Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Jezerce   Daleko je sunce

Jezerce                                                                                              Daleko je sunce

 

Sunce i Mjesec  Zaton

Sunce i mjesec                                                            Zaton

 

Lukobran  Kristalni izvor

Lukobran                                                                           Kristalni izvor

 

Sunce i njegova sjena   Nebo i livada

Sunce i njegova sjena                                                          Nebo i livade

 

Žuta livada  Vrt u zlaćanim bojama

Žuta livada                                                                       Vrt u zlaćanim bojama

 

Sunce i prozor     Blagorodni oblaci

Sunce i prozor                                                                    Blagorodni oblaci

 

Bleki – Blagdan

 

  Odar ljubaviKiše jesenje Nar cvate Nebo, rijeka i terakota

 

Cvijetna Modra rijeka Cvijetna polja  U Bosni Zemlji Božije milosti Sarajevo Grad čednosti Krvava DrinaŠeher Banja Luka  Dolina Neretve  Moj univerzum

Bosna zemlja naša Moj Grad čednosti Moji đardini sretni  Moje radosti

Moje tuge Snenost Naša nada Molitva za ljubav

 

Blagdan

 

Minule su kiše jesenje

nar je već odavno procvao

ispod plavog neba

terakota nas rodila

Modra rijeka odgojila

cvjetne doline hranile

snivalo se u zemlji Božije milosti.

 

Jedan Grad čednosti imade

sniva rijeka modra zlaćana polja

krvava Drina remeti sliku

vjetrovi nad šeher Banjalukom zavijaju

dolina modre Neretve pleše

milosti puno je dato

Bosni divnoj, jedinoj.

 

Moj univerzum je ponekad tužan

zemlja moja prečesto krvari

moj grad prečesto spaljen biva

u njemu krijem đardine sretne

i neke stađune davne i sjetne

proljeća mojih radosti

moje tuge neisplakane.

 

Nad nama naše nebo

zemlje ove prelijepe

cvijetnih polja šarenih

naše snove sakuplja

neše čežnje dodiruje

naše snove pružamo

ruke nevine miluje

Oh my Lord,

Oh naš Bože Milosti.

 










												

Gery Moor – Nothing's the same / Song – Lyrics – Prevod na bosanski jezik

 

 

Nothing's the same

 

Another town, another place

The lonely streets where we embraced

Then you are gone without a trace

Nothing's the same without you

 

Another day goes passing by

I sit alone and wonder why

Sometimes it's hard but I will try

To live my life without you

You're in my heart, and in my dreams

You're everywhere or so it seems

So many times I've heard that song

Hold back the tears and tell you're strong

 

Another day goes slowly by

I sit alone and wonder why

I think of you and start to cry

 

 

Ništa nije isto

 

Drugi grad, drugo mjesto

Usamljene ulice u kojima smo se grlili

Onda si nestala bez traga

Ništa nije isto bez tebe

 

Još jedan dan polako  prolazi

Sjedim sam i čudim se zašto

Ponekad je teško, ali pokušaću

Živjeti svoj život bez tebe

 

Ti si u mom srcu, u mojim snovima

Svuda si ili tako izgleda

Koliko puta slušam ovu pjesmu

Zadržim suze i pretvaram se da sam jak

 

Još jedan dan polako  prolazi

Sjedim sam i čudim se zašto

Mislim na tebe i počnem plakati

Ništa nije isto bez tebe

 

Još jednom, drugo mjesto

Nježnost našeg posljednjeg zagrljaja

Što bih dao da ti vidim lice

Ništa nije isto bez tebe

 

Ništa nije isto

Ništa nije isto

Ništa nije isto… bez tebe

 

 






												

Bleki – Malena moja sinoć sam imao osjećaj

 

Malena moja,

sinoć sam imao osjećaj da se dobro zabavljaš.

Bio je blagi dan , orošen ljubavlju i milošću Božijom.

 

Vidim ti osmjeh čaroban, u njemu bih dušu svoju mogao kupati.

Bilo mi je veoma  drago  uroniti u te oči boje ljubavi.

Moram sam iskoristiti tvoje raspoloženje,

da od tebe saznam ponešto o nama.

 

Poslije kada si morala naglo otići,

da bi mi se sa ljepotom na usnama mogla vratiti,

palo mi je na pamet da se nastavim šaliti sa tobom, kao da si tu.

