Autor
Hajro Šabanadžović
Na domaku proljeća Putevi i stranputice Autor -Vanja Šabanadžovič
Zvjezdana rijeka Postanje Univerzuma
Svjetlost i ljubav Rijeka čežnje
Ostrva ljubavi Pahuljasto nebo nad đardinom
Sleđeni vodopad – Zimska čarolija Zimske iskrice
Molitva Jesenji odraz u modroj rijeci
Uzbinabi đardin Vodopad strasti
Vrtlozi i vihori strasti
Mojih dana minulije’!…
JEDNOJ BOGATAŠICI
Ne gledaj me ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.
Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti…
Ti si kćerka bogatstva i sreće,
Odrasla si u zlatu i svili,
Tvojom dušom nikad se nijesu
Oblakovi teške tuge vili.
Tvoj je život ko jezerce mirno,
Po kom vazda zlatna radost pliva;
Ne poznaješ uzdaha i suze,
Što je svijet u svom krilu skriva.
A ja pjesnik gola sam sirota,
Za me radost tek je pusta bajka.
U kolibi pod čađavim krovom
Rodila me siromašna majka.
Od djetinjstva udes me je vitl'o
Kroz sve m'jene patničkog života,
Baš ko vihor na pomamnom krilu,
Slabu slamku kad vitla i mota.
Vidiš evo ovu tamnu mrežu
Krupnih bora povrh moga čela,
Ta nju mi je hrapavijem perjem
Gorka zbilja, – gorka tuga splela.
Pa ta tuga zar da i Tvoj život,
Tvoju sreću tako bistru muti?
– Ne gledaj me; ta do tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti!
Ah! Ja nemam nigdje ništa svog
Znao sam mila
sve sam znao
i kako si mi voljela
dok tugom tvojom
milovala si oči moje
pobijeljele od boli
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Znao sam jedina
uvijek sam znao
i zašto si me voljela
dok rukom nježnom
srce mi miluješ
na počinak ja odlazim
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Znao sam ljubavi
sve sam znao
i koliko si me voljela
dok tijelo bolnim
bol mi gušiš
uh i dalje živjet moram
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Nevinost
Ljubav i magija
Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe
Ref.
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti, al’ toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim
.
Neki Sean Carroll – kosmolog i profesor fizike sa, kako tvrde , “uglednog” univerziteta California Institute of Technology , lupa kao i mnogi neuki njegove fele.
Da li je prolupo, mi to ne znamo.
Fizičar kategorično tvrdi: Život poslije smrti je nemoguć.
Aha , kad bi to bilo tačno. Tada bi život bio besmislen, zar ne?
Njemu je kao dokaz dovoljno što on ne može na nekim svojim aparatima izmjeriti svijest,odnosno detetkovati je u trenutku smrti.
Nećemo se sporiti sa ovom nebulozom.
Mi krenemo na spavanje, uvrnemo prekidač i obasja nas mrak.
Da li je to znak da električne energije , laički rečeno struje nema.
Normalno da se šalimo ovim pradoksalnim povezivanjem fizičkih stanja različitih oblika energije.
A možda i ne.
Ako neukog naučnika nije stid roknuti nebulozu pred globalnu javnost,
zašto bi se mi stidjeli istine.
Šta kosmolog i fizičar zna o duši , stvaranju i smrti.
Evo , izazivamo ga neka svim svjetskim instrumentima izmjeri – detektuje stvaranje ljudske svijesti / duše.
Tvrdimo da ni jedan aparat neukih , ni jedan koznolog ili fizičar uz pomoć svih kosmologa , fizičara i mjeritelja “duše” to ne može identifikovati. A ni samu dušu-
A šta bi sa strujom?
Pa , kad nam zatreba pritiskom na taster ponovo je uključimo.
A šta sa dušom?
Nažalost neuki ne shvataju da je Bog Milostivi još davno rekao da smo ON ima znanje o duši.
Naravoučenije:
Pustite neuke budale neke lupetaju i prave se jako pametni
, a vi se držite Božije riječi.
