Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Iskrice

Srce puno radosti Ljubav,krv i trnje

Srce puno radosti                                                                               Ljubav,krv i trnje

Igra se nastavlja   Malena među ljubičicama

Igra se nastavlja                                                                      Malena među ljubičicama

Svileni đardini  Sumorne slutnje

Svileni đardin                                                                       Sumorne slutnje

Skica za dizajn zaljubljene duše  Laži

Skice za dizajn zaljubljene duše                                                       Laži

Nebo srušenih nada   Balada

Nebo srušenih nada                                                                             Balada

Jorgovan rasuo perle   Ne osvrći se malena

Jorgovan rasuo perle                                                            Ne osvrći se malena

Buket     Srce

Buket                                                                                   Srce

Riječi ljubavne  Nebo

Riječi ljubavne                                                                        Nebo

Robert Louis Stevenson – Rekvijem

 

Pod širokim nebom dok tisuće zvjezda sja
Iskopaj mi raku i tu ću mirno zaspat ja.
U životu i u smrti sretan bih.

Prijatelju, čuj, kad legnem u grob tih
Napis na njemu ispiši,
Zapiši  za me stih:

Vratio se mornar sa dalekih mora,
Spustio se lovac sa visokih gora,
Svoj su našli, svoj su našli dom.


												

Nema smisla tugovati

 

Ima još još nečega u tom navodno –  haotičnom ,nasumičnom umiranju.

Zaboravlja se da raj mora imati insana svih doba.

Šta vi muislite kada bi tamo boravili samo đuturumi kako bi to izgledalo?

 

I ljudi tuguju kad neko ode.

U redu je i ljudski tugovati.

Ali ima li smisla tugovati.

 

Onima dobrim je lijepo.

Tamo gdje su oni nema boli i patnje .

Samo tišina , mir i ljubav.

 

One koji nisu dobri ne treba žaliti.

Oni imaju vječni roštilj.

Oni su svjesmni svojih dijela.

Nismo im  to mi izmislili ili poželjeli.

Lijepo piše okretaće se na jednu i drugi stranu i biće prženi.

A šta je to nego roštiljanje.

 

Tješi se što je roštiljanje namjenjeno trezorđijama,

njihovoj djeci koja skupljaju vreće sa narodskim blagom i zlatom.

Onim što obećavakju zlatne kašike. Pa se popišpmane ,  za sebe  otimaju i zlato i kašike.

Kontaju, šta će narodu zlatne kašike  nije sviko.

Isto sljeduje sluganima , hanefijskim ilmijama  i zadriglom sveštenstvu ,

jer se  radi sitnih šićara  pridružuju onima koji vode nacional torove u pljačke i propast.

Na ovom svijetu se oni ne boje Boga Uzvišenog.

 

I na kraju krajeva ne treba im vjera za kontejnere.

Oko njih ima dovoljno vjernika , stida i drhtave ruke.

 

Zaista je dobro rečeno.

“I od ovih će pržuni najviše koristi vidjeti.”

 










												

Monteno/ Žanamari – Sinoć nisi bila tu

 

 

 

Sinoc nisi bila tu

da mi malo snage das

da mi pruzis ruke te

da na njima umrem ja

 

O ne, danas je kasno

ti idi svojim putem

a ja cu ostat sam

 

Hladne ruke, hladan san

hladne usne svaki dan

samo to si dala ti

ti zbog koje zivjeh ja

 

O, ne, ne mogu vise

ne mogu da te volim

odlazi sad

 

Nosi, nosi, nosi sve

sto si mi dala

ono malo toplih dana

a, ove uvele ruze

nek ti nocas ljubav pruze


												

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa – Poglavlje III – Zapis u X poglavlja

 

 

Poglavlje III.

 

-Majka i pozorišta

( ili zamišljena priča o slikama )

Rezultat slika za Anri de Tuluz Lotrek Anri de Tuluz Lotrek Portret majke   Rezultat slika za Anri de Tuluz Lotrek Loža sa pozlaćenom maskom, litografija (La loge au mascaron doré), 1893.

