Jesenjin – Crni čovjek

 

 

 

Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan!
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.

Glava moja maše ušima
ko krilima ptica.
Na vratu joj noge,
sve više gube moć.
Crni čovjek,
crni, crni.
crni čovjek
na postelju uza me sjeda,
crni čovjek
spavat mi ne da
svu noć.

Crni čovjek prstom
po odvratnoj knjizi vuče
i, mrmljajući nada mnom
kao nad umrlim monah
čita mi život
nekoga raspikuće,
u duši budeći tjeskobu i strah.
Crni čovjek,
crni, crni!

—- Slušaj, slušaj —-
gunđa on meni
i oči mu sjaju —-
u knjizi je mnogo najljepših
misli i planova.
Taj je čovjek
živio u kraju
najogavnijih
hulja i lopova.

U decembru u tom kraju
snijeg je đavolski čist
i mećave počinju
vesele pređe.
Taj čovjek bijaše avanturist,
no marke visoke i najrijeđe.

Bio je divan, usto poeta,
ako ne s velikom,
to s drskom snagom
i jednu je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom
i svojom dragom.

Sreća je — reče on —
okretnost uma i ruke.
Sve nespretne duše
ko nesretne su znane.
Ništa nije
što mnoge muke
donose kretnje
lažne i strane.

U buri, oluji,
sjeni svaki dan,
kada stalno gubiš
i kad te nevolje biju,
biti prijazan i nasmijan
najveća je umjetnost od sviju.

—Crni čovječe!
Ne čini toga!
da spasavaš druge
nije ti posao, znaj!
Što mi je do života
pjesnika propaloga!
Molim te, drugima
čitaj i pripovijedaj.

Crni čovjek
uporno u mene gleda,
Na oči mu plava
bljuvotina pala —
sigurno želi mi reći
da sam lopuža blijeda
koja je drsko i bestidno
nekoga opljačkala.

………………………………………….. …………

Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan.
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.

Hladna je noć.
raskršće tiho spava.
Ja, sam na prozoru,
ne čekam gosta draga.
Na bijeloj poljani
vapno se rasipava
i stabla su ko jahači
skupljeni kraj mog praga.

negdje plače
zloguka noćna ptica.
Drvenih jahača
zvuk kopita rida.
Evo, opet taj crni
na moj naslonjač sjeda,
podiže cilindar
i bezbrižno kaput skida.

—- Slušaj, slušaj! —-
hriplje on i u lice me gleda,
glava mu sve niže
i niže pada —
ja ne vidjeh još
nitkova prvog reda
da tako suvišno, glupo
od nesanice strada.

Ah, recimo, varam se!
Sano svijetli luna.
Što još treba
u svijetu pjanom od snova?
Možda će debelih butina
tajno doći “ona”,
a ti ćeš joj čitati
gomilu mračnih stihova.

Ah, volim ja pjesnike!
Zabavna čeda.
U njih se uvijek nađe
historija srcu znana —
kako studentici prištavoj
dugokosa bijeda
o svjetovima govori,
zapravo spolno zagrijana.

U nekom selu,
možda u Kalugi,
a možda u Rjazanu,
ne znam, zaboravih,
živio je dječak
žutokosi,
a očiju plavih…….

I eto, naraso je,
usto poeta,
ako ne s velikom,
to sa drskom snagom,
i neku je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom,
i svojom dragom.

— Crni čovječe!
Ti goste prokleti.
Taj glas se odavno
o tebi rodi. —
Ja sam lud i bijesan
i palica moja leti
ravno u njušku
i nos da ga zgodi……..

…….Mjesec je umro,
kraj okna zora drijema.
Ah, ti noći!
Što si to noći spetljala?
Ja u cilindru stojim.
nikoga samnom nema,
ja sam……..
kraj razbitog zrcala……..

 

 


												

Bleki – Mirjani Miri V.

