Bleki – Da mi je samo još jednom…

 

Cvijetna polja   

Ljubav  Centofilija

  

 

Još uvijek srce umorno traži

usnulo  Proljeću svoje

sjećanja miluju snježne dane

radovanja naših

i sniju sanak pusti

da mi je još jednom

samo još jednom…

 

Ti i ja

boje i kistovi

potkrovlje ateljea

slikam a učiš me

 i vruće je

 

ventilator zuji ne pomaže

ti se moraš obnažiti toplo toplo ti je

onako damski

bez imalo stida

a čedno kao tvoja djetinja duša

i ja sa nelagodom

postajem adamov sin

jer me pogled na tebe grije

više nego zvizdan

 

ti si nestašna

djetinje luckasta

nepresušno vrelo radovanja

rođena za igru

ja stidljiv i neuk

kada sam sa tobom

plaši me mladost tvoja

skrivam pogled od tvoje nagosti

 

tebi smiješno

sladak ti moj sram

poprskaš me kistom

po grudima koje plamte

ozbiljnost mi pada sa lica

da li je to i čednost pala

 

još uvijek ne znam

ali i ja tebe škropim

uzvrćaš sa još više boja

i ja tebi

u tom čašćenju

u tom bezvremenu

biramo boje nježne

ljubavne

 

ti hoćeš da mi sve izliješ

na blesavu glavu

ja kao ozbiljno ne dam

hvatam te za ruku

ti se otimaš

jedno smo uz drugo

borimo se

 

ali

da li vrelina ili ono nešto iskonsko u nama

nas tjera da se sve manje borimo

da se sve više privijamo jedno uz drugo

boje i kistovi i zdjela bivaju nevažni

pogledi i gubitak daha jedino što postoji

 

lica nam se sama primiču

usne se spajaju

svijamo se

osejćamo srca hoće da iskoče

i ne sjećam se

da li si me ti povukla sa sobom

ili sam te ja nježno polegao

 

mi smo sada par koji se uranja

nježno polako

duboko kao naša ljubav

što Oceanom slovi

 

i da Mila

u tom trenu se ljubav rađa

i nemamo izbora

vodimo ljubav

još jednom

i još jednom…

 

eh da mi je

samo još jednom…










											
Bookmark the permalink.

Komentariši