Autor
Hajro Šabanadžović
Tananost Bosna zemlja božije milosti
Snježna noć i otisci Prozračni cvijetnjak
Nejasne sjenke Plavet i bodlje
Dobrota MBS Punoća jubavnih dodira
Ljubičice u polju šarenom Djelići krhkog cvijetnjaka
Krici i bura Jesenji omaž
Mjesečevi velovi Snoviđenje
Sneno talasanje Nebesko talasanje
Gradinar 7.
O majko,
knežević će proći jutros pokraj naših vrata –
otkud mogu da pazim na posao svoj?
Kaži mi kako da opletem vitice svoje;
Kaži mi kakve haljine da obučem?
Zašto me gledaš tako čudno, mati?
Znam dobro da neće pogledati ni jednom u moje prozore;
Znam, u magnovanju će iščeznuti ispred mojih očiju;
Samo će poslednji zvuk svirale
uzdišući dopreti do moje svirale.
Ali će mladi knežević proći ispred naših vrata,
i ja hoću da obučem što najlepše imam za taj čas.
O majko, mladi je knežević prošao pored naših vrata,
i jutarnje sunce obasja njegova kola.
Ja odvratih veo sa svoga lica
otkinuh ogrlicu od rubina sa svog vrata
i bacih mu je na put.
Zašto me gledaš tako čudno, mati?
Znam dobro da ogrlicu moju nije podigao;
Znam da su je točkovi smrvili
i ostavili crveni trag u prašini,
da niko ne zna šta je bio dar i kome je namenjen.
Pričao sam sa vjetrom
vjetar mi donio
miris tvoje kose
skrivene u tami smilja
šum kristalno sjajnih vlati
bojenoh plamenim nadama
balgo valovite lepršaju
rezigrane na osmjehu mome
divio sam se oblaku
kišom mi poslao krajolik
tamom obavijeni lik
zagubljen u prošlom vremenu
plamte nestašne ženine oči
ispod uzdignutog gordog čela
a zabacuje bogatstvo vlati
do po uzbibanog djevojačkog daha
zahvaljivao se noćima
jube što mi nose
ne sluteći najavu
rastanka suznih kiša
svjetlosna je kosa tvoja
mirisom doječeta mami
eh blago onom ko ti sada kose mrsi
i koji se njenim mirisima budi
Nikad nismo razumjeli glupe neinteligentne ljude, jer oni uglavnom potiču iz populacije fašista,bagre,fukare , zločinaca i kriminalaca. Ne onih pošptenih kriminalaca koji svojeručno rukama zarade tuđi novac, već pljačkaša vlestitog naroda.
Te krimogenonacionalfašistička čudovišta nam prebacuje da smo probosanski nastrojeni.
Ja kakvi ćemo biti nego probosanki.
Bosna i Hercegovina je naša domovina.
Tu nam je od iskona stanište.Hrani nas i oblači . I naše pretke , a ako Bog Milostivi da i naše potomstvo. I Pred Bogom milostivim živimo predano , časno i pošteno.
Ne dičimo se četničkim,ustaškim i novokomponovanim tursko – “bošnjačkim” porijeklom.
Ako živiš u Bosni ti si Bosanac ili dobri Bošnjo, bez obzira koje vjeroisopovjesti bio: hrišćanske,jevrejske ili islamske.
Srbi žive u Srbiji, a Hrvati u Hrvatskoj,Turci u Turskoj, a Bosanci u Bosni.
Čista historijska činjenica i logika
I ko se ne osjeća Bosancem i ne sjeća se svojih očeva i njihove bosanštine , neka bira gdje će ići. Ne branimo im i želimo im sreću.
Molimo pogan ,neljude ,bagru ,fukaru i izrode svih fela da ostave Bosnu na miru, inače su nagrabusili,za vijeke vjekova , jer Bosna je zemlja Božije milosti i svako ko radi protiv nje ustaje protiv Boga Pravednog i Silnog..
