći nema. Ne zna zašto i odakle mu to , ali on jasno sluti i muči .

Trznu se, razbistri oči , pa sa druge strane šadrvana, zaklonjenom od pogleda sa prozora, anteriju polaže na šadrvan. Košulju , pantale, cipele i čarape skida , hoće da se pere i umiva. Frka se već oprala, dodaje sapun, bliže, jako blizu mu prišla, pa ga mazno bokovima gurka. Grudi jedre, djevojačke, rukama njegovim prinosi. On se  njenom nestašluku smije i gurka je od sebe.

Ona natoči ibrik hladne vode, pa ga proli i ponovo natoči. Dade mu da vodu proba, on je proba , pa joj klimnu glavom. Uze ona ibrik i pljusnu ga cijelom sadržinom.

Kaže:

-Kad ti je dobra evo ti je. Ispod mokrih gaća pripijenih uz tijelo pokvašeni slavuj se uspravlja i nečujno glasa,  kao da cvrkuće.

Gola  Frka Dobrog  oko struka zagrlila,  pa se pribija. On je za ramena drži, ljubi je u lice, usne,  kosu, međ mirisna ramena usne uvlači; ona drhti  i još jače se pribija. On joj pruža anteriju ona je navlači. Dosta je golotinje, svijetlosti ima, pa je  do ležaja vodi.

Zagrljeni, polako se vrate do otmana. Nigdje im se ne žuri. Ovo je njihova prva mladalačka noć, ništa ne može po zlu poć.

Kako da ne! U svojoj ljepoti i uzvišenoj opstojnosti tužno se smješka  sudba, vrlo ironično kao da je boli i jedi zla kob koja se večeras ponovo mota oko dvoje zealjublhjenih . Takav joj posao.

Otoman raširen, dva tri čaršafa razastrto, blještavilo vezenih jastuka i pokrivač od plavoga brokata. Pored njega bijeli  peškun.

Na peškunu : dvije kristalne čaše na niskim nogama, između njih u simetriji,  nestašno strči flaša kurvoasiera, malo ustranu zalegle  gitanes cigarete bez filtera, sedaminpedeset   i kristalna pepeljara pored .

Ispred zdjela i u njoj grozd rozaklije, u grozdu dvadeset pet zrna ,  jedna smokvica,  rumena breskvica , poveća tulumba između malene baklavice i nijansu veće ružice. Preko puta kourvazijea  mala zdjelica crvenih ribizli na kojima pupaju bijele ljubičice.

Frka gleda u Dobrog , raznježena i dirnuta , ali njena veselost samo što ne prsne u smijeh, on je ozbiljan, svečan i kaže.

-Ne broj , nema potrebe, dvadeset četiri ribizle su tu.

Oboje rukama prikrivaju i prigušuju smijeh. To ih obijesna  Zlatica , rubinova mladica , Mojsijevog bolera leptirica ,  malo gosti i puno  zeza. Damare im namješta. Svega se dosjetila i presjetila. Još im kasetofon pristavila.  Ne trebaju ni to pogađati. Ima u njemu jedna divna Meri Cetinić. Samo pritisneš dugme i ona  nabraja njihova četiri stađuna. Ovo je bilo suvišno. Ne miriše na dobro. Dobri to sasvim izvjesno zna,  ali ništa ne govori.

To je bilo ono što su oboje voljeli i snivali i to je njihovo samo njihovo zajedničko bilo.

Posjede je Dobri   i  kleknu na koljena, uze je za ruke, poljubi ih i šapće joj:

 Dodirni  me
ove svilene  noći
kao da je poslijednji put
kad zvijzde za nas bdiju
dodirni me
u ovom  trenu sna
kada   milujemo se  kao djeca
kao labudovi
koji tajnu svaku   znaju
a se boje
neko ukrašće im igru tu

dodirni me
ove svilene  noći
kao da je poslijednji put
dodirni me
usnama od snova
grijeh što nose
u ovom beskraju
kada tijela umiru
od jecaja i bola
a nose ih
uzavreli otkucaji srca
kao bura usred oceana

dodirni me
ove svilene  noći
kao da je poslijednji put
dodirni me
šapatom zvijezda
na ovom splavu  davljenika

dodirni me
u ovom očaju
kao da je zadnji put
i ljubi me
molim te
kao da je prvi put

dodirni me
ove svilene noći
kao da je poslijednji put
i čuvaj me
stisni jako da boli do neba
i ne daj
mili anđelu
da nam ovaj  treptaj sna
ukradu
jer volim te
jer voliš me

Frka Frkica, ne može suze da zadrži i bez glasa plače. Njoj nikad niko nije poklonio pjesmu ili barem stih. Osjeća, iskrena ljubav je to  Zna, samo veliki sanjari i ljubavnici pjesme o ljubavi  snivaju i kad ljubav žele da vode.

Samo , zašto tuga pita se? Zari on zna koju ćejoj bol vjetrovi sutra šumiti?

Dobri  je voli, zna to , ali je neizmjerno  tužan . Zašto ta tuga,  ne pita se  on. Ustaje , gleda je u oči i lagano, nježno, kao dijete kada se prvi put ljubi, dotakne joj od čežnje, mirisom trešanja otekle usne.

-Volim te ,  velika malena moja  , ljubavi moja.

-Znam velika srećo moja, ja sam tebe uvijek voljela.