 

Imam i sjećanja

i osjećanja

godinama ne blijede

ljubav

zahvalnost jaču nosi

 

bilo je jedno ljeto

sedamdeset i neke

a se pretakalo

u jeseni godina

osamdeset i nekih

 

sjećanja lebde

ka trošnom halvatu

na prvom spratu

škriputavim daskama

Budakovića dana

kad sretni smo

plesali kraj modre

našeg rastanka  rijeke

 

Mila Mirajana

Blistava moja Modra rijeko

Čudesna Miro V.

oprosti ljubavi

oprosti

mahalašu krhkom tvome

uvijek je morao

tragati za bolima svojim

tamo iza slijedeće rijeke

 

vraćao sam ti se malena

velika ljubavi moja

i tužan i slomljen

a ti dobrotom

ljubavlju liječila

bolna

slomljena krila moje

 

a onda

nekako tiho

dok bježah od smrti

umornu od čekanja

u bijeloj sobi samoće

jesen devedeset i neke

zlo te nenadano uze

 

volim jesen

ljubavi boja plam

dana tih

al’ me tuga  svlada

kroz  suze 

u oblacima vidim tvoj mili lik

 

više ne šetam

kraj rijeke

koraci posustaju

klečim kraj mezara tvoga

dok me topla kiša mije

molitve izgovaram

da Nebo prosti grijehe

sretniku ovom

što volio te 

i voljen bio

 


















												

Dogodilo se na današnji dan 28. Marta / Ožujka

 

 

Danas je Subota    28 . Mart / Ožujak 2026.

Dani ovogodišnjeg vakta    su  raspoređeni napriliku , tačno ‘vako: 86/ 279.

 

Nećemo reći svakodnevno, ali vrlo često nas progoni   izreka :

Historia est magistra vitae.

Pitamo se da li je dobro skrojena.

I uvjek skontamo da je ona sasvimu redi, ali neki ljudi nisu.

Posebice muškarci. Ne svi , ali veliki, skoro nemjerljiv broj.

Neko će reći donosimo zaključke, a priori i na prečac.

Ali nije tako. Već jjednostavno, niotkud  postane tako.

Ljudi se uvijek udružuju radi plemenitih ciljeva. Demokratije.

Požele mijenjati crni cvijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri.  Udružuju se i udružuju.

 

Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom. Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju.

Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.

Ništa ih ne dotiče učiteljica života.

Oni su silniji, učitelji zla.

A ona im ghovori da svaka stvar na ovom dunjaluku ima svoj početak i svoj kraj. I da je insan je najtanja karika u tom lancu.

Sad ga ima , pa ga nema.

O imamo mi  i  zamjerki učiteljici.

Neke su velike.

Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti  svakoga  kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti labrnju i svezati ruke , dok ne shvate bit učiteljice života.

I zato manite nam  vaše demokratije.

Mi  biramo slobodu i ljubav.

Što bi poete rekle:

-Peace , sisters , peace.

U prevodu :

.Make love, not war.

Pametno , vrlo pametno ,  poučno i svrhishodno.

1749.- Rođen je francuski astronom, matematičar i fizičar Pjer Simon Laplas, koji je dokazao nepromjenljivost srednjih udaljenosti planeta od Sunca, izučavao porijeklo velikih nejednakosti Jupitera i Saturna, stabilitet Sunčevog sistema, oblik Zemlje, eliptičnost putanja planeta, plimu i oseku. Takođe je dokazao (Kant-Laplasova teorija) da je Sunčev sistem nastao od rotirajuće usijane gasovite mase od koje su se odvojili dijelovi formirajući planete. Značajni su i radovi u matematičkoj teoriji diferencijalnih jednačina (Laplasova jednačina) i teoriji grešaka, algebri, analizi. Razvio je teoriju vjerovatnoće (Laplas-Moavrova formula). Bavio se i politikom i kratko je bio ministar unutrašnjih poslova, zatim senator. Djela: “Nebeska mehanika”, “Prikaz sistema svijeta”, “Analitička teorija vjerovatnoće”, “Pregled istorije astronomije”.

Nauka i žbir. Hm. Čudna kombinacija. Šta je u sigurati tražio.

1776.- U Moskvi je osnovan “Boljšoj teatar” – veliki teatar opere i baleta, po ugledu na Sankt Peterburg, u kojem su od četrdesetih godina 18. vijeka izvođene operske predstave.

