Autor
Hajro Šabanadžović
Mjesečeva bajka
Zimska noć punog mjeseca
Tirkizna čarolija
Savršen sniježni dan
Noć orki
Autor
Hajro Šabanadžović
Mjesečeva bajka
Zimska noć punog mjeseca
Tirkizna čarolija
Savršen sniježni dan
Noć orki
O, osmeh, prvi osmeh, osmeh naš.
Kako to beše isto:
udisati miris rascvalih lipa,
slušati tišinu parka –
pa tada najednom podići oči,
pogledom se sresti
i čuditi se sve do osmeha.
U tom osmehu
beše uspomena na jednog zeca
što je do malopre skakutao po travi;
to detinjstvo osmeha beše –
već ga ozbiljnije kosnu kretanje labuda,
koga smo videli potom kako na dva dela
večeri neme ribnjak polovi.
A krošnje –
svojim rubovima prema čistom,
slobodnom, već sasvim budućem noćnom nebu,
ocrtaše rub osmehu ovom
prema ushićenoj budućnosti na licu.
Prozračno i sneno
Afroditin lug
Miris ženskog tijela
Cvijetni miris ljubavi
Čudesna i snena
uvik
držiš me za ruku
zauvik
dobrotom svojom
miluješ mi damare nježne
a ne znan
živjeti bez tebe
Prozraćna i krhka
ko majsko cvijeće
što na vjetru talasa
pute ljubavi
snivam tvoje tijelo
rasuto po meni
a ne znan
sa kojg olimpa se rodi
Torta od badema
Znaš kako se torte od badema peku
Kako, kako, kako, kako
Znaš kako se torte od badema peku
Kako, kako, kako, kako
Evo vako:
Razbi najprije, vani skraja dosta jaja
Zašto jaja?
Muti, pa u pjenu meku
Od limuna uspi soka
I od toga dodaj badem
Još u mlijeku
Zatim sve to skupa turi
Da ispuni svu tepsiju
Svu tepsiju dokle stane
Uz to neka jedna vrsta tako s prsta
od kajsija sok se kane
Sad ostavi da se peče,
kad proteče sat ti vadi
Brzo vadi i od sorte,
u kakvu si formu meto
Za čas eto od badema slatke torte,
za čas eto od badema slatke torte
La – la – la – la – la – la – la – la
Za čas eto, od badema slatke torte,
za čas eto, od badema slatke torte
La – la – la – la
—-
Meštrima je dovoljan recept za tortu kao libreto za čaroliju.
Ribizle i rozaklije poklasnjamo joj, mamo mamicama, sekama,ženama i kćerkama krojačkih ubleha.
Kamenog svjedoka i bosanski grb smutljivim vikipedijašima.
Torta od badema
Znaš kako se torte od badema peku
Kako, kako, kako, kako
Znaš kako se torte od badema peku
Kako, kako, kako, kako
Evo vako:
Razbi najprije, vani skraja dosta jaja
Zašto jaja?
Muti, pa u pjenu meku
Od limuna uspi soka
I od toga dodaj badem
Još u mlijeku
Zatim sve to skupa suri
Da ispuni svu tepsiju
Svu tepsiju dokle stane
Uz to neka jednavrsta tako s prsta
od kajsija sok se kane
Sad ostavi da se peče,
kad proteče sat ti vadi
Brzo vadi i od sorte,
u kakvu si formu meto
Za čas eto od badema slatke torte,
za čas eto od badema slatke torte
La – la – la – la – la – la – la – la
Za čas eto, od badema slatke torte,
za čas eto, od badema slatke torte
La – la – la – la
Maestrima je i recept za torte savršen libreto za čaroliju.
uvijek aktuelno
Iz arhiva
-pa onda 7 mil.g. nikakvog pomaka Iili se eveolicija odvijala lanac po lanac DNK svakih nekoliko tisuća godina, rođene su gorila.Dakle Gibonka je majka Gorile.-ne kažu nam neuki kada su nastali šipanze i ljudi , samo se zna da je prije 5,5 mil.g. križanjem gorila i šipanzi i ljudi nastao Ardipithecus, prvi ‘proto-čovek’, dijeli karakteristike sa šimpanzama i gorilama i ljudima.-od 3,9 do 1,6 mil.g. , javljaju se ,redom : Australopithecus afarensis živio je u Africi,Paranthropus je živio u šumama i imao ogromnu čeljust za žvakanje,Homo habalis u Africi ,fosilizovani tragovi Homo ergastera,ručne sjekire postaju prva velika tehnološka inovacija.Prije 800.000 godina – ognjišta i vatra utiču na drastično povečanje mozga .