 

Pa sam zamišljao :

Gledaš me kao dijete jednim okom ,

a prelijepa si.

Uvijek neke kamenćiće u moje misli bacaš,

a prelijepa si u čednosti svojoj.

 

I kad apomsilim da me voliš,

ti mi iskreno, djetinje pokažeš jezik,

ja ozbiljni jarac se moram nasmijati

i pokloniti lizalo tvojoj savršenoj ljepoti.

I nekako mi sve liči na Mjesečevui bajku.

Kojoj pružih Ruku ljubavi,

da me pomiluje Pijete u oblacima,

koje biva mojom Bijelom damom,

zarobljena Mostom i izmaglicom,

ispod ljubavno Proljetnog vodopada

 

 






















												

Modiljani , Đejn i Blentovije / Iz serijala Oni jašu a Mojsije harmonike baca – XI Epizoda , IV dio

 
(Oni još uvijek jašu , a Mojsije harmonike baca, ono kad ih mere bit ima , a pođahkad i ograišu.)
Dugo se mahalom i Jahačima i Mojsiju  prepričavalo svašta nešto.
Ponešto zapišemo, ali samo ako ima vjerodostojnih svjedoka koji su svojom nazočnošu i takarli damarom mogli muhurat istinitost.
I dan danas , na sam pomen konzilija ,   poneka ženska suza zaiskri, srce zatitra a tijelo se uskomeša i preplavi se dobro poznatim trncima . 
Priču koja slijedi je  jednom ispričo Mojsije , najvjerodostojniji hroničar i prorok njihovog  belajli vakta .
Kome ćemo vjerovati , ako nećemo mahalašu sa takim časnim imenom, koji još uvijek nosi  lakovane čizme, đah ljeti,đah zimi. A mošte misliti i u proljeće i jesen.A redovno tegari ramunjik od 120 basa, ono da se bolje glasa. Nije bio rasist tako da mu boja harmonike i nije bila osobito važna. Samo je pazio da se uklopi u enterijer tog i tog đardina , a mere biti i Zlatinog ponajviše.
Jošte je i slikar, ali odavno ne slika , prevarila ga umjetnost, pride , kao što pretpostavljate  svira harmoniku i nije imo vremena za boje i tuševe. Uglavnom majstor u prebiranju. Po dirkama, i dugmićima . Jakako. A najviše volio podešavati one dugmiće nalik dugmićima onih birvaktile Teslinih ili Portorož radija. Obrni okreni dok ne ufaćaš pravu frenkvenciju . A tada ;  joj miline i harmonije ljudi mili!
Mojsije  volio pričati priče iznebuha.Ništa uvod,ništa poetika ,ništa stilizacija , ništa nagovještaji , diskurs . Čak i bez ikakvog  motivacijskog prosedea. .Po staromahalski drito u čelenku.
“-Reče Dobrom , jedna prelijepa Dama , koja je tada bila sama:
-Podsjećate me na nekog slikara , ali ne znam kojeg.
Dobri ,  pas ga ne takario, kao uvijek ko zapeta puška na usluzi žemskom rodu, od šesnest do šezdeset, ono radi zakona, a kažu nije mu bilo  mahane i koju jedva dozrelu razdeliju po mahalskim đardinima skupljati i brati. Pripovida , šteta ih ostaviti , mogu pasti neubrane  , a more se i kaki neuki zalećet u zabranjeno , jedva dozrelo voće i eto jazuka:
-Ah, vi vjerovatno mislite na Modiljanija!?
Ona oduševljeno:
-Kako znate?
-Pretpostavio sam, jer sam slično ludi a i rod smo.
-Pa to je divno! Sada mi je ta sličnost jasnija.Kakav ste rod?
-Moja baba i njegova majka pod istim nebom, sličnim  štipaljkama, na lanenu kanafu veš sterale. A bome i sušile i ćumurušom peglale. Joj , što su voljele zadizati suknje. Ono da ih voda ne pokvasi ,dabome. Vi namah pomislili tako nam se očevi potrefiuli. Prije se pralo jal u potoku jal u rijeci. Joj, što su se naprale plahti i posteljina zadižući suknje il haljine. I prtljačom ih klepale i bubale ko da su im one krive za svaki nesuđeni takar . A bome i za neki nakrivo suđeni.
-Baš je to lijepo , a tako ste mi vi ,ljepotom i bojama  i srcu prirasli.
-Pa i jesmo vrlo slični ,a i nismo nimalo nalik.
-???
-Jesmo , jer ljepoti ženskoj ne možemo odoljeti,a slikamo mimo akademskih zakona i nije nas briga šta ko misli o našim slikama. Malo ih ko frštulji. Nama bitno je da su nježne , prelijepe, raskošne i nalik djevojčicama koje snimo , koje nam aktove poklanjaju   I da se ženama sviđaju. Lijepi smo i pametni ,i nije nam mrsko, što nas ljepote vole , a muškarci mrze. I on i ja smo počeli kao skluptori, ali nismo ludi umarati se  tucajući kamen. Zamorno , a ne baš učinkovito i plaho žuljevito, ma koliko kamen mramoran i sedefast bio. Nismo ludi kamen tucati ,  kada možemo bez napora i sa uživanjem vajati najljepši nebeski dar.