Mi samo ispraljamo i konstatujemo :  najveći u sveobuhvatnim razmjerima. Ako neko nađe veći ili barem približno fascinantan, neka se javi.

1800.- Irski parlament usvojio je zakon o ujedinjenju Irske sa Engleskom.

U parlamentu sjedilo truhlo plemstvo koje se oduvijk plašilo svoga pučanstva.

1811.- Umro srpski prosvjetitelj, pisac, filozof i pedagog Dimitrije Obradović, poznat po monaškom imenu Dositej, prvi srpski ministar prosvjete, jedna od najznačajnijih i najutjecajnijih ličnosti krajem 18. i početkom 19. vijeka. Dosta je putovao kao privatni učitelj, naučio više stranih jezika, studirao na nekoliko evropskih univerziteta i bio najobrazovaniji Srbin svog vremena. 1808. je organizovao Veliku školu u Beogradu. Postao je 1811. prvi popečitelj prosveštenija (ministar prosvjete) u Srbiji. Znanje i ideje unosio je u narod da bi ga oslobodio zaostalosti, prosvetio i uputio ka napretku. Bio je pristalica upotrebe narodnog jezika u književnosti i pisao je tim jezikom, zalagao se za oslobađanje žena ropske potčinjenosti, u skladu s najnaprednijim idejama Evrope tog vremena. Otvorio je Srbiji vrata u evropsku kulturu i stvorio osnovu moderne srpske književnosti. Djela: “Život i priključenija”, “Basne”, “Hristoitija”, “Sovjeti zdravago razuma”, “Sobranije”.

1854.- Velika Britanija, dan poslije Francuske, objavila rat Rusiji i stala na stranu Otomanskog carstva u Krimskom ratu koji je izbio krajem 1853.

Mnogo se Danajaca stavilo na stranu Turske. Sasvim normalno da je morala riknuti.

1862.- Rođen je francuski državnik Aristid Brijan, 11 puta premijer, dobitnik Nobelove nagrade za mir 1926. U Prvom svjetskom ratu se zalagao za formiranje Solunskog fronta, a poslije rata za stvaranje “Sjedinjenih država Evrope” i Društva naroda.

Dobio je nobelovu nagradu za uspostavljanje fronta na kome je poginulo neznan broj rodoljuba. Ovo rodoljubi se podrazzumjeva na svim stranama. Njemci , Austrobugari i Bugari su bili jedna strana rodoljuba.Druga stranu domoljuba su činili : Antanta / Francuzi,Britanci,Italija i Rusija/ i Srbija i Grčka. I Crna Gora, jer  dobra li biješe dok bijaše  Cifre pogubljenih se kreću od 8oo tisuća pa kreko tisuću tisuća.

1868.- Rođen je ruski pisac Aleksej Maksimovič Pješkov, poznat kao Maksim Gorki, utemeljivač socijalističkog realizma. Smatrao je da književnost reprodukuje stvarnost i vizionarski dočarava budućnost, uvijek u težnji ka boljem. Najčešća i najuspješnija tema njegovog stvaralaštva je tzv. rusko dno u kojem se kreću malograđani, pobunjenici svih vrsta, izgubljeni i prezreni ljudi. Poslije 1917. je polemisao s vođom Oktobarske revolucije Vladimirom Lenjinom, kritikujući postupke sovjetskih vlasti prema inteligenciji i borbu za političku dominaciju. Učestvovao je u duhovnoj obnovi zemlje i smatra se najznačajnijim kulturnim poslenikom u postoktobarskoj epohi. Umro je 1936, u vrijeme okrutnih represalija Josifa Staljina, pod okolnostima koje nikad nisu potpuno rasvijetljene. Djela: priče, pripovijetke i romani “Makar Čudra”, “Starica Izergilj”, “Maljva”, “Konovalov”, “Pjesma o sokolu”, “Foma Gordejev”, “Mati”, “Pjesma o vjesniku oluje”, “Ljeto”, “Trojica”, “Ispovijest”, “Gradić Okurov”, “Čelkaš”, “Život Mateja Kožemjakina”, “Supruzi Orlovi”, “Artomonovi”, “Život Klima Samgina”, “autobiografska” trilogija – “Djetinjstvo”, “Među ljudima”, “Moji univerziteti”, drame “Na dnu”, “Malograđani”, “Na ljetovanju”, “Djeca Sunca”, “Neprijatelji”, “Varvari”, “Vasa Železnova” (dvije verzije), “Jegor Buličov i ostali”, uspomene “Lav Tolstoj”.

Jedan od najvoljenijih pisaca ruralnog komunizma. Donekle sa pravom.

1881.- Umro je ruski kompozitor Modest Petrovič Musorgski, član kompozitorske grupe “Velika petorica”, predstavnik ruske nacionalne muzičke škole. U djelima je snažno, originalno i realistički opisivao narod i ponirao psihološki duboko u likove protagonista. Djela: opere “Boris Godunov”, “Hovanščina”, “Soročinski sajam”, ciklus solo pjesama “Dječija soba”, klavirska kompozicija “Slike sa izložbe”, orkestarska kompozicija “Noć na golom brdu”.

1881.-U Beču je potpisana “Željeznička konvencija” o izgradnji pruge Beograd – Niš. Odluka o tome donesena je znatno ranije, na intervenciju velikih sila, posebno Austro-Ugarske i Njemačke, koje su nastojale da ostvare političku i ekonomsku dobit širenjem na istok. Gradnja pruge dužine 243,5 kilometara okončana je 1884.

Austrougari i Njemci se spremaju za Solunski Front i lakši transport trupa i naoružanja.

1891.- Rođen je mađarski pisac Lajoš Zilahi, veoma plodan i popularan, mada skromnog značaja – prilagođavao se ukusu mađarskog malograđanstva. Živio je u emigraciji poslije 1948, najviše u SAD, a umro je 1974. u Sremskoj Kamenici kod Novog Sada. Djela: romani i pozorišni komadi “Samrtno proljeće”, “Ararat”, “Kad duša zamre”, “Voda nešto nosi”, “Duša povratnica”, “Sunce sija”, “Drveni tornjevi”, “Sibir”, “General”, “Razbjesnjeli anđeli”, “Purpurni vijek”, “Zarobljenici”.

Ponekad značenje „skromnog značaja“  prevalizi umne sposobnosti hroničara.

1911.- U Sarajevu je rođen je bosanskohercegovački književni i pozorišni kritičar jevrejskog porijekla Eli Finci, učesnik Narodnooslobodilačke borbe od 1941. Član ratne redakcije “Oslobođenja” od 1943. godine.Po oslobođenju zemlje bio je direktor “Borbe”, “Jugoslovenske knjige”, “Nolita”, Jugoslovenskog dramskog pozorišta, glavni urednik časopisa “Književnost”. Djela: pozorišne kritike u zbirkama “Više i manje od života, 1-5”, “Stvarnost i iluzije”, studija “Deni Didro”, ogledi o Miroslavu Krleži, Augustu Cesarcu, Jovanu Skreliću, Đorđu Jovanoviću, Branimiru Ćopiću, Marinu Držiću.

1930.- Dva najveća turska grada – Konstantinopolj i Angora – preimenovani su u Istambul i Ankara.

1939.- Predajom Madrida fašističkim snagama generala Fransiska Franka, potom dugogodišnjeg diktatora Španije, španska republika je doživjela slom. Uslijedila je strahovita odmazda nad republikanskim borcima i pristalicama demokratije. Ubijeno je oko 200 000 ljudi, a kroz fašističke zatvore i logore je prošlo dva miliona nesrećnika.

Kad se hroničari igraju cifri, vi množite , minimum sa dva.

1939.-Njemački nacistički vođa Adolf Hitler poništio je pakt o nenapadanju, koji je Njemačka 1934. sklopila s Poljskom, što je bio uvod u napad na Poljsku u septembru 1939, čime je započet Drugi svjetski rat.

1941.- Britanske pomorske snage nanele, u Drugom svetskom ratu, teške gubitke italijanskoj mornarici u bici kod rta Matapan.

