Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Prelijepe tamne i lepršave boje  univerzuma

nebeske-tufnice  nebeska-carolija

Nebeske tufnice                                                                          Nebeska čarolija

ebanovina  plava-staza

Ebanovina                                                                                       Plava staza

pepito  tackasta-duga

Pepito                                                                                     Tačkasta duga

zebrasto   noc-zelja

Zebrasto                                                                                      Noć želja

podna-straza  Iskrice

Podna staza                                                                                      Iskrice

nije-sve-tako-crno-i   Mala velika princeza sanja

Nije sve tako crno I                                                                Mala velika princeza sanja

nije-sve-tako-crno-ii  ceznje-zakopane-duboko-u-nama

Nije sve tako crno II                                                       Čežnja zakopana duboko u nama

neotkrivena-maglica  Iskon 1

Neotkrivena maglica                                                       Iskon

E.E.Cummings- Nosim tvoje srce sa sobom

 

Nosim tvoje srce sa sobom
(nosim ga u  srcu)…
Nikada nisam bez njega
(gde god odem, odeš i ti, draga;
i sve što radim
tvoje je delo, moja draga)…

Ne bojim se sudbine
(jer moja sudbina si ti, mila)…
Ne želim svijet (jer, najljepša,
ti si moj svijet, moja istina)…
Ti si ono na šta Mesec uvek sluti
i pjesma koju Sunce uvijek pjevuši,
to si ti…

Ovo je najdublje čuvana tajna koju ne zna niko.
(To je korjen svih korjena
i pupoljak svih pupoljaka
i svod svih svodova
onog drveta zvanog život;
koje raste više no što se duša može nadati
i dublje no što um može sakriti…
To je čudo koje održava zvijezde rasutim.

Nosim tvoje srce sa sobom
(nosim ga u  srcu)…










												

Anđelu Mili

 

Mila

laku noć

 

sve ove godine

su prelijepe

osim mojih

potonjih

 

one su dobre

nježne i bolne

vrijedilo je

svaki put

voljelo se

kao da je poslijednji

 

a uvijek

se tako završavalo

ali zato imam snove

i dobrotu tvoju

Anđelu mili










												

Zapuvat će bura

Iz Dnevnika Yossamin V.









Zapuvat će bura,

ona,

olujna prava dalmatinska

kad dođeš

onin puton doli kraj mora









izmišat će konope na barkama,

gingolovat ih sa jedne bande na drugu,

stavaijat tamarine ka

staricu pognutu o truda





more će pinit,

tazbijat žalo i

bacat se preko rive

sve do prvi kuća





Ja ću trčat livadom bosi nogu

vatat kapi kiše,

preskačuć lokve

ka dite,

u susret tebi





ruke će lovit lišće u zraku,

leptiri će igrat livadon tražeći

zaklon od kiše





a





Ti ćeš na željeznoj kapiji

doli na dnu livade

pobacat kufere i pojurit

prema meni





tog dana

tice će letit naokolo,lastavice

kružit više nas





… dan će onda smirit,

vrime

razvedrit…

na moru će biti bonaca

Frka Frkica – Sedma epizoda

 Dugo vremena  je proganjala misao šta se poslije desilo sa  Dobrim. Čak i kada se vratila u njihove mahale, niko nije govorio o njenom odlasku .Svi su znali da je tu . Ona je izbjegavala kontakte. Bilo je stid. Zlata i Jela Lela Jelena su je pokušale dozvati. Ona se krila od svakoga.Od njega najviše. Kako će ga jadna pogledati u oči i reći ostavila sam te jer sam morala.

Nakon godina , kada joj je Dobri  ponovo počeo vjerovati , u njegovim sveskama  , našla je zapisanu skicu onoga šta se desilo onog jutra po njenom odlasku. Poslije je Lela Jela Jelena nešto malo nadodala i ona je to zaokružila u čudnu , nerealnu sliku.

„Jutro je svanulo. Vjetrić  nestašno pirka. Ptice veselo cvrkuću i skakuću od grane do grane ., od cvijeta do cvijeta.Poneki zrikavac se javi , zaboravio da mu je vrijeme spiti.Mravi izviru iz gnijezda , ispituju teren.Ne žele da ih ljudi olako gaze i da bez smisla gube vrijedne  mravlje živote.

Dobri sanja da se na zdjelu na peškunu natandario gvaran i kljuca onu jedinu , usamljenu , a tako sočnu smokvicu , bilesim nalik na neka medna ustašca.. Ne može da otvori oči sunce sa levanta uperilo farove drito u njega. Čuje graktanja gavrana i otvarajući oči  vidi ;  zaista jedan gavran smokvicu kljuca.
Što ti je san! I u život se petlja i zadire.
Mahnu rukom da ga otjera, gavran podrugljivo graknu i odleti , ponese sa sobom iskljuvanu smokvicu.