 

Anri de Tuluz Lotrek                                             Anri de Tuluz Lotrek

Portret majke                                                    Loža sa pozlaćenom maskom, 1893. litografija

 

Reklo bi se da slike Portret majke i loža sa pozlaćenom maskom po svim konotacijama nemaju veze jedan sa drugom.
Vjerovatno nemaju. Ali i imaju kao poveznice dijelova geneze Tuluz Lotrekovog slikarstva.
Jedna je rađena akademskim stilom, vidno urađen modulacijom svijetlih i tamnih boja. I isuviše je lična i ne tako popularna gledalištu.
Druga u postimpresioničkom , skoro ekspresionističkom koloritu, sa primjesama grozničavog van Gogovog žutila. Jedna od najpopularnijih djela malog majstora i veoma javna od prvog trenutka postanja .
Jedna slika je klasični kućni portret , koja je za krasila salon grofice Adele Tuluz-Lotrek. Slika je strogo definisala sveukupnost slikarevih razmišljanja o majci. Oda zahvalnosti sina majci? Vjerovatno. I ta slika ne donosi mogućnosti bilo kakvih komparativnih razmišljanja . Detalji su jasni. Hladan , sterilna, usamljenička atmosfera, obojena snjegovitom svijetlošču koja ne dotiče slikarevu majku, koja je izvan nje .Raskošni , lujevski namještaj , složen po krutoj šemi; sto ispod prozora, naslonjač do kamina , stolica sa strane . Majka je sama , nema nikakvog pokreta ili bilo kakvih nagovještaja da bi se situacija mogla promjeniti.
Duga slika je više slika situacije , javnosti, narudžbina za pozorište ( iz 1984. godina) A kada se radi narudžbina i to za pozorište ,  onda slika mora biti jarkim tonovima obojena, bombastična , a ipak odmjerena sa ukusom.
Neukost posmatrača, upućenog u život Tuluza-Lotreka ga upućuje da pomisli da je na slikama predstavljena njegova majka.
Jedna je stvarna žena , tužna , zamišljena, brižna i zadubljena u beznačajno štivo. Druga je blještava, radoznala, životna , u središti javnog života.
Iako dvije dame imaju veoma slične crne bluze evidentna je razlika. Slikar crninom naglašava sličnosti i razliku među ženama. Obje imaju urođeno uspravno aristokratsko držanje, samosvjesnost i nadmoćnost. I još nešto. Okružene su svjetlošću koja titra oko njih kao leptir oko svijeće . Tuluz- Lotrem je majstor privida. Kod jedne bluze  podcrtava zamišljenost, odsutnost , i ukočenost, iako su joj ramena slikana tako da izgledaju opuštena. Drugoj su ramena ukočena, dodatnim čipkastim ramenicama , ali upravo to , naglašava ženinu bezbrižnost i radoznalost.
Da li je Tuluz – Lotrek slikao stvarnu majku ili onakvu kakvu bi on ili njegov otac više voljeli?
Moguće je. Tuluz- Lotrek je bio svjestann činjenice da je njegova majka bila jedina žena koja ga je voljela radi njega samoga.
Iako posmatrač zna da je scena otrgnuta sekvenca pozorišne večeri, priije početka predstave. To nije jasno određeno. Slika nosi mnogo dilema.Dame ne stoje ako je predstava počela. Ova žena je ustala opazivši nešto interesantno.
I onda slika postaje dokument o nečemu sasvim drugom. Posmtrač slike postaje dio pozorišnog gledališta. Niko ne obraća pažnju na pozornicu. Sve oči, refletori i, svjetlost i boje su okrenute ka dami u crnom , koja kroz veoma skupi minijaturni damski lornjon  gleda ka muzičarima ili prvim redovima partera. Nikako ka pozornici.
Digresija poetica.
Mnogi scenu doživljavaju tako da im se čini da par na balkonu gleda prestavu. Nije nam jasno zašto.U visoko uzdignutoj loži muškarcu je dosadno i on kao da je zaspao, zaboravivši da džentlmeni ne sjede ako žena stoji. I ne spavaju u prisustvu žena.
Žena je ustala , a to dame ne rade usred predstave. A žena je dama, jer samo one imaju svoje lože. Da li je naglašena jukstapozicija para na slici povod da se Tuluz – Litrek poigre sa oubičajenim normama?
Moguće je. On je majstor burleske i izvrstan igrač slikarske pantomimime . Suprostavljenost odnosa para prema dešavanju u pozorištu i uvriježenim društveniom normama, posmatraču nameće dilemu ko je ovdje posmatrač , a ko se posmatra.
Tuluz – Lotrek je i iluzionista koji nas svojim dekorativnim linijama i igrom detalja i svjetlosti dovodi u zablude.
Onda odjednom shvatimo. Žena ne stoji ona sjedi. Muškarac pored nje ima bradu jednog poznatog slikara.Crvena kosa, blijedo lice, crni pernati šešir i udovička crna haljina suprostavljeni su krivudavim linijama oko nje, naročito pozlaćenoj maski koja s vremene na vrijeme djeluje zastrašujuće. Zavisno od ugla gledanja. Ženino ponašanje i toaleta dovode u vezu prihvatljivost izvještačenog ponašanja i trivihlnost društvenih normi.
Tuluz – Lotrek je i poeta . Loža sa zlaćanom maskom. Zar jednom u pismu majci nije pomenuo da crta ženu sa zlaćanom kosom. Zar prostitutke nemaju hiljadu maski , koje mogu zavarati svakog posmatrača.
Simbolizirajući Karmen Guden kao pozlaćenu masku, da li je pokušava izjednačiti sa majkom i ženama kojima su sva javne i porodična odnose ,  pretvaranja i izvještačenosti maske ličnog karaktera?
Ne, ne i ne.

Taj , mamin Rori nikako nije bezazlen.

Ali, prezentirane slike su nastala kada se već odavno udaljio od majke. Nastale su u vremenima kada više nije imao nikakvih iluzija o svijetu u kojem živi i kada je ovladao kistom i životom.
S njegovi počeci , njegovi prvi koraci u svijet umjetnosti , su nastali najviše zahvaljujući majčinom bodrenju.
Iako je slikao i životinje ,  skoro sve slike su posvećene ljudima. Ljudi su život, pokret , osjećaj. Životnije ili spavaju ili su blesavo mirne. I tada nemaju nikakvog izraza. A Tuluz – Lotrek je želio svojim slikama napraviti zapis o pokretu , zalediti pokret. Jer pokret to je život.
Ipak žene su imale najvidniju ulogu u slikama Tuluz -Lotreka. Logično. Uz slikarstvo žene su bile sav njegov život. Volio ih je više od sebe ili života. Kažu i mnoge njega. Ljubav prema ženama je stekao zahvaljujući majci.
U njegovim usamljeničkim danima , punim patnje i boli jedini družbenik mu je bila majka. Jedino se pored nje osjećao sigurnim. Jedino se u njenu ljubav mogao pozdati.
Ona ga je naučila mnogim stvarima. Jedna je veoma važna i pratiće ga čitav život. Kada je došlo vrijeme za školovanje trebao kao i svi grofovi otići u Pariz na školovanje . On se rasplakao jer nije želio ići od kuće i majke. To je bio sav njegov svijet. Udobrost , sigurnost radost, sloboda.
Majka mu je jednostavno rekla:
-Ne smiješ da plačeš. Jedan Tuluz – Lotrek nikad ne plače.
Već tada je pokazivao interes za crtanje. Tokom odrastanja, majka ga je ohrabrivala da slika. Njih dvoje su vodili skoro usamljenički život na ogromnom imanju. To je bio način da se djetetu skrene pažnja sa vlastite sudbine. Bila je to pobožna, lijepa, usamljena i tužna žena.
Radio je portrete majke. Stalno. Nikad mu nje bilo dosadno ponavljati crtanje njenog lika, jer:
-Mama , ti si veoma lijepa žena.
Čitavo vrijeme njegove bolesti samo mama i mama. Otac ima posla. Tek po koja posjeta.
Pet godina očaja, bolova, vrištanja, bespomoći.
Pet godina majčinog bola i požrtvovanja.
I onda nenadano ozdravljenje i groteskna metamorfoza . Dijete postaje nakazni čovječuljak.
Da li majka , ta svetica , ta požrtvovana tužna žene odustaje od svoga milog Rorija?
„Sa užasom punom nevjerice njegova majka je posmatrala kako on postaje nakaza: pola čovjek – pola dijete…
Prvi put je izgubila hrabrost.Obuzela je panika.Bila se pomirila sa tim da on bude invalid vezan za postelju, pa čak i hromo dijete.Ali ne ovaj neobičan kratkovidi kepec, smiješan i žalostan u isti mah.“* (* Str.42 Milen Ruž Pjer la Mir)
To što je ostao živ, svo znanje koje je stekao, sve što je naučio o ljubavi , životu , dobroti i požrtvovanju, Anri Tuluz – Lotek treba da zahvali majci grofici Adeli de Toulouse-Lautrec.
Uskoro će Anri Tuluz Lotrek u očima roditelja vidjeti razočarenje i odbacivanje  ploda njihove utrobe.
Ipak, brižna i požrtvovana majka ostaće mu podrška i oslonac do kraja života, Na njenim rukama u njenom zamku će i umrijeti.

 

-Nastavak slijedi sutra  02.06. u 20 08 h.






												

Novi Fosili – Još te volim / Song – Lyrics

    Kiše jesenje          Nebo i đardin  Naša čežnja   Snijeg pade na cvijeće   Prvi snijeg


Hej da mi je znat’ gdje si sad

dala bih sve na svijetu, zlato moje

sve nebeske suze padaju

u svakoj kapi vidim oci tvoje

 

Ne, nikad neces saznati

sto osjecam dok slusam nase ploce

a tu u meni ima prkosa

za sto pedeset godina samoce

ti nisi moj, ne, vise nisi moj

 

Ref.

A jos te volim, volim

ne mogu bez tebe i ti to znas

samo mi se ne vracas

a jos te volim, volim, volim

kao prvog dana i ti to znas

samo mi se ne vracas


												

Bleki – Sanjam mora tvoja duboka , a duša jeca

 

Eh Jube Jube moja

nevjesto moja sjajna

život me prelijepi vodio tebi

moru tvome dubokom

ljubavi što  slama

 

sanjam

ako preživimo danas

vidim

kućicu našu malu

mnogo jasmina i ljubica

mjesečevim srebrom okićenih

treperavi plam kamina

drveni pod škriputavi

čežnjama našim bojen

 

zarobljena mirisom smilja

dva uzdrhtala tijela

krikovi bolne čežnje

odjekuju u šumu blagoslovljenih cvijetova

maslinjaka našeg djetinjstva

 

ti

blještavilo milo

krhka i nestvarna

lepršava nježnost

u mome krilu

upijaš se

suze ne kriješ

rosu čednu darivaš

a duša jeca

a tijelo boli

a srce vrišti

 

voli me mili

samo me grli  nježno i dugo

zaroni u oceane moje

vodi me beskraju

i jubi me samo me  jubi

živote moj

 

Eh Jube Jube moja

nevisto mila

gdje je to naše sutra

More tvoje plavetno

zarobljena iskonom našim

i zatonom svijetlim

 


















												

Klapa Šufit – Ne diraj moju ljubav / Song – Lyrics

 

 

 

 

 

Di si stari prijatelju?

Sidi kraj mene.

Vidija sam ljubav tvoju

noćas bez tebe.

Ne govori ništa na nju,

ja još volin je.

Ne diraj mi ljubav moju,

ne mogu bez nje.

 

Ne diraj moju ljubav,

ne diraj moju bol.

Previše je suza bilo

u životu mom.

Da vrime rane liči,

ne mirin se sa tin.

Znan da samo ona može

moju sriću vratiti.

 

Imao sam i ja ljubav,

bila mi je sve.

Još i danas teško mi je

kada sitin se.

 

Ne diraj moju ljubav,

ne diraj moju bol.

Previše je suza bilo

u životu mom.

Da vrime rane liči,

ne mirin se sa tin.

Znan da samo ona može

moju sriću vratiti.

 

Ne diraj moju ljubav,

ne diraj moju bol.

Previše je suza bilo

u životu mom.

Da vrime rane liči,

ne mirin se sa tin.

Znan da samo ona može

moju sriću vratiti.

 

Znan da samo ona može

moju sriću vratiti.

 


												

Aleksa Šantić – Kupiću ti zlatnu grivnu

 

*

Kupiću ti zlatnu grivnu,

Divnu

Grivnu!

Nek’ se niže, ružo b'jela,

Oko tvoga grla b'jela,

Pa kad skočiš, sele laka,

Neka čini, cika, caka,

Cika, caka!

 

Kupiću ti zlatnu grivnu,

Divnu

Grivnu!

A u grivni biće slova

Od bisera, alemova:

Ovaj darak onaj dade,

Što pred tvojim sjajem pade,

I što sniva bez pokoja

Do dva mila oka tvoja!

 

Kupiću ti zlatnu grivnu,

Divnu

Grivnu!

A svi snovi, želje moje

Nek’ u zlatnoj grivni stoje,

Nek’ ti šapću blago, ti'o:

“Zoro moja, danče mio,

Slatki raju moj,

Do groba sam tvoj, pa tvoj!…”