Zovi me Šošani,zovi me Šošana
Zovi me dragi,čekam ja
Drhtim od čeznje sva
Zovi me Šošani,zovi me Šošana
Zovi me dragi,čekam ja
Drhtim od čeznje sva
Tiho te pusta noć,
Veče je sumrak plav
Drveće,trava i svaki cvet
Mirisom mame nas
Nežno ću kao list
Da prođem kroz tvoje sne
Blago ću kao ružin cvet
Ljubiti usne te
Dugo će ova noć
Sva čudna i puna sna
S vetrom da šapčeš Šošani
Šaptaće Šošana
Šaptaće Šošana
Šaptace Šošana
Šaptaće Šošana
Mnogo toga ne znam…
ali ako kažem da znam šta je smrt
mnogo smrti
boli i tuge
a su mi vjerne druge
neću reći ništa novo
Svaki tren je razlog za veliku brigu
ali neću to
nije mi u damaru
pomolim se Bogu Milosti i Ljubavi
zamolim oprost grijeha
i prelijepi život ide dalje
Da sam bilo kada zastao
jadikovao
ne bih volio i živio
Bio bih samo jadni čangrizavi starac
koji baš i ne voli život
Ja Konj
vagabundo
izabrao život i ljubav
i bio sretan koliko se moglo
Sreća zavisi od voljenja
a volio sam jako mnogo
jedna mlada i neuka reče
prečesto
sve je u parovima
koliko sreće i radovanja
toliko boli i tuge
zašto bih se ikad brinuo
gubio ono malo kalendara
nedostajućih
A najbitnije!
Shvatiš da treba poklanjati
ljubav
nježnost
radovanje
bezuslovno
svakoj Princezi kojoj je potrebno
Dame uvijek biraju
pod Zvijezdama
po srcu
Nebom kao svjedokom
zar ne ?
Dabogda, kceri, da dragi Allah jednom da
da tobe dodjem, dunjaluka prodjem
Dabogda, kceri, da dragi Allah jednom da
da tobe dodjem, dunjaluka prodjem
Idu dani zum, sirok gaze drum
a i noci jos brze
sve k'o dlan o dlan
pa se upitam kako noge izdrze
Lijevo-desno, desno-lijevo
malo mi Sarajevo
Lijevo-desno, desno-lijevo
malo mi Sarajevo
Dabogda, kceri, da dragi Allah srecu da
al’ su blizu vrata taksirata
Dabogda, kceri, da dragi Allah srecu da
al’ su blizu vrata taksirata
Kuca tika-tak, hladna kao pak
vekerica srca moga
sta mi vrijedi sad rubin i smaragd
sta mi vrijedi prolazna ljepota
Lijevo-desno, desno-lijevo
tijesno mi Sarajevo
Lijevo-desno, desno-lijevo
tijesno mi Sarajevo
Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da
al’ malo je vruce oko ove kuce
Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da
al’ malo je vruce oko ove kuce
Kakav sam ja grijesnik u kuci grijeha vijecnik
s’ kakvim se haramima druzio
Boze, daj mi ti od svoje milosti
a ne onako kako sam zasluzio
Lijevo-desno, desno-lijevo
Ubiće nas Sarajevo
Lijevo-desno, desno-lijevo
Ubiće nas Sarajevo
Zanimljiva je ta zamisao
život je prelijep
i vrijedi umrijeti radi njega
sjećate se St. Egziperia
on je ubica
ubio je čedo svoje
Princa Malog
u okrutni svijet zalutalog
reče vakat mu bio
a se vrati u svijet svoj
ruža tišina i sni
ni briga ga
a jedna djevojčica plače prvi put
možda za čitav život svoj
ne znamo zašto
sačuvala je tajnu
srca svoga
a u daljini
sluti se djetinji krik
aaa… aaaa…. aaaaa…..
Kalinka (Калинка)
Калинка, калинка, калинка моя!
В саду ягода малинка, малинка моя!
Ах, под сосною, под зеленою,
Спать положите вы меня!
Ай-люли, люли, ай-люли, люли,
Спать положите вы меня.
Калинка, калинка, калинка моя!
В саду ягода малинка, малинка моя!
Ах, сосёнушка, ты зеленая,
Не шуми ты надо мной!
Ай-люли, люли, ай-люли, люли,
Не шуми ты надо мной!
Калинка, калинка, калинка моя!
В саду ягода малинка, малинка моя!
Ах, красавица, душа-девица,
Полюби же ты меня!
Ай-люли, люли, ай-люли, люли,
Полюби же ты меня!
Калинка, калинка, калинка моя!
В саду ягода малинка, малинка моя!
Рибизлицa
Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!
У башти јагодо, јагодо моја!
Ах, под бор, под онај зелени,
положите ме да спавам!
Ај-љуљи, љуљи, ај-љуљи,
положите ме да спавам.
Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!
У башти јагодо, јагодо моја!
Ах, борићу, ти зелени,
не шуми нада мном!
Ај-љуљи, љуљи, ај-љуљи,
не шуми нада мном!
Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!
У башти јагодо, јагодо моја!
Ах, лепотице, девојче,
заљуби се у мене!
Ај-љуљи, љуљи, ај-љуљи,
заљуби се у мене!
Рибизлице, рибизлице, рибизлице моја!
У башти јагодо, јагодо моја!