Shvati, nije ga gavran probudio . Bio je tih u svom hinjskom  lopovluku. To njega plač budi.
Dobro je, nije Frkin, ali je ne osjeća. Rukama pipa prazninu. Siguran je. Nema nje. Okreće se na bok, u vidokrug mu ulijeću   izobličeno, ridajuće Zlatino lice i bukadar suza.
Žene nisu nimalo lijepe kad plaču,misli on. Ako ni zbog čega ono zbog ljepote ne bi trebale plakati. A i šminka im se razmaže pa ih grdi.
Malo je začuđen, šta će Zlata na otomanu kraj njega , a i nikad je nije vidio da plače. Osim kad glumi. Još je bunovani dalje traži Frku. Okreće se na drugu stranu , hladovina šadrvana ga zapljuskuje . A uz sami jastuk , na ivici ležaja  , u skute safir anterije se skupila Lela Jela Jelena , na koljenima kleči .Čini se da je u molitvi , ali jecaj što izbija kroz šake kojima sakriva   lice , je izdaje..Molitva je puna suza.
Šta je ovim ženama , načisto su , od sinoć poludjele, samo plaču. Jako će podne, one ne neprestaju plakati. Ne sluti na dobro.

Opet mu se oko srca javi ona sinoćnja reska bol. Ne boji se on za sebe .  Zna , nije Herco da ga hercika strefi. Dosta je jedan slab herc u konziliju. A i kalendarima koji su ga stizali iza svakog ugla ,ojačao je. Život ga naučio kako , ne osvrćući se ići dalje i mirno , saburli čeka ono što nosi  slijedeći stađun.
Nalakti se, pa zbunjeno češka po kosi. Baš ko neko zbunjeno dijete. Ono naopako desnom rukom iza lijevo uveta. Pogled mu ponovo  privlači peškun. Na njemu , sinoćnji se raspored poremetio. Nedostaje grožđe , ribizle, ljubićice i zlatni upaljač. Smokvicu je već prebolio. Gitane i cognak skoro prazni, sedam in pedeset skoro pun.

-Nije milo dijete stiglo da puši, pjevalo mi iz duše.- Nježne misli mu se roje, a srce mu se širi i raste ko rođendanski balon.
Ovaj nered na peškunu baš liči na neku strašnu zvjerinju glavu .On nije sujevjeran, sliježe ramenima i pogled klizi dalje.
Pored njega, na otomanu gdje se u svojoj ljepoti i krhkosti sinoć gnijezdila Frka , usrcen srebereni šal. Na šalu dvadeset jedna crvena ribizle i dvadeset pet rozaklija izvezeni igrom djetinjih prstića u srce. Bijele ljubićice, tek sasvim malo uvele , u sred Frkinog srca zalegle, na njima tri ribizle malo pustile crvenkasti sok. Čini se srce je to djetinje koje krvari. Pored njega jedna svjetlucava kameja od žada . Na kameji uplakano dječije lice. To je njegova Frka Frkica.
On miriše ljubičice, predivan je to miris, još sasvim svjež , na djevičansku nevinost miriše. Prinosi ih usnama i ljubi . Kameju uzima u ruku i diže ih usnama, tek slabašno dotiče i lagan dašak daje. Pita je:

-O Frka Frkice , zašto tužna si ti, kad se volimo mi.

Vidi djevojčica prestaje plakati i velike crne oči se smiješe. Kako je taj osmijeh djetinje  dobrote  blagosti pun!

On vidi da Frke Frkice u ovom đardinu nema . Ne pita se  gdje je. Ne pita ni one dvije ucviljene udovice .Nema potrebe da  troši riječi.Jednostavno zna da je nema. I prihvata to. Otišla je . Zna da je morala. Neki je nerazum potjerao.

Uvije kameju u ljubičice i zajedno ih spušta u đep na grudima. Srcem ih živim i krvavim malo protrlja i nešto ga žignu. Da li ga herc bubnu, ili mu poruku neku šalje, njemu još nije bitno. Želi da se ispuni tišinom i mirom prije neke konačnosti  koja će tek uslijediti.
Uzima redom; zrno ružičaste rozaklije i zrno crvene ribizle ,jedno u jednu, drugo u drugu ruku. Rozakliju u desnu, ribizlu u lijevu ruku. Odlazi do šadrvana i baca ih u mramorno jezerce.
Pere ih , pa ih pa o bijelu košulju trlja. Međ ruže baca. Pa do peškuna ponovo odlazi i opet zrno ružičaste reozaklije i zrno crvene ribizle uzima , jedno u jednu, drugo u drugu ruku , pa do šadrvana. Dvadeset peto zrno stavi među usne, htjede ga žvakati, pa se namah predomisli; izvadi ga iz ustiju i utrlja u srebreni šal.  

Tako dvadesert četiri puta. Tiho , beskonačno sporo i mirno . Kao draguljar koji niže rubine u skupocjenu nisku.

Negdje na polovini voćne procesije , nešto malo niže sa lijeve strane , lagano oko vrata namjesti svjetlicavi šal . Rese se igraju i jure, trepere i iskre svakim njegovim pokretom.. On ih umirujei, lijeve rese lijevom rukom, desne ruke desnom rukom. Izravna ih .i miluje.
Tačno na njegovom srcu , mokra ružičasta fleka pretvara se u svijetlo dječije srce. Srca krvavo i živo se dodirnu i spoji sa onim na šalu i počinju u istom ritmu da plešu, bolero zvani Ples Ljubavi.. On srca pogledom strogim smiruje , kaže vrijeme za ta ples nije. Srca se smiruju se i jecaju.

