Prosvjetliteljski zapisi

I rekosmo ne smijemo više pisati o ratu.

I rekoše nam slijepci pri očima neće nikad progledati.

Uvijek je bilo proroka i prosvetitelja .

Mi to nismo.

Ali ima prosvetitelja i prosvjetlitelja koji se uzaludno da osvijetle i prosvijetle čovječiji put , um i oči ; ljudi poput Diogena.

Ali kada Bog Milostivi Jedini nekom podari milost i razbor da se stvari vide onakvim kakve one jesu, onda o njima treba pisati.

Slijedimo uputu da ne pišemo o ratu , jer (između ostalog) :

“Da , da

ovaj jedan rat ću da odćutim

i ljubav slavim

nek se drugi malo bore

nek ih Zapadne demokrate brane

a ekolozi i pederi  proteste prave

zlu zaprisegnuti humanitarci hrane

korzirajući u lakovanim cipelama

optočenih mirisima krvave kože

ubijenih urođenika Istoka i Juga  

No , možemo pisati o Diogenu , i možda malo jasnije od njega , jer ovo je ipak treći milenij. On je imao svijeću i bure. Mi imamo Huble i satelitske mreže.

I zato počinjemo da objavljujemo zapise o onome što vidimo a slijepci ne vide.

Подмосковные Вечера / Song – Lyrics _ Prevod na Bosanski jezik

 

Podmoskovniye vechera (Подмосковные вечера)

Не слышны в саду даже шорохи,

Всё здесь замерло до утра.

Eсли б знали вы, как мне дороги

Подмосковные вечера.

Речка движется и не движется,

Вся из лунного серебра.

Песня слышится и не слышится

В эти тихие вечера.

.

Что ж ты, милая, смотришь искоса,

Низко голову наклоня?

Трудно высказать и не высказать

Всё, что на сердце у меня.

.

А рассвет уже всё заметнее.

Так, пожалуйста, будь добра.

Не забудь и ты эти летние

Подмосковные вечера.

Podmoskovske večeri

Ne čuje se ni šuštanje u vrtu

Sve je tu zamrlo do jutra

Kad bi  znala ti kako su mi drage

Podmoskovske večeri

 

Riječica se miče i ne miče

Sva srebrna od mjeseca

Pjesma se čuje i ne čuje

U tim tihim večerima

 

Što ti, draga, gledaš poprijeko

Naklanjajući glavu

Teško je izraziti i ne izraziti

Sve što mi je na srcu

 

A zora se već sve više zamjećuje

Zato te molim, budi dobra

Ne zaboravi ni ti te ljetne

Podmoskovske večeri






												

Ukrajina se jedino može odbraniti u Rusiji

Prije godinu dana:

DMIN1. MARTA 2023.ONI NAMA, MI NJIMA

Još uvijek aktuelno

Putin je javno obznanio :

Ukrajina i Ukrajinci nemaju pravo da postoje i mi ćemo ih porobiti i uništiti. Niko nas neće spriječiti da uništimo sotonine horde, čak i po cijenu nuklearnog rata jer je Hristova svjetlost sa nama. Poslije toga u ime Isusaove slave idemo u nove ratove , razaranja i uništavanja , dok ne postanemo gospodari svijeta. Niko nas ne može spriječiti u tome.

“Demokratski” Zapad je vrlo , vrlo jasno i glasno rekao:

Mi nećemo da branimo Ukrajinu jer smo kukavice da branimo slabije i nevine od jačeg. A i oboje su antihristi i đavolje sjeme. Kako je Isusova svjetlost sa nama već 17 stoljeća , mi kao gospodari svijeta nećemo dozvoliti da se taj status promjeni. Zato ćemo osuđeniku na smrt poslati svu potrebnu pomoć , novac i oružje da masakri i genocid među đavoljim sljedbenicima bude kompletan, strahobalan i sveuništavajući.

Naravoučenije :

Ukrajinu i njen narod se mogu spasiti samo uz Božiju milost i pomoć bratskog Ruskog naroda. Da ovaj izađe na ulice i svrgne sa vlasti samoproglašenog ruskog cara Vladimira Putina Maleckog . Da se ruski vojnik okrene i vrati majci i toplini u zagrljaj. To je mjesto gdje njegovo srce i tijelo pripada.

Ovo nije rat ruskog i ukrajinskog naroda. Oni nikada nisu bili neprijatelji jedni drugima. Nikada ni jedan narod nije neporijatelj nekom drugom narodu. Narodi se ne mrze. Maloumnici i krvoloci na vladarskim prijestoljima i zlo koje ih okružuje su ti koji silom oduvijek tjeraju narode da se među sobom ubijaju.

Šat slijedi ?

Apokalipsa? Armagedon?

Ne , nikako ne! Rat u Ukrajini je samo borba dva zla za prevlast.

Lovrenović nama :Mit o Bogumilima / Iz arhiva

Nema mita o Bogumilima

Nema mita o Bogumilima.

I nema takozvanih Bogumila.