Idite boni pa se liječite.
A po Bleklijevom institutu za drštvene i prirodne nauke :
Prije 400.000 godina – Neandertalci počinju da se pojavljuju i šire po Evropi i Aziji prije 200.000 godina – Homo sapiens – moderan čovjek – pojavljuje se u Africi
Prije 40.000 godina – Moderni ljudi stigli u Evropu i za 14 .ooo godina dostigli tehnologiju kojom su prije 26.000 godina napravljene piramide u Visokom.
Oni nama ne vjeruju . Kažu : što je mnogo , ponekad je premnogo.
Joj neukih insana , ljudi mili.
Uvijek ti se vracam
odlucim i podjem
ali stignem samo
ispred tvojih vrata
Onda u noc bjezim
k'o okovan gvozdjem
dok me tvoja ljubav
doziva iz mraka
Uvijek ti se vracam
sa srcem na dlanu
s’ putovanja dugih
ispod sivog neba
Pred vratima tvojim
noge same stanu
a srce bi tebi
srce tebe treba
Ref.
Da tebe nema, da te nije
onda ni mene bilo ne bi
ljepse se place, ljepse se smije
kad je sve za te i sve je tebi
Ref. 2x
I ovaj mirisni , lipama obasjani dan je prelijep kao i svi drugi Božji dani. Malo se oblaka skupilo. Negdje kiši. Negdje daleko od nas snijeg i bura .
I ova prelijepa noć u koju se uvukao dah iskona i snova , mami snove i dane čudesnih đardina , kao i svaka Božija blaga noć.
Kud god se krene , u koje god se vrijeme i nebo pogleda svuda ljepota . Mirišu lipe u cvatu . Mir . I ljubav . I mnogo cvijeća . Cvijeće se poklanja i obljubljuje. Djeca se miluju i naslanja
Starica majka nije željna sinovljevih zagrljaja , on je kraj nje . Dvoje ostarjelih ljubanika su sretni. Paučinasti i blaženi se drže za ruku. Pogledavaju ka nebu i molitvom zahvaljuju na milosti .
U svakom kutku dunjaluka sretne porodice za punom trpezom militvom ujedinjeni . Svaki dan je praznik , sto blagoslovljen , djeca sita. Roditelji bezbrižni i sretni .
Svuda iskri dobrota i milost.
Nema zla.
Ovo smo zaželjeli , usnivši , u ovoj divnoj noći kada sni i molitve poput šarenih leptira hrle ka nebu , da preduhitre ljudsko zlo da se probudi i pokrene.
Sjećate se Jesenjina:
“Tih godina smo sve voljeli…
A bogami su i one voljele nas.
Mi dodajemo , uvik i zauvik. “
Život dunjalučki bi trebao biti nallik rajskim danima.
I jeste , ali žurba , neumorna i besmislena žurba. Vremena se nema . Zaradi čega? samože i očaja ? Nije vrijedno .
Zbog još jedne zlatne kašike , koja će u plakaru na vidnom mjestu, nikad upotrebljena i usnama dotaknuta, kazivati to je moj “život”.
Zbog novog auta od stotina konja i hiljadu kubika više, koje otimaju tuđe nade i živote.
Zbog nemanja vremena djeca ostaju nemilovana , usamljena i tužna, i lako se pogube.
Zbog žurbe , dani prolijeću , stađuni nestaju , život mimoilazi , samo praznina, umor i bijes jačaju i rastu .
Ne razumijemo. Zaista ne razumijemo.
Zašto???
Nije tako nanijećeno.
Što bi poete rekle:
Voljeću te do kraja života. Samo to sam htio ljudima da dam.
U prevodu:
Ljubav je divna stvar i za nju vam ne trebaju zlatne kašike. Tek poljubac, dva . Koja riječ, malo milovanja. I eto radosti . ako se posreći i djete se rodi.
Šta će nam ljepši raj?
Sretan vam praznik ljubavi !
Ne znate za njega ? Niste čuli ? Žao mi vas !
Nama je svaki dan praznik ljubavi.