1941.- Zgrožena ratom, ubila se engleska spisateljica Virdžinija Vulf, koja je primjenjivala tehniku unutrašnjeg monologa i toka svijesti u romanima pisanim istančanim intelektualnim stilom. Ostvarila je majstorske portrete, posebno žena iz viših slojeva engleskog društva. Djela: romani “Izlet na svjetionik”, “Gospođa Delovej”, “Godine”, “Talasi”, “Orlando”, eseji “Sopstvena soba”, “Između činova”, “Smrt moljca”, “Običan čitalac”.

Nije se ubila zbog rata , samo se tako oglasila. Imala je 60 godina i bila je umorna od razočarenja u  umobolne tribadijske  bolesti ,koje je tegarila čitav život.

1941.- Italijanski fašistički diktator Benito Musolini obavijestio vođu nacističke Njemačke Adolfa Hitlera da su njegove snage spremne da učestvuju u napadu na Jugoslaviju, poslije čega su počele ubrzane pripreme za agresiju koju su Nijemci započeli 6. aprila 1941. bombardovanjem Beograda.

1942.- Britanci iznenadnim napadom mornarice, avijacije i kopnenih snaga uništili francusku luku Sen Nazar, u kojoj su bili usidreni nemački ratni brodovi.

1943.- Umro je ruski kompozitor, dirigent i pijanista Sergej Vasiljevič Rahmanjinov, čija su djela sinteza evropskog duha i ruske narodne osjećajnosti. Komponovao je opere, simfonijske kompozicije i druga djela, ali se najoriginalnije izrazio u klavirskim kompozicijama i solo pjesmama. Iz Rusije je emigrirao 1918. i potom je živio u SAD.

1945.- Vlada SAD-a priznala je vladu Demokratske Federativne Jugoslavije, devet dana poslije Velike Britanije, koja je to prva učinila, a dan prije SSSR.

1969.- Umro američki general i državnik Dvajt Dejvid Ajzenhauer, vrhovni komandant savezničkih snaga u Drugom svetskom ratu u Evropi, komandant NATO od 1950 do 1952. i predsednik SAD od 1953 do 1961.

1970.- U zemljotresu, koji je razorio turski grad Gediz, u zapadnoj Anadoliji, poginulo je najmanje 1.100 ljudi.

1973.- Američki glumac Marlon Brando odbio je da primi “Oskara” za glavnu ulogu u filmu “Kum”, poslavši na ceremoniju dodjele nagrade indijansku glumicu Sačin Litlfeder – Sačin “Malo Pero” – da opiše patnje američkih Indijanaca.

1979.- U najgorem nuklearnom incidentu u SAD-u, u elektrani “Ostrvo tri milje” kod Herisburga u Pensilvaniji je, poslije djelimičnog topljenja jednog reaktora, radioaktivni gas iscurio u atmosferu i stanovnici Herisburga su evakuisani.

1985.- Umro je ruski slikar jevrejskog porijekla Mark Šagal, izuzetan kolorista i crtač, jedan od najoriginalnijih slikara 20. vijeka. Veći dio života proveo je u Parizu, ali se inspirisao ruskim folklorom i uspomenama iz djetinjstva, stvarajući fantastične kompozicije motivisane životom Jevreja i ruskih seljaka. Dramatične, socijalne i religiozne elemente je spajao u vanzemaljsku viziju, u koju je uključivao sjećanja na ruske ikone i mladost u Rusiji i iskustva kubizma i nadrealizma. Svijet njegovih slika je veoma snažnog kolorita, ne podliježe zakonima proporcije i perspektive i natopljen je groteskom i poetičnošću. U grafičkim ciklusima je ilustrovao “Mrtve duše” Nikolaja Gogolja, “Hiljadu i jednu noć” i “Bibliju”. Takođe je oslikao zgradu pariske “Opere”, “Sinagogu” u Jerusalimu, zgradu UN i uradio je vitraže u katedrali u Mecu.

Bez obzira na osebujnu i specifičbu slikarsku poetiku Jevrej je uvijek Izraizljac koji gleda, kao sve pretočiti u šakele, a šakele u dolare,jer je tako profitabilnije.