Ima samo takzvanih kreatora i kreatura novokomponovane historije.

Ima mit o lažovima i prekrajanju Bostanske historije i kulturne baštine.

Dubravko Lovrenović nam je svojom podmuklom hrvaštinom odavno bio sumnjiv.

Definitivno, napisom Mit o bogumilima ,autor Dubravko Lovrenović se priključio onima koji pokušavaju  prekrajati Bosansku historiju.

Sa minorcima , do sada ga nismo takvim smatrali,sam je sebe u bacio među njih, ne želimo diskutovati.

Njihovo vehto,nebulozno ,nićim potkrijepljeno bulažnjenje nećemo ni analizirati ni tumačiti.

Neka idu tamo gdje im Bosna sa svojom istorijom,kulturom,tradicijom ne smeta.

A Bosnaska historija, Bogumili ,Bosanska crkva , i stečci su duboko ubrazdili u bosansko bilo i ne mogu ga nedobronamjernici nikako uzdrmati.

Neka ti zlomislenici idu od stećka do stećka i čitaju šta piše.

Možda nauče nešto o ljudskosti i Bogu Milostivom.

Ili neka samo pročitaju zapis Miroslava Krleže o stečcima:

„Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj.“

Mi dodajemo :

Zbog tog Bosanca uspravnog i i ponosnog i te  podignute ruke – sa pet prstiju, koja kaže:

-Zaustavi se ako u Boga ne vjeruješ i zlo Bosni zemlji Možije milosti nosiš,moglo bi ti se zlom vrnut.

Arsen Dedić – Ne daj se Ines / Song – Lyrics


Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.

Drukcijim pokretima i navikama,

jer jos ti je soba topla, prijatan raspored

i rijetki predmeti…

Imala si vise ukusa od mene

tvoja soba… divota

Gazdarica ti je u bolnici

 

uvjek si se razlikovala

po boji papira svojih pisama,po poklonima,

pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice

i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom

kao list niz jednu Beogradsku padinu.

U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.

 

Dugo je pripremano nase poznanstvo

i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prekrivena zelja

tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke

prostakuso i plemkinjo moja…

 

A tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao narandza, kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba

proletirskih brigada trideset i devet

kod Krkovic.

Pokisla ulica od prozora dalje

i sum predvecernjih tramvaja…

Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromastva,

Upotreba zajednicke kupaonice

i molim vas ako me tko trazi…

 

Ne daj se ines

Evo me ustajem tek da okrenem plocu

dali je to nepristojno u ovakvom casu, Mozart, Requiem, Agnus Dei,

Meni je ipak najdrazi pocetak…

raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih trenutaka nase mladosti,

koja nas provlastitim ocima

vara, krade i napusta,

 

Ne daj se Ines.

Poderi pozivnicu,

otkazi veceru,prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu…

Dodirni me ispod stola koljenom,

generacijo moja, ljubavnice.

 

Znam da će još biti mladosti
Ali ne više ovakve u prosjeku 1938.
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta će mi mladost teško pasti
A bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša, kao što već kiši u listopadu na otocima
 
 
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo
Ne daj se, Ines

 

Znam da ce jos biti mladosti,

ali ne vise ovakve u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,

ja necu imati skim ostati mlad,ako svi ostarite,

i ta ce mi mladost tesko past,

a bit ce ipak da ste vi u pravu

jerA ponovo pocinje kisa,kao sto vec

kisni listopad,na otocima more od olova

i nebo od borova,udaljeni glasovi koji se mjesaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata …

Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu

i nestale svjetlastom bjelinom , jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines…










												

Bosna zmlja Božije milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović


  

Zidine                                                                               Majsko cvijeće

 

April  Tajne prirode

Travanj                                                                             Tajna prirode

 

Ljubav i krv   Grijeh

Ljubav i krv                                                                         Grijeh

 

 

Bosna zemlja Božije milosti Galerija u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović


Nebo i nebo  

Nebo i nebo                                                                        Nestašni oblak

 

Nedosanjana zima   Uzbukana kao more

Nedosanjana zima                                                                                    Uzburkana kao more

 

Vjenčanje  

Vjenčanje                                                                                                         Okovi nevinosti

 

 

Bosna zemlja Božije milosti – Galerijau 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Kraljica ćežnje                                                                    Uvala sanja

Cvijetni tepih   

Cvijetni tepih                                                                            Cvijetna igra

Ožujak  Veljača

Ožujak                                                                               Veljača

Historia est magitra vitae / Igrokaz na dan 02.Mart / Ožujak

Danas je Četvrtak 2.mart / ožujak 2023.

Kao što ste primjetili još smo u 2023 . godini. Otfikarili smo dva mjeseca,a da ih nismo ni osjetili. Vrijeme leti ,ali ipak ne toliko brzo kako bi neki neuki željeli.

Prošla vremena su protekla ,kako su protekla: Da li su opomena za budućnost (?) jer rekoše nam:

Historia est magitra vitae

Nećemo reći svakodnevