Rilke – Početak Ljubavi

 

O, osmeh, prvi osmeh, osmeh naš.

Kako to beše isto:

udisati miris rascvalih lipa,

slušati tišinu parka –

pa tada najednom podići oči,

pogledom se sresti

i čuditi se sve do osmeha.

 

U tom osmehu

beše uspomena na jednog zeca

što je do malopre skakutao po travi;

to detinjstvo osmeha beše –

već ga ozbiljnije kosnu kretanje labuda,

koga smo videli potom kako na dva dela

večeri neme ribnjak polovi.

 

A krošnje –

svojim rubovima prema čistom,

slobodnom, već sasvim budućem noćnom nebu,

ocrtaše rub osmehu ovom

prema ushićenoj budućnosti na licu.

 










												

Bleki – Čudesna i snena


Prozračno i sneno

 

Afroditin lug

 

Miris ženskog tijela

 

Cvijetni miris ljubavi

 

Čudesna i snena

uvik

držiš me za ruku

zauvik

dobrotom svojom

miluješ mi damare nježne

a ne znan

živjeti bez tebe

 

Prozraćna i krhka

ko majsko cvijeće

što na vjetru talasa

pute ljubavi

snivam tvoje tijelo

rasuto po meni

a ne znan

sa kojg olimpa se rodi










												

Indexi – Torta od badema / Song – Lyrics

 


    

 

Torta od badema

 

Znaš kako se torte od badema peku

Kako, kako, kako, kako

Znaš kako se torte od badema peku

Kako, kako, kako, kako

 

Evo vako:

Razbi najprije, vani skraja dosta jaja

Zašto jaja?

 

Muti, pa u pjenu meku

Od limuna uspi soka

I od toga dodaj badem

Još u mlijeku

 

Zatim sve to skupa turi

Da ispuni svu tepsiju

Svu tepsiju dokle stane

Uz to neka jedna vrsta tako s prsta

od kajsija sok se kane

 

Sad ostavi da se peče,

kad proteče sat ti vadi

Brzo vadi i od sorte,

u kakvu si formu meto

Za čas eto od badema slatke torte,

za čas eto od badema slatke torte

 

La – la – la – la – la – la – la – la

 

Za čas eto, od badema slatke torte,

za čas eto, od badema slatke torte

 

La – la – la – la

—-

Meštrima je dovoljan recept za tortu kao libreto za čaroliju.

Ribizle i rozaklije poklasnjamo  joj, mamo mamicama, sekama,ženama i kćerkama krojačkih  ubleha.

Kamenog svjedoka i bosanski grb smutljivim vikipedijašima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

arabeske 2   vasilija 2      vasilija 5     snijeg

 

Torta od badema

 

Znaš kako se torte od badema peku

Kako, kako, kako, kako

Znaš kako se torte od badema peku

Kako, kako, kako, kako

 

Evo vako:

Razbi najprije, vani skraja dosta jaja

Zašto jaja?

 

Muti, pa u pjenu meku

Od limuna uspi soka

I od toga dodaj badem

Još u mlijeku

 

Zatim sve to skupa suri

Da ispuni svu tepsiju

Svu tepsiju dokle stane

Uz to neka jednavrsta tako s prsta

od kajsija sok se kane

 

Sad ostavi da se peče,

kad proteče sat ti vadi

Brzo vadi i od sorte,

u kakvu si formu meto

Za čas eto od badema slatke torte,

za čas eto od badema slatke torte

La – la – la – la – la – la – la – la

 

Za čas eto, od badema slatke torte,

za čas eto, od badema slatke torte

 

La – la – la – la

 

Maestrima je i recept za torte savršen libreto za čaroliju.

 






												

Oni nama “prave” senzacije prave

uvijek aktuelno

Iz arhiva

 
 
Evo ga ,Daily Mail nas obavještava nešto što mi znamo i bez njihovih “novosti”.Ibrete se da su na Kritu pronađeni tragovi / fosilizovani otiaci ljudskih stopala stari 5,7 miliona godina.Nama to normalno biva.Ali neuki nam navode neke nebuloze o evoluciji čovjeka od majmune  šicajući nas  monstruoznom konstrukcijom – evolucijom majmunolikog Čarlsa Darvina ,pa nabrajaju (kroki pregled ):-55 mil.g. prvi primati (koji , kakvi i koliki?) ,pa rupa od 40 mil g..Uspavali se prvi primati , valjda nisu htjeli da se pojave ljudi.-Odjednom ,ni iz čega , prije 15. mil.g . ,iz malih   majmuna gibona ,eto velikih majmuna – hominida.Preko noći. Darvinovi arijevci izabraše  Gibona , jer ga ima u ljudskim bojama: crni,crveni,žuti , zamislite čak i bijeli. 

 

-pa onda 7 mil.g. nikakvog pomaka Iili se eveolicija odvijala lanac po lanac DNK svakih nekoliko tisuća godina, rođene su gorila.Dakle Gibonka je majka Gorile.-ne kažu nam neuki kada  su nastali šipanze i ljudi  , samo se zna da je prije 5,5 mil.g. križanjem gorila i šipanzi i ljudi nastao Ardipithecus, prvi ‘proto-čovek’, dijeli karakteristike sa šimpanzama i gorilama i ljudima.-od 3,9  do 1,6 mil.g. , javljaju se ,redom :  Australopithecus afarensis živio je u Africi,Paranthropus je živio u šumama i imao ogromnu čeljust za žvakanje,Homo habalis  u Africi ,fosilizovani tragovi Homo ergastera,ručne sjekire postaju prva velika tehnološka inovacija.Prije 800.000 godina – ognjišta i vatra utiču na  drastično povečanje mozga .

Idite boni pa se liječite.

A po Bleklijevom institutu za drštvene i  prirodne nauke :

Prije 400.000 godina – Neandertalci počinju da se pojavljuju i šire po Evropi i Aziji prije 200.000 godina – Homo sapiens – moderan čovjek – pojavljuje se u Africi 

Prije 40.000 godina – Moderni ljudi stigli  u Evropu i za 14 .ooo godina dostigli tehnologiju kojom su prije 26.000 godina napravljene piramide u Visokom.

 Oni nama ne vjeruju . Kažu : što je mnogo , ponekad je premnogo.

Joj neukih insana , ljudi mili.

 

Kemal Monteno – Uvijek ti se vraćam / Song – Lyrics


Uvijek ti se vracam

odlucim i podjem

ali stignem samo

ispred tvojih vrata

 

Onda u noc bjezim

k'o okovan gvozdjem

dok me tvoja ljubav

doziva iz mraka

 

Uvijek ti se vracam

sa srcem na dlanu

s’ putovanja dugih

ispod sivog neba

 

Pred vratima tvojim

noge same stanu

a srce bi tebi

srce tebe treba

 

Ref.

Da tebe nema, da te nije

onda ni mene bilo ne bi

ljepse se place, ljepse se smije

kad je sve za te i sve je tebi

 

Ref. 2x

 


												

Voljeće se do kraja života

 




I ovaj mirisni , lipama obasjani dan je prelijep kao i svi drugi Božji dani. Malo se oblaka skupilo. Negdje kiši. Negdje daleko od nas snijeg i bura .

I ova prelijepa noć u koju se uvukao dah iskona i snova , mami snove i dane čudesnih đardina , kao i svaka Božija blaga noć.

Kud god se krene , u koje god se vrijeme i nebo pogleda svuda ljepota . Mirišu lipe u cvatu . Mir . I ljubav . I mnogo cvijeća . Cvijeće se poklanja i obljubljuje. Djeca se miluju i naslanja

Starica majka nije željna sinovljevih zagrljaja , on je kraj nje . Dvoje ostarjelih ljubanika su sretni. Paučinasti i blaženi se drže za ruku. Pogledavaju ka nebu i molitvom zahvaljuju na milosti .

U svakom kutku dunjaluka sretne porodice za punom trpezom militvom ujedinjeni . Svaki dan je praznik , sto blagoslovljen , djeca sita. Roditelji bezbrižni i sretni .

Svuda iskri dobrota i milost.

Nema zla.

Ovo smo zaželjeli , usnivši  , u ovoj divnoj noći kada sni i molitve poput šarenih leptira hrle ka nebu , da preduhitre ljudsko zlo da se probudi i pokrene.

Sjećate se Jesenjina:

“Tih godina smo sve voljeli…

A bogami su i one voljele nas.

Mi dodajemo ,  uvik i zauvik. “

Život dunjalučki bi trebao biti nallik rajskim danima.

I jeste , ali žurba , neumorna i besmislena žurba. Vremena se nema . Zaradi čega? samože i očaja ? Nije vrijedno .

Zbog još jedne zlatne kašike , koja će u plakaru na vidnom mjestu, nikad upotrebljena i usnama dotaknuta, kazivati to je moj “život”.

Zbog novog auta od stotina konja i hiljadu kubika više, koje otimaju tuđe nade i živote.

Zbog nemanja vremena  djeca ostaju nemilovana , usamljena i tužna, i lako se pogube.

Zbog žurbe , dani prolijeću , stađuni nestaju , život mimoilazi , samo praznina, umor  i bijes jačaju i rastu .

Ne razumijemo. Zaista ne razumijemo.

Zašto???

Nije tako nanijećeno.

Što bi poete rekle:

Voljeću te do kraja života. Samo to sam htio ljudima da dam.

U prevodu:

Ljubav je  divna stvar i za nju vam ne trebaju zlatne kašike. Tek poljubac, dva . Koja riječ, malo milovanja. I eto radosti . ako se posreći i djete se rodi.

Šta će nam ljepši raj?

Sretan vam praznik ljubavi !

Ne znate za njega ? Niste čuli ? Žao mi vas !

Nama je svaki dan praznik ljubavi.

Ruka u ruci , osmijeh na licu , nježnost u srcu , sjaj u očima , radost u damarima , jer svaki Božiji dan je praznbik u kome naizmjerna Milost i savršena ljubav vladaju .