1989.- Usvojeni amandmani na Ustav Srbije kojima se oduzima pokrajinama mogućnost veta na ustavne promjene, te im se oduzima i dio zakonodavne i sudske funkcije. Beogradska revizija Ustava na Kosovu je izazvala masovne proteste.

Vjerujte nam na riječ , ti amandmani nikada nisu ukinuti. Još uvihek tinja nada da Kosovo nije republika i da će se jednog dana vratiti pod okroilje „ martice“. Ma hajte molim vas. Trut nikad nije bio matica.

1991.- Desetine hiljada Moskovljana demonstriralo je ulicama kao znak podrške Borisu Jeljcinu, najvećem rivalu sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, prkoseći zabrani javnog okupljanja.

Orkestracija je muzičko –  političko djelo komponovano za neuke mase.

1994.- Umro je francuski pisac rumunskog porijekla Eugène Ionesco, član Francuske akademije, čije su tzv. antidrame preobrazile pozorište 20. vijeka. Njegova djela, na granici tragedije i komedije, prožete satiričnim duhom, razotkrivaju apsurdnost zapadnoevropske civilizacije i toj antidramaturgiji sve je drukčije od zašećerenog sklada bulevarskog pozorišta, pa i klasike. Djela: drame “Ćelava pjevačica”, “Žak ili pokornost”, “Lekcija”, “Stolice”, “Žrtve dužnosti”, “Pastirov kameleon ili pariska improvizacija”, “Makbet”, “Novi stanar”, “Nosorog”, “Ubica bez plate”, “Kralj umire”, “Leteći pješak”, “Spavačica”, “Igra pokolja”, “Žeđ i glad”, “Kuga”, “Čovjek s koferima”, “Crno i bijelo”, radio-drama “Salon automobila”, roman “Usamljenik”.

1994.- Rusija je potpisala ugovor sa Kazahstanom o korištenju kosmodroma u Bajkonuru.

2000.- Francuski sud je naredio pokretanje istrage protiv potpukovnika Žana Mišela Mešena zbog navodnog otkrivanja vojnih informacija sa Kosmeta novinarima.

2000.-U Parizu je završen sastanak Kontakt-grupe za bivšu Jugoslaviju odlukom da se uspostave okviri za razgovore o autonomiji Kosmeta. Usvojen je i stav da bi na Kosovu trebalo odgovorno i hitno pripremiti lokalne izbore.

2001.- UN šalju u Demokratsku Republiku Kongo prvi kontingnt “plavih šeljemova”.

Biznis je biznis, a biznis oružja i smrti je jedan od naunosnijih. Eto vam odgovora zašto ratovi i ubijenja na sve strane.

2002.- U 95. godini umro holivudski režiser i scenarista Bili Vajlder, dobitnik 6 “Oskara”.

2003.- Na Fruškoj gori (Vojvodina) pronađeni posmrtni ostaci Ivana Stambolića (1936.- 2000.) bivšeg visoko rangiranog partijskog i državnog dužnosnika Srbije, za vrijeme SFRJ. Ubijen je po nalogu Slobodana Miloševića, a izvršioci su bili pripadnici specijalnih jedinica MUP-a Srbije.

Ovaj hroničar je sasvim konkretan. Zaboravio je samo jednu sitnicu. Ivan Stambolić je kum i mentor  svog krvnika i balkanskog kasapina Slobodana Miloševića. Ništa novo. Karađorđe i Đinđi su žrtve „bliskih“ prijatelja. Pitajte Koštunicu on se razumije u to. Mislimo istoriju srpskog naroda.

2004.-Pristalice predsjednika Mihaila Saakašvilija slavili su pobjedu na parlamentarnim izborima u Gruziji.

Avaj,  Georgija, Georgija mogla si izabrati manje takarli  slobodu.

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Hodočašća                                                                       Izvorišta duginih velova

 

Gusto tkanje života                                                                  Nebeski vatromet

 

Na domaku proljeća                                                           Molitva

 

Nježne sjenke                                                                   Ona je plavetni đardin

 

Behar i trnje                                                                        Razigranost

Jutro sa Blekijem – Zar je Ljubav grijeh

Rekoše mi vrijeme

strpljenje

liječe sve

jes kako ne

hvala vam na utjehi

pedeset osam

četrdeset osam

trideset dvije

(Tri puta u jednoj godini)

dvadest dvije

deset

i

šesta godina

 

Računajte

mnogo je to godina

i

strpljenje

a

isto boli

ne jenjava

samo ledi

smara

a

ne ubija

moja bol nije vaša

nije sa ovoga svijeta

Jer bi se našao lijek

nije ni sa onoga

tamo nema boli

pa čemu sam ja zaslužan

na česti

 

One su tamo

gdje vlada

mir i ljubav

a ja

šta sa mnom

ni tamo

ni vamo

 

Grlice mile

recite mi

molim vas

Zar je Ljubav grijeh?














												

Hallelujah – Aleksandra Burke

Hallelujah

 

I heard there was a secret chord

That David played, and it pleased the lord

But you don't really care for music, do ya?

 

Well, it goes like this

The fourth, the fifth

The minor fall and the major lift

The baffled king composing hallelujah

 

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

 

Well, your faith was strong but you needed proof

You saw her bathing on the roof

Her beauty and the moonlight overthrew ya

She tied you to her kitchen chair

She broke your throne and she cut your hair

And from your lips she drew the hallelujah

 

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

 

Well, maybe there's a God above

But all I've ever learned from love

Was how to shoot somebody who'd out drew ya

And it's not a cry that you hear at night

It's not someone who's seen the light

It's a cold and it's a broken hallelujah

 

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

Hallelujah

 

Alelujah

 

Čula sam da postoji tajni akord

Koji je svirao David a voleo Gospod

Ali ti ne mariš mnogo za muziku, zar ne?

 

 

Ovako ide

Četvrti, peti,

Mol pada, dur uzleti

Zbunjeni kralj komponuje Aleluja

 

Aleluja

Aleluja

Aleluja

Aleluja

 

Tvoja vera beše jaka ali ti je dokaz trebao

Onda si je na krovu kako se kupa ugledao

Njena lepota i mesečina te opčiniše

Vezala te

Za kuhinjsku stolicu

Razbila ti tron, odsekla ti kosu,

I iz tvojih usta izmamila Aleluja

Dušo, i ranije sam živjela ovde

Znam ovu sobu, hodala sam po ovom podu

Živjela sam sam pre nego što sam te srela

Na mermernom ulazu tvoja zastava stoji

Nije ljubav neki marš vojni

Hladno je to i slomljeno Aleluja

 

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja

Bilo je perioda kad si mi pričao

Šta se zaista tu događa

Ali sad mi više ništa ne govoriš, zar ne?

Sećam se

Kad se doselih kod tebe

I sveta golubica doseliti se htjede

I svaki dah naš beše Aleluja

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja

 

Možda Bog postoji negde tamo

Ali ja sam u ljubavi naučila samo

Da ranim svakog ko tebe raniti hoće

I to što čuješ noću

To plač nije

Onoga koji prosvetljenje doživeo je

To je hladno i slomljeno Aleluja

Hallelujah, Hallelujah

Hallelujah, Hallelujah

 

Kažeš da sam uzalud uzela ime

Ja čak ni ne znam koje je

Ali i da jesam, šta to tebi stvarno znači?

Bljesak svetlosti je

U svakoj reči

Ma koju god da čuo si

Svetu ili onu slomljenu Aleluja

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja

 

Dala sam sve od sebe, nije to bilo mnogo,

Pokušah da dodirnem jer da osetim nisam mogla

Istinu ti rekoh, nisam došla da te lažem

I iako je sve

Krenulo na loše

Ja staću pred tog Gospodara pesme,

A na mojim usnama biće samo Aleluja

Aleluja, Aleluja

Aleluja, Aleluja….


												

Bleki – A ti

dan sa snovima

leprša pušta da

Tišina sni

i kad kiša pada

i kad tuga bane

život je prelijep

ponekad bolan

jer ne znam da li me voliš

i nikad saznati neću

a gdje si ti

hrabrosti nemaš

da mi se javiš

a ja ću se brinuti

a je sutra novi dan

uvijek sunčan nasmijan

bez tebe