Hajam – Rubaije 14 i 15.

 

14

Nada što nekad u srcu postane

u prah nestaje, ali i zastane.

K’o snežno inje na pustinjskom pesku

zasja za časak, a onda nestane.

 

15.

Da tajnu života naš razum shvati,

mog'o bi nam nešto o smrti kazati;

kad danas pri sebi o tom ništa ne znaš,

kako ćeš, kada budeš izvan sebe, znati?

Jesenjin – Zašto , dakle

„Zašto, dakle, da patim zbog tebe?
Zašto, dakle, da me snađe jad?
Naš je život – postelja i ćebe.
Naš je život – poljubac i pad.
Pevaj, pevaj; nek se ruke vinu,
njima kuni sudbinu i sreću…
Neka ide sve u ….materinu…
Nikad, druže, ja umreti neću.“

Metalica – The Unforgiven / Song – Lyris – Prevod na Bosanski jezik


Portret podnošljive tegobe  Crveni vodopad    Avetna pustoš  

 

Metallica – The Unforgiven

New blood joins this earth
and quikly he’s subdued
through constant pain disgrace
the young boy learns their rules


with time the child draws in
this whipping boy done wrong
deprived of all his thoughts
the young man struggles on and on he’s known
a vow unto his own
that never from this day
his will they’ll take away

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never be
never see
won’t see what might have been

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never free
never me
so I dub thee unforgiven

they dedicate their lives
to running all of his
he tries to please them all
this bitter man he is
through out his life the same
he’s battled constantly
this fight he cannot win
a tired man they see no longer cares
the old man then prepares
to die regretfully
that old man here is me

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never be
never see
won’t see what might have been

what I’ve felt
what I’ve known
never shined through in what I’ve shown
never free
never me
so I dub the unforgiven

you labeled me
I’ll label you
so I dub the unforgiven

 

 

 

 

Nepomirljivi (Noprostivi)

 

 

Novi rod se rađa na Zemlji

I brzo ga podjarmljuju

Kroz stalnu bolnu sramotu

Mali dječak uči njihova pravila

Vremenom se to djete povlači

U  slomljenog  dječaka koji pravi greške

Lišenog vlastitih misli

Mladića koji  nastavlja da se bori, kako zna i  ume

Dajući zavjet sebi

Nikada više ne dozoliti

Da mu otimaju ono što je njegovo

Ono što sam osjećao

Ono što sam znao

Nikada se nije vidjelo kroz ono što sam pokazao

Ne postojim

Ne vidim

Neću saznati šta sam mogao da budem

Ono što sam osećao

Ono što sam znao

Nikada se nije videlo kroz ono što samo pokazao

Nikada slobodan

Nikada ono što jesam

Zato me zovu večiti krivac (neoprošten)

Oni posvećuju svoj život

Uništavanju njegovog

On pokušava svima da udovolji

Taj ogorčeni čovek

Bez obzira na to, celog života

Stalno vodio bitku

U kojoj nije mogao da pobedi

Umoran je i više mu nije važno

Postaje starac i priprema se

Da pokorno napusti svet

Taj starac, to sam ja

Ono što sam osećao

Ono što sam znao

Nikada  nije bljesnulo kroz ono što sam pokazivao

Ne postojim

Ne vidim

Neću saznati šta sam mogao da budem

Ono što sam osećao

Ono što sam znao

Nikada  nije bljesnulo  kroz ono što sam pokazivao

Nikada slobodan

Nikada ono što jesam

Zato me zovu nepomirljivi

Vi ste me obilježili

Sada ću ja obilježiti vas

Zato nosim ime  (nepomirljivi)

 

 


												

HAFIZ – Gazela 24

 

Kose raščupane, smijući se, opijena,

halje raskopčane, pjevajući, bocom u ruci,

narcis-okom zavodeći, tužne riječi mrmljajući,

sinoć, oko ponoći, do ležaja moga dođe.

 

Na uho mi tužno šapne:

“Da li spavaš, ljubavi moja?”

Kad’ zaljubljenom daju takvo noćno vino,

ako u njem’ ne uživa, ljubavi je izdajica.

 

Idi zahide ! Ne prigovaraj pijancima,

jer nam Dana Postanka, drugo nije dano ništa.

[to god nam je On točio, ispili smo,

bilo da je vino rajsko, bilo zemaljsko.

 

 

Osmijeh čaše vina i raščupan uvojak drage,

kajanja su mnogih, pa i Hafizova ismijali!


												

Bleki- Najčarobnija Debina mozgalica

 

 

 

Rekoše nam capin pet slova ima

nekoliko namjena više imena

sasvim dvoljno za jednu pitalicu

dva plus dva parna i jedno neparno

ono neparno slovo izbaci

ova dva para šatro složi

šta ti ostane?

 

Ostane ti bolan ona hevina

što mirom miriše

ako ćemo pravo lotos haremski

jošte đula đulbašte sevdisanja

bagrem mirisni za kićenje svakog dana

jorgovan mirisni razigrani za pjesme blagodati

boliglava vatrena za muke ispjevane

kadifica svilenkasta za nježna milovanja

ljubićica blažena na srce privijana

karanfil rumeni a i sneni za trganja

 

Ostane ti bolan cvijetni dezen prekrasni

premeto ti slova il ne premeto

kako taj đardin ne sanjati

u snove i na javi ne dozivati

i pride dosanjati dosanjati

 

Ostane ti jaro onaj sedefasti brežuljćić

Što Afroditu i Veneru krase

lugasti bregić u koji kupidon bježi

vlažna dolinica u kojoj Eros leži

jogunasta dulbašta mora insana

izvor sevdah a nježna balada

 

Ostane ti jaranice mila bolero i muzika harmonike

svaka čast Mojsije lave

opjevana i raspjevana gitarom i kitarom

rodnica i nevoljnica za igru i brigu

stidnica i opajdara za svaku napast

skrušenica i vragolanka iskušenja hejbet

kićena i buketom i kiticom

ali uvijek jedna jedina

neponovljiva nikad i uvijek

samo za nas blesane rođena

anamo ona ljubav naša

 

Ostane ti bolan ona ko rosa na dlanu

ko ogoljeni dragulj u srcu duši

i nikad ne okreći od nje glavu

ne budi frajer

može ona nekad biti i kaharli i tuknuta

može i jad čemer i bol nostiti

može se ona svakako o zvati

al bez nje ti života ne mre biti

ni u pravo ni u krivo ni u sridu

ako joj ne radiš i pravo i krivo i u sridu

kako bi bolan bez nje njena jaranica jecala

glavu gubila i majku dozivala

joj mamo, mamice

pa ti jaro vidi šta ti je raditi