Zeljko Joksimovic – Lutko moja / Song – Liric

 

 
Lutko moja, svi me za tebe pitaju,
Niko ne zna u zivu ranu diraju.
Vise mi ne dolazis,
Da za ljubav zamolis;
Skota vise ne volis,
Lutko moja, molim te da mi oprostis.
 
Ref.
Ponedeljak, hladan i siv,
“Hvala” si rekla;
Tek da vidim da sam kriv,
Sve lepo sam izgubio.
Nisam te kako treba ni poljubio,
Sad zauvek i slab i jak, gledam u mrak.
 
Vise se ne okrecem,
Ni za jednim prolecem;
Samo usne pokrecem,
Lutko moja, zivim a vise ne disem.
 
Ponedeljak, hladan i siv,
“Hvala” si rekla-
Tek da vidim da sam kriv;
U trenu sam izgubio.
Nisam te kako treba ni poljubio,
Sad zauvek, i slab i jak, gledam u mrak.
 
Lutko moja, svi me za tebe pitaju,
Niko ne zna u zivu…

 

 


												

T.S.ELIOT – Prazni ljudi

 

 

 

Mistah Kurtz – he dead

Peni  za starog Gaja

 

I

 

Mi smo prazni ljudi

Mi smo punjeni lljudi

Jedno na drugo oslanjamo se

Glave ispunjene slamom. Vaj!

Presahli nam glasovi, što se

Šapatom zajedničkim glase

Tihi su i beznačajni

Ko vjetar u suvoj travi

Il trgovi pacova što pretrči

U našem suvom podrumu po srči.

 

Bezoblični oblik, bezbojna sjena

Zatomljena snaga, nepokretan gest;

 

Oni koji su prešli

Uperena pogleda, smrću u drugo Carstvo

Pamte nas – ako li pamte – na'ko izgubljene

Snažne duše, no samo

Kao prazne ljude

Punjene ljude.

 

II

 

Oči koje ne smijem ni u snu sresti

Smrti u snovitom kraljevstvu

One ne pojavljuju se:

Tamo, oči jesu

Sunce na stubu slomljenome

Tamo, drvo se jedno njiše

I glasovi nam stižu

U upjevanom vjetru ktomu

Svečaniji i iz veće daljine

Od zvezde koja gasne.

 

Neka ne budem bliže

U snovitom kraljevstvu smrti

I neka maskiran budem

Tako osmišljen, u krzno

Pacova, vranino perje, motke ukrštene

Na nekoj njivi

I krećem se kako me vjetar njiše

Ne bliže –

 

Ne taj konačni susret

U sumračnom kraljevstvu.

 

III

 

Ovo je mrtva zemlja

Ovo je zemlja kaktusa

Ovde su kreature kamene

Postavljene, ovdje ih stiže

ponizna molba ruke mrtvaca

Pod trepetom zvijezde koja gasne.

 

Je l’ ovako

U drugom kraljevstvu smrti

Kad budimo se sami

U čas kada nas

Groznica nežnosti trese

Usne koje bi da ljube

Poje molitve slomljenom kamenu.

 

IV

 

Oči nisu ovdje

Nema očiju ovdje

U ovoj dolini zvijezda na umoru

U ovoj praznoj dolini

Toj slomljenoj vilici naših  kraljevstava izgubljenih

 

Na ovom poslednjem zborištu

Mi zajedno napipavamo put

I izbjegavamo govor

Skupljeni na toj obali narasle rijeke

 

Slijepi, osim ako

Oči se ne jave opet

Kao trajna zvezda

Mnogolisna ruža

Sumračnog carstva smrti

Nada samo

Za prazne ljude.

 

V

 

Ukolo okolo kaktusa

Oko kaktusa oko kaktusa

Ukolo okolo kaktusa

Izjutra u pet sati.

 

Između ideje

I stravnosti

Između pokreta

I činjenja

Pada sjena

Jer Tvoje jest Carstvo

 

Između zamisli

I tvorevine

Između osjećanja

I odaziva

Pada sjena

Život je vrlo dug

 

Između žudnje

I grča

Između moći

I postojanja

Između bitka

I potonjeg

Pada Ssjene

Jer Tvoje jest Carstvo

 

Je Tvoje jest

Život je

Jer Tvoje jest

 

Ovako svijetu dođe kraj

Ovako svijetu dođe kraj

Ovako svijetu dođe kraj

Ne s tutnjem već sa cviljenjem.

 

Prvi moto pjesme je citat i novele Dozefa Konrada Heart of Darkness; to su reči kojima “mali” na brodu objavljuje smrt glavnog junaka.

Drugi moto su riječi koje djeca izvikuju na ulici na praznik Guy Fawkes Day (Dab Gaja Foka), kojim se obeležava godišnjica takozvane “barutne zavere” (1605); zavera je imala za cilj da digne u vazduh Parlament za vreme zasedanja. Običaj je da se na godišnjicu otkrića ove zavere spaljuje slamom ispunjena lutka koja predstavlja Gaja Foka, osuđenog kao zavjerenika; djeca skupljaju od prolaznika priloge za takvu lutku.