Zlatino licem više ne liju suze i ona ne rida. Lela Jela Jelena podigla glavu i više ne jeca.
Zinule i bulje zaprepašteno. Ili po mahalski bleje.
Ta maska od čovjeka sve radi usporeno, debelo usporeno i fascinantno metodično ; kao neki autista kome se svijet sveo na šal, ljubičice, kameju, rozakliju i ribizle. Kao da je luđak kojeg sa prozorčića gledaju; a on to zna i pravi se da je miran ,  razborit , usresređen na posao i lucidan.
Nema druge , kontaju one. . Dobri zvizno; načisto zvizno. Prekrile rukama usne da ne kriknu i ne prepadnu sluđenog čovjeka. Čule ; tako ga mogu gurnuti u još dublji mrak.

Bleki – Djete me boli , Bože jedini oprost molim

 

Jedno dijete

jedan bol

djetinji

 

Jedna djevojčica

jedan san

očinji

 

Boli dijetinja duša

boli očev život

slomljeni

 

Nerođeno dijete

ljubav očevu sni

oče pomozi mi

 

Otac kleči

hvaljen si Gospode

vratiše je

 

Al to ne bješe ona

jedno dijete jedna bol

djetinja

 

Horski bučno

neuki bezumno

nego ko

 

aha jes kako ne

otac ćuti drugu dječiju bol

odgovor nijemi

 

Zajedno kleknu

otac i djetinje boli

Milostivi oprosti grešni smo

 










												

Cecilia Meireles – Bojažljivost

 

Jedan bi mali pokret,
daleka i sasvim lagana
dovoljna bila da kreneš za mnom
i sa mnom zauvijek budeš

– kretnja koju učinit neću.

S planine vremena
jedna riječ bi mogla pasti
ispremetati sva mora
i povezati daleke zemlje,

– riječ koju izgovoriti neću.

Da bi me među tihim vjetrovima
prepoznao,
tamnim svoje misli,
oblačim noćne haljine

– koje izmišljam za tebe.

I sve dok me ne pronađeš,
svjetovi će broditi
mirnim dahom vremena
neznano  do kada

– a jednog dana
ja ću samo ostarjeti.

 

h

















Pregledaj članak

Hisotrija nije dobra učiteljca života,uglavnom/ Igrokaz na dan 5. Septembar/Rujan

Danas je Utirak 5. Septembar/Rujan,  2023. neprestupne godine  , 248. dan. Do kraja godine ostalo je još 117 dana.

Lete li lete . Ti dani. Tako lijepi , ali jako brzi , skoro neuhvatljivi.

Da je barem da jedan dan traje ko jedan mjesec , da uspijemo proživjeti ono što mislimo da vrijedi proživjeti. Po našem izboru.

A nije dan  krojen po ovom haotičnom,užurbanom insanu koji nikako ne uspijeva da se probudi , umije lice , pomoli se Milostivom i ljubi voljene. Krojen je za insane i hajvane koji se Božijem stvaranju okreću.

Milina , to je .  Taj prelijepi život je satkan od dana koji nestaju , pa se umiveni iduće godine i nastaljaju tamo gdje su započeli prošle.

Eto , danas nama lipo jer znamo da vam nećemo oduzeti mnogo vremena. Malo „novosti „ iz birvaktile vremena vam šutnemo, tako da se ne zamarate sa onim što je bilo. Ko neki jak fol prepisivati i natandariti ono što prepisivači prepisuju.

Ali moramo. Kažu dunjaluk  ( dio ) voli vake stvari. One iz prošlosti. Mi bi se pitali zašto je to tako , da nismo sigurni da se pitaju  i provjeravaju zašto se kaže:

-Historija je učiteljica život.

Ne vide. Nikoga nije naučila kako se ne umire. Vaskoliki dunjaluk nije naučila kako se ratovi ne vode , ne siliuje i ne ubija. Historija nas samo opominje šta nije dobro raditi, ali je niko ne sluša. Kontamo pametniji smo od nje.

Što bi poete rekli:

-Naučili ili ne isto vam se piše!

U prevodu:

-Nema nauka koji će prevariti sudbu.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Život je

Nevjerica  Čari proljeća

Nevjerica                                                                            Čari proljeća

Život je izbor            Život je taština

Izbor                                                                                     Taština

Život je krhko cvijeće Život je zbroj slika

Krhko cvijeće                                                                Zbroj slika

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Đardin malina  Drvo života

Đardin malina                                                                 Drvo života

Blistavo   Začarani krug

Blistavo                                                           Začarani krug

Pogled Djevojke sa francuskom kapom   Rađanje nove Bosne zemlje Božije milosti

Pogled Djevojke sa Francuskom kapom        Rađanje nove Bosne zemlja Božije milosti