Ruka u ruci , osmijeh na licu , nježnost u srcu , sjaj u očima , radost u damarima , jer svaki Božiji dan je praznbik u kome naizmjerna Milost i savršena ljubav vladaju .
Volim jesenje boje
A tugu što srcu nose
Uvijek kiše te
Tako bistre
Kao života zvuk
Plaču umjesto očiju mojih
Tada se sjetim ljubavi svih
Nisu baš morale otići
Bez traga i kapi u očima
Onih jesenjih dana
Kada tople se sni
A ljubav zri
Mistah Kurtz – he dead
Peni za starog Gaja
I
Mi smo prazni ljudi
Mi smo punjeni lljudi
Jedno na drugo oslanjamo se
Glave ispunjene slamom. Vaj!
Presahli nam glasovi, što se
Šapatom zajedničkim glase
Tihi su i beznačajni
Ko vjetar u suvoj travi
Il trgovi pacova što pretrči
U našem suvom podrumu po srči.
Bezoblični oblik, bezbojna sjena
Zatomljena snaga, nepokretan gest;
Oni koji su prešli
Uperena pogleda, smrću u drugo Carstvo
Pamte nas – ako li pamte – na'ko izgubljene
Snažne duše, no samo
Kao prazne ljude
Punjene ljude.
II
Oči koje ne smijem ni u snu sresti
Smrti u snovitom kraljevstvu
One ne pojavljuju se:
Tamo, oči jesu
Sunce na stubu slomljenome
Tamo, drvo se jedno njiše
I glasovi nam stižu
U upjevanom vjetru ktomu
Svečaniji i iz veće daljine
Od zvezde koja gasne.
Neka ne budem bliže
U snovitom kraljevstvu smrti
I neka maskiran budem
Tako osmišljen, u krzno
Pacova, vranino perje, motke ukrštene
Na nekoj njivi
I krećem se kako me vjetar njiše
Ne bliže –
Ne taj konačni susret
U sumračnom kraljevstvu.
III
Ovo je mrtva zemlja
Ovo je zemlja kaktusa
Ovde su kreature kamene
Postavljene, ovdje ih stiže
ponizna molba ruke mrtvaca
Pod trepetom zvijezde koja gasne.
Je l’ ovako
U drugom kraljevstvu smrti
Kad budimo se sami
U čas kada nas
Groznica nežnosti trese
Usne koje bi da ljube
Poje molitve slomljenom kamenu.
IV
Oči nisu ovdje
Nema očiju ovdje
U ovoj dolini zvijezda na umoru
U ovoj praznoj dolini
Toj slomljenoj vilici naših kraljevstava izgubljenih
Na ovom poslednjem zborištu
Mi zajedno napipavamo put
I izbjegavamo govor
Skupljeni na toj obali narasle rijeke
Slijepi, osim ako
Oči se ne jave opet
Kao trajna zvezda
Mnogolisna ruža
Sumračnog carstva smrti
Nada samo
Za prazne ljude.
V
Ukolo okolo kaktusa
Oko kaktusa oko kaktusa
Ukolo okolo kaktusa
Izjutra u pet sati.
Između ideje
I stravnosti
Između pokreta
I činjenja
Pada sjena
Jer Tvoje jest Carstvo
Između zamisli
I tvorevine
Između osjećanja
I odaziva
Pada sjena
Život je vrlo dug
Između žudnje
I grča
Između moći
I postojanja
Između bitka
I potonjeg
Pada Ssjene
Jer Tvoje jest Carstvo
Je Tvoje jest
Život je
Jer Tvoje jest
Ovako svijetu dođe kraj
Ovako svijetu dođe kraj
Ovako svijetu dođe kraj
Ne s tutnjem već sa cviljenjem.
Prvi moto pjesme je citat i novele Dozefa Konrada Heart of Darkness; to su reči kojima “mali” na brodu objavljuje smrt glavnog junaka.
Drugi moto su riječi koje djeca izvikuju na ulici na praznik Guy Fawkes Day (Dab Gaja Foka), kojim se obeležava godišnjica takozvane “barutne zavere” (1605); zavera je imala za cilj da digne u vazduh Parlament za vreme zasedanja. Običaj je da se na godišnjicu otkrića ove zavere spaljuje slamom ispunjena lutka koja predstavlja Gaja Foka, osuđenog kao zavjerenika; djeca skupljaju od prolaznika priloge za takvu lutku.