Sanjam
Sanjam da te opet slusam kako dises
kako dises dok savija se trava
da me dira tvoja kosa plava
tvoja kosa na mom licu draga
Sanjam da se opet volimo u klasju
u tom klasju sto lezi tu pod nama
i da luta tvoja ruka vrela
tvoja ruka preko moga tijela
Ref. 2x
Samo jedan zivot imam
i ludo ga bacam
jer zavoljeh jednu zenu
zenu koju sanjam
Samo jedan zivot imam
koji nisam htio
jer zavoljeh jednu zenu
koju nisam smio
Sanjam da ti kazem
vrati mi se draga
ako treba pobjegni od svega
jer je zivot samo ovaj jedan
nema nista, nista izvan njega
Ref. 2x
Samo jedan zivot imam
i ludo ga bacam
jer zavoleh jednu zenu
zenu koju sanjam
samo jedan zivot imam
koji nisam htio
Jer zavoljeh jednu zenu
zenu koju sanjam
Duša šapuće
magle će proći
uvijek prolaze
i Maleni
polako ne hiti
zamisli
čarolijom osvita
plovi čamac
Modrom rijekom
pruža se crvena rućica
nježna stidljiva
čista mirisna
ljubičicama djevičanskim nalik
izgrebana od drvene tahte
na kojoj slike naše
snove polažu
lagano
svilenim pokretom je primi
dahom
zarad časti
ne usnama
dotakni
vrhovima prstića boje čednosti
dok dašak poklanjaš
gledaj tu Ženu
rubinovu nježnost
u oči
da blagost iskrenosti osjeti
da se ne uplaši
tada joj reci
Anđelu mili
ne plaši se
maglu sam otjerao
primi me za ruku
dozvoli
laganim koracima
tangu nalik
krenimo u šetnju
kroz sokoke tvoje duše
ja ti nudim bjelinu svoju
a pokušamo stići
cvijetnim đardinma naših nada
i još joj reci
ne žurimo Mila
nježno ćemo
ruku pod ruku oditi
šarenim stazama koji Udes nudi
onima koji čekaju
a sve bude kao san
u kojem milost ljubav poklanja
ne rekoh joj ništa
ni srećo moja
ni oprosti mi
nerazum
samo ode
nada i žena bezgrešna
nisam tužan a…
saksofon vrišti
ne begaj
a duša boli
ne umijem suzu kriti
jer ne smjeh je dotaći
ni reći
moja si
Ti…
a voljeh je od iskona
Sve je ovo premalo za kraj,
tu na tvome dvoru nisam vise kralj.
Da se pozdravim s tobom to ne mogu sad,
sve je ovo premalo za kraj.
Sve je ovo premalo za kraj,
samo nikome o tome ne pricaj.
Jos ti svaki grijeh pretvorim u sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
Ref.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni raj,
sve je ovo premalo za kraj.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
Sve je ovo premalo za kraj,
samo nikome o tome ne pricaj.
Jos ti svaki grijeh pretvorim u sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
Ref.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni raj,
sve je ovo premalo za kraj.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
U kutiji od prepletene slame
Otac odvoji jednu kuglicu od papira
I ubaci je
U staklenu zdjelu sa vodom
Ispred radoznale dece
Razvi se u vodi namah
Raznobojni
Veliki japanski cvijet
Kratkotrajni lokvanj
I djeca zanijemiše
Zadivljena
U njihovoj uspomeni nikad više
Taj cvijet uvenuti neće
Taj nenadani cvijet
Stvoren samo za njih
Na tren
Pred njima.
Hb
Zavoljeh te ludo
cini mi se od rodjenja
ljubav kao tajna
zivi kao uspomena
Ref. 2x
Ostaricu, necu znati
da l’ ces za mnom zaplakati
k'o ja za tobom
Pjevale bi usne
ali nece moja dusa
cak ni ona vise
nece vise da me slusa
Ref. 2x
Danas je Četvrtak 30. April / Travanj 2026. godine.
Ovako se dani prepucavaju:
119 dana zasluženo proglašeno kolateralnom štetom., a za 246 se potiho ista sudba plete. Danima ne trebaju samrtne najave, kao što su fanfare. Oni to mrze. Ko ne bi? Zato obzirno. Mnogi su bili nepažljivi pa i sami postali kolateralci.
Često se pitamo da li je Abraham Linkoln u rodu sa Abrahamom od Mejtaša.
Vi se sada sigurno pitate kakve veze to ima sa protokom dana.
Skoro nikakvih , osim što su oba Abrahama riknula u nekim danima.
Jednog, onog američkog, po uobičajenom kaubojskom zakonu su upucali.
Ovaj Mejtaški riknuo od dobrote i ljepote, i nije bio sa Mejtaša, nego ga pritisnuli meit tašom da se ne može vrnuti.Mnoge je muževe ojadio.Reciprotetom, suđeno i naučno dokazamo mnoge je žene… recima radovao.
Na današnji dan nam priopćili da se dešavalo , to što se dešavalo.
Nama svejedno . Uglavnom .Što je bilo bilo je. Ne vrnulo se.
A opet , garant, vi kontali da mi izmišljamo događanja. Neka jesmo, ali uglavnom , historijske murafe kupujemo od ” provjerenih ” prepisivača.
Sada će nam zamjeriti na potonjoj gatalinki!
Što bi poete rekli:
Gdje svi Turci tu i preostali Jermeni i Kurdi.
U prevodu:
Erdogan vodi Tursku u propast.
Naoko niđe veze s vezom.
Aha.
Živi bili pa viđeli.
Ko da u Turskoj ne žive potomci Janjičara raznih narodnosti i fela?