Volimo  akšamluke, jer čitav život je niz neprekinutih akšamluka. A akšamluk bez žene, tog anđeoskog cvijeta je samo prazno , maglovito ništa i nesuvisla pijanka . I volimo se belsirati, iako nismo blentovije.
-U čemu ste različiti?
-Ma to je malo nezgodno za izgovoriti , a i ne mere se tek tako objasniti. Pogotovo ne riječima . Nismo toliko bliski da bih vam se,sada vako , praktički  na brzinu povjerio ili pokušao nešto riječima bez dodira. Samo ću reći da sam malo sporiji od njega, u …
Zašuti Dobri i zagleda se u njene oči.
Nakon nekog vremena ili par osvita on joj otvori dušu.
-Vidiš mila, Modiljani je  glupan bio i umro sa  trideset pet  , a meni naka izgatala sedamdeset  i koji stađun pride., haman osamdeset . A ako budem pošican možda i sa kalendarima prebacim normu prebacim
-I ti joj vjeruješ?
-Normalno da vjerujem. Bila je malo luckasta pa… recimo uz ostalo , uzela je samo jednu sliku  za … sve noći gatanja i uspomena. Takva joj sudbina!
-Ista ko i Modiljaniju? Šta je on tu mogo?
-Pa što je nije prevario ili podmitio?
-Kako?
-Pravio se da je ne primjećuje ili joj poklonio  portret.
-Ti vjeruješ da Suđaja ima lice .
-Jok, ti imaš, da prostiš!
-Ovo je bilo bolno i ružno.
-Nije mila moja,to je bilo nježno i prelijepo.Svaki anđeo ima predivni lik, pa tako sasvim normalno imaš i ti.
-To je već bolje; izvukao si se.Po čemu se još razlikujete?
-On je volio sutonom, a ja osvitom slikati, a u intermecu…eh, znaš već.
-Ah, znam već i  zato te nisam nikad vidjela da slikaš?
-Kako ćeš vidjeti , spavalice jedna?
-Ti si kriv.
-Uglavnom. A Modiljani se još verao po krovovima , da tamo boji i travu  i zelenu vilu ljušti. Ja jok. I imo je lakovane ćizme pride. Levat ! Štoš se penjat po krovovima , u lakovanim cipelama , sa travama il zelenim vilama , kad imaš pravu vilu na šiltetu , jal dušeku, kad…uh, ma , znaš već.
-Da, znam već, naučila sam.
-Nisam glup sudbinu izazivati i propuštati svilene dodire. A i na kraju krajeva, poslije je čednije slikati i zadoovljnu i nagu žensku ljepotu pogledima milovati. A šta misliš ,ako  se  sudbi neka moja slika ne bi svidjela,  da li bi mi išta  pomoglo osim da pomislim :
-I pad je let.
-Ne sluti zlo, bleso mila.
-Ma ne slutim ja ništa, a mnogi su ničim izazvani zazvali takvo nešto.
-Šta to?
-I pad je let, a nisu bili anđeli, ko ti il ja, pa da krila imaju .
-Baš si mi plaho pametan.Da te ne znam pomislila bih da si uobraženi idiot.
-Ma nisam nepametan, ili nisam ko Modiljani, iako još nikad nisam poletio.
-Kako to?
-Njemu jedna ljepota bila dostatna za dvadeset šest  portreta.
-Pa?
-Meni je dvadeset šest krasota jedva dovoljno za jedan portret.
Tajac.
On čeka.
Tišina.
On je u oči uporno gleda , ona muči.
Suza joj u oku klacka.
-Šta je malena, nešto upalo u oko ili ti se sunce zaplelo među trepavice.
-Nije ništa slično?
-Nego?
-Tužna sam  što neću imati svoj portret.
-Kako znaš?
-Pa reče maloprije , dvadeset šest žena za jedna portret.
-I ti mi vjeruješ?
-Normalno da ti vjerujem,nikad me nisi slagao.
-Ne brini se ,  ti vrijediš za još dvadeset šest  žena  . Ti si najređa krhka ruža i ime ti je Đejn, iako ja nikada nisam bio Tarzan, već samo Srećo , čim te život u moje odaje poslao. Imaćeš ti dvadeset šest slika i jedan portret , ha  nakupimo dovoljan broj osvita. “
Mojsije klima glavom i zaključuje priču:
Da bi je odvukao na dušek Modiljani je svojoj Žani rekao :
“-Kada ti budem znao dušu, nacrtaću ti oči .”
-A Dobri ?
-Šta Dobri ?
-Šta je on rekao svojoj Žani?
-Kad ti upoznam tijelo , poljubiću te u oči i naslikati dušu.
-I jel je natakario ?- zabrinut je Deba.
-Što mene pitaš. Nisam ti ja biro za izgubljene informacije. Pitaj njega.
-Ih , nisam levat da ga to pitam. Znaš da je ko meit taš po tom beglenu.  A i nisam glupko , jer  glupaci  kažu pogled u žemske oči je pogled u njenu dušu. Aha, kako ne. Pogled u njene oči te vodi u rajske đardine ili pržun. A ponekad se i poleti. Jer i pad je let . Nego ne reče nam ; šta bi dalje?
-Nakupio se dovoljan broj osvita.-lakonski će Mojsije.
Deba:
-Jel ženska dobila svih dvaset sedam slika?
-Jesi glup,kako to moš pitat. Znaš Dobrog,  nikad ne laže, a kad ljubi glavu gubi,valja ova.
Lenji će:
-Ti ko da si u lakovanim cipelama , i  to je sve?
-Vidiš li da sam u lakovanim čizmama , konju jedan. Šta im fali?
-Ništa , samo se ne moš se u njima verati po planini i skidati snijeg sa krova; eto što im fali.
-A što bi se ja to vero po planinama u lakovanim cipelama. Il skido snijeg u njima.
-Ne znam , možda bude neke preše?
-Kake preše konju jedan konjcki?
-Možda neka Žana zakuka – upomoć zino vuk .
-I ti misliš da će žensko zvrištati zino vuk   i da će baš mene pozvati u pomoć.
-Nikad se ne zna , a ja bih te pozvo.
-Šta imaš ti mene  pozivati upomoć, konju lipcanerski jedan, nisi peder.
-Mislim , moš se okliznuti i strmeknuti niz kaku liticu il s krova da Lenji i ja kontamo na koji si način presvisno; jal si crko , jal si krepo, jal si rikno , jal lipso, mandrkno  ili si samo vrat slomio.
-A šta se vas dvojicu debila  tiče kako ću ja skončati?
-Normalno da nas se tiče , jaran si nam. Deba, dobar mu ovi izraz skončati, ko da ga je Dobri nacifrao.
-Jes, al ima jednu falinku.
-Koju?
-Neće neupućeni  čojk znati kako je Mojsije skončo.
-A vi ćete ,ko biva znati mahlukati blesavi.
-Jašta ćemo nego znati.
-Kako?
-Fino , Dobri će naslikati mjesto zločina i onda ćemo ocijeniti kako si skončo.
-Dobri, i ti'š me naslikati ako se strmeknem?
-Hoću ako išta od tebe ostane i ako me njih dvojica nagovore da prije slikanja skinem lakovane čizme, da se i ja  ne strmeknem.
-Kako misliš , ako šta od mene ostane i čije čizme.Moje ili tvoje.
-Zavisi  kako si zamislio – i pad je let. Ako je predugačak , na belaju si, ništa ne ostaje. Jok moje il Debine.
-Što njegove, kad ih nikad nije obuo. A i tolikačke  brojeve od laka ne prave.
-Nagovoriće ga Lenji da obuče lakovane čizme , makar i tri broja manje ne bi li se i Deba strmekno.
-Zašto bi se on strmekno?
-Pa jesi li mu jaran ili nisi?
-Deba jesam li ti ja jaran.
-Normalno da nisi.
-Zašto?
-Kako ćeš mi biti jaran ,ako u lakovanim cipelama poletiš spasavati neku Dobričinu hanumu,ha ona poviče  zino vuk, pa se strmekneš ,prije nego vidiš koji je to vuk zino. Taki levati mi nisu nikad bili jarani.
-Joj, kad vuk zine to je belaj.Nikad nahraniti.
-I ti bi hranio vuka?
-Normalno da ne bih, nisam lud.
-A vučicu?
-E to je već nešto …
Dobri se smješka;taki su oni .
Umjetnici u presipanju šupljeg u prazno i obrtanju pameti u nepamet , sve jedna od druge imaginarnija i životnija, a bome i dobre pouke nose.
Zapravo ponekad su tako životinjski živopisni  da razmišljaju da izdaju zbirku basni. Normalne ne o njima. , nego o drugim insanima.
Nećemo sad o poukama , misle mahalaši, nekad ih možda zapišemo i prosvijetlimo neuke prepisivače..
A Mojsije cvjeta , blentovije nisu ni primjetile da nije završio priču o Modiljaniju i našem mazalu. A možda i jesu . Nisu oni baš tolike neosjetljive odrtine i idioti kako se čini. A i znaju kraj priče o suprotnostima njihka dvojice.
Modiljani umro od tuberkuloze , iako prepisivači kažu da je umro od upale pluća. Dobrom gatalica i vidjelica rekla da da će umrijeti od starosti. To je onaj ljepši dio priče .
Tužniji dio kaže da je dan nakon Modiljanovije smrti , njegova žena , trudna Žana Ebitern  počinila “i pad je let ” skočivši iz stana svojih roditelja sa petog katu.  Valjda nije voljela izraz “dok nas smrt ne rastavi”!? Pokopali su ih zajedno.
A sve ljubavi našeg blentovije su vako il nako , mlade nestajale , a on se sa mahalaškim ponosom nije udostojio da ga pokopaju sa bilo kojom. Čak je toliko sebičan postao da je poslijednju svoju ljubav , koje li koincidencije  Žanu ,  iz sebičnosti pustio da ode od njega . Ne zna se zbog čega ( Da li baš? ) !