Sjedaju, on joj pomaže da polako svuče anteriju. Ona drhti, uplašena je ,  kao da joj je to prvi put. On se smiješi i kaže:

-Jeste mila , ovo nam je , i meni i tebi prvi put. Ono prije  nigdje u nebeskim knjigama ljubavi nije zapisano.

Na  prozora  dvije anterije, rubinova i safirove ,  ruke jedna drugoj stišću i grle se . Malo prije su gledale i maglice i molile se za njih dvoje , svaka na svoj način.  U molitvama  zaželjele da nebo podari sreću onom  djetetu u bijeloj anteriji.

Možda su pogriješile što i onom drugom djetetu nisu sreću poželjele. Suđaje su ljubomorne i osvetoljubive , rekoše stari Grci. Ne bi se reklo , kliče život.. Tko da zna?

One još malo žele da gledaju kako se đul bašta  darovima i svježinom natkrilila, svojim mirisima ispunila ležaj. Ptice su se već prije povukle, pjesme su ih dirnule i umirile. Sreća se  nikad  niže  zemlji  nije tako na dohvat daha približila..

Dvije sjene male sa prozora, hoće da se okrenu i prizor što nije za njihove oči zatome, kad čuju Frke Frkice krik.

I vide,  ona trči i vrišti , i bjesomučno lupa na vrata , i vrišti. Trese ih, razvaljuje, vrišti  i uleće. One trče sa sprata. Čuju Frka grčevito vrišti i jezovito  plače .Ona ne plače, ona  riče i rida .  Ona je histerija , bol je u stomaku presjekla i ona jeca:

-Joj, mamo mamice. Joj, seje sejice.

Gubi svijest i  klone na mramorni pod jevrejske kuće.

Bjelina na ružičastim gravurama boji se kao raspukla ruža. Ima tu puno krvi.


												

Tatjana Lukić – po snu

 

a gdje su ti sinovi

o kojima zboriš

sestrice?

 

vidim da pereš

i prostireš pelene

 

i kolijevkicu ninaš

 

tepeš svejednako

nad praznim stolom

i nad plavom zvečkom

 

vidim smišljaš prijekore

hvalom ti obraz zarudi

 

i zapjevaš usred noći

tihane tkaš uspavanke

 

znaš sve slatke smicalice

kojima se ćedo budi

 

ali

gdje su

sokolići?

 

kome crna sestro gudiš?














												

Hitanje pržunu – Igrokaz na dan 02. Septembar / Rujan

Danas je petak 2.Septembar / Rujan nasušne 2023. godine

244 dana    je već odlepršalo. Skoro neprimjetno . Narednih 121 se šteli na isti put. Današnji blista i muči.Nije mu lako . On je upisan među odlazećih danima.

Svi dani  su prepijepi i stvoreni  za življenje. A bome i za umiranje

Mnogi insani ih neki ne shvataju i ne vide tako. Mnogi im se pridruže u nestajanju. Dani ih zvaraju, ali se  uvijek vrate

Šta biva sa insanima.

Pravi socijalizam ili kominiuzam?

Svakome po zasluzi. Nema tu cile mile.

I jop nešto !

Ljudi se bune jer misle da je odabir putnika sa ovog dunjaluka na druge, nasumičan, haotičan.

Malo sutra.

Neko nije dostojan ovozemaljskog života i treba ga skrajnuti.

Neko neće biti dostojan i njega treba nestati da ne pravi nered.

Nekome bi opet život donio toliko tegoba da ga je bolje poštedjeti.

Neko bi sebi nasilja činio pa ga treba spriječiti.

Ima još….

I na kraju raj mora imati insana svih doba.

Šta vi muislite kada bi tamo borvili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

I ljudi tuguju kad neko ode.

U redu je i ljudski tugovati.

Ali ima li smisla tugovati.

Onima dobrim je lijepo. Tamo gdje su oni nema boli i patnje Samo tišina , mir i ljubav.

One koji nisu dobri ne treba žaliti. Oni imaju vječni roštilj.

Nismo to mi izmislili. Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi strani i biće prženi.

A šta je to nego roštiljanje.

Tješi se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,

njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.

Onim što obećavakju zlatne kašike. Pa se popišpmane ,  za sebe  otimaju i zlato i kašine.

Kontaju, šta će narodu zlatne kašike  nije sviko. I na kraju krajeva ne trebaju im za kontejnera.

Tamo je dovoljno mnogo stida i drhtave ruke.

Slugani , hanefijske ilmije  i zadriglo sveštenstvo se pridružuju onima koji vode nacional torove u pljačke.

Zaista je dobro rečeno.

I od odvih će pržuni najviše hajra vidjeti.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Morem plovi jedan brod   Lažna idila

Morem plovi jedan brod                                                                    Lažna idila

Jagnje na izvoru Modre rijeke  Modra rijeka teče Bosnom zemljom božije milosti

Jagnje na izvoru modre rijeke                            Modra rijeka teče Bosnom zemljom Božije milosti

Zora rudi nad Sarajevom Gradom čednosti  Plam ljubavi svuda oko nas

Zora rudi na Sarajevom gradom čednosti                       Plam ljubavi svuda oko nas

Bosna zemlja Božije milosti- Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžovič

Kiša proljetna Livada cvijetna

Kiša proljetna                                                                      Livada proljetna

 

Zelena milina  Jesenja raskoš

Zelena milina                                                                         Jesenja raskoš

 

Noćni horizont  Raskoš jednog sna

Noćni Horizont                                                                 Raskoš jednog sna