Bleki – Djevojka iz Baba Višnjine 4

 

Ona budna sanja

Ljubav koja se ne prekida









Noćni nizovi

Modra rijeka moje mladosti

Rastanak









Vaskrsom , i praznicima, 
u nizovima dana prije i poslije 
svakodnevno u molitvama i dovama
sjetim se prelijepe Radmile S.
jer svaki naš susret 
u trajanju decenija beskrajnih 
bješe vaskrsenje ljubavi i mladosti

*
 
U Baba Višnjinoj
gore na kraju
centra bijelog grada
gdje je nekad davno
nebo slavljem mirisalo
bješe kućica mala
na broju 4
urešena
bojama meda 
uzdaha i ... snova
 
sve se bojilo ljubavlju
i šeri i slatko od višnjevače
i usne okusa
zrele trešnje
i jecaji sanja
i branje mladosti
 
kose od ebanovine
grudi mramorne
oči modro zelene a tirkizne
nalik mojoj modroj rijeci
uranjale se u moje dodire
 
gitara i nježne balade
u rukama milovanja
umilni ženski glas
što ljubav žicama stere
i onu o boli i rastanku
ali i nadi i čekanju
 
jedno krhko djevojačko srce
milosti puno
prigrlilo
nestašno blentavo dijete
umiljato žgebče
iz jedne bjelavske ma'le
slične njenoj
zavoljela
 
Ah, usud
voljelo se dvoje mladih
dušmani im...
 
voljela ga
i poslije
kada već nikako
nije smjela ...
 
a blento dobri
šta sa njim
pitaće neko
 
tko da zna
 

poslijednji put
kada se javi
reče
dani milosni se ne vraćaju
ali u ljubavi
sjećanju
žive i bole 
zauvijek milujući žive rane damara
 
 
Bookmark the permalink.

Komentariši