Bleki – Sonji S. – Anđeli odlaze skamenjenog srca

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

Djetinja duša

 

Lepršavo nebo

 

Snježno jezero

 

Ljubav

 

Bolna praznina

 

Sonja Savić 15. septembar 1961 – 23. septembar 2008.



Sonja Savić je bila veličanstvena glumica,ali nije glumila kada je jecala:


Ne stidim se suza.

One često naviru zato što je to taj,

verovatno, prelazni period,

kada se polako pretvaraš u tu stenu (…).



Znaš onog klinca što je došao u manastir

I vikao –

Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!



A ja sam zaista toliko volela ljude.

Bože, koliko sam ih volela…”



**



I ta, neuzvraćena ljubav je zaledila ,pretvorila se u stijenu.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.



Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.



Kako je nju bilo lako voljeti.

Ali nismo imali sreću da je sretnemo,

Njena  tuga i tihi vrisak prekasno su doprli do nas.

Krivi smo .

Nismo je smjeli ostaviti samu,jer voljeli smo je.



U anđeoskoj nevinosti svojoj vrištala je protiv zla,

koje je zadesilo njenu zemlju Jugoslaviju.

Morala je bježati da bi spasila ljubav koju je osjećala.

A mi ratnici , djetinih srdaca , se umorili i nijemo vrištali za


pobijenim anđelima ,

svoga Sarajeva grada čednosti

i svoje Bosne zemlje Božije milosti.



Ponekad sjećanja navru, ne dijeleći snove i javu.

A opet…


Deset godina poslije

teško je uspomene  dozvati

jer puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih



moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:



Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi



Ljudi joj nisu uzvratili ljubav.

Sebični , opterećeni sobom i svojim niskostima,  zajedništvom ,

nisu znali,nisu htjeli , nisu smjeli ili su se samo bojali ?


Ljude je strah  voljeti Anđele i primiti darove i ljubav koje im nude.

Zla vremena neljudi su bila preteška balast za njeno  nježno biće.


Zato prelijepi  Anđeli umiri tužni i sami.

Njihova krhka duša samo kvrcne i odleprša.



Eh , mila ,mila

Hvala ti što si nas milovala svojom ljubavlju i dobrotom.

i oprosti nam suze tuge naše i ljubav koja prekasno ka tebi odi.



Oh, Bože Milostivi Učitelju naš

koliko neutješno volimo Anđele … i ljude.






											
Bookmark the permalink.

Komentariši