Oliver Dragojević – Pred tvojim vratima /Lyrics

 

Kad jednom prodje sve

kad pretvori se u sjecanja

kad vise nisu vazna lica

imena, ni godine

kad jednom stvorim se ja

pred tvojim vratima

Da li ces shvatiti sve

ljubavlju ogrnut me

da li ces dignut me s koljena

zeljnog tvog’ oprosta

kad jednom stvorim se ja

pred tvojim vratima

Ref. 2x

Ispod ovog neba samo ti

dusu znas mi taknuti

i kad kapnem na tvoj dlan

kad se stisnem kraj tebe

nek’ me cvrsto drze ruke

tvoje ruke sigurne

 














												

Pol Verlen – Romance bez riječi





Sve jače srce plače,
Ko kiša povrh grada;
Što bol i sjeta znače
Što muče me sve jače?

O blagi šume kiše
Po zemlji i po krovu!
Sve dosade je više,
O tiha pjesmo kiše!

Razlog plaču nema,
U srcu što se trza!
Zar izdaja se sprema?…
Toj tuzi razlog nema.

To najviše me boli
Da ne znam, čemu srce
Nit mrzi niti voli,
A teške pati boli!

Tozovac – Ti si me čekala / Song – Lyrics

Njeno ime je nada Ona je krhka ruža Flaša

 

Oprosti sto sam tvoju ljubav krao

oprosti sto ti ljubav nisam dao

jer ti si samo pravu ljubav htela

jer si me volela

 

Ref.

A ja sam negde rujno vino pio

a ja sam negde

s’ drugom srecan bio

a ti, a ti, ti si me cekala

 

Bila si zena koja zna da voli

i kada place i kad suza boli

bila si zena koja zna da ceka

voljenog’ coveka

 

Ref.

 

Na prosle dane uspomena bledi

mozda se kajem, sta to sada vredi

neka me boli tvoja suza vrela

jer si me volela

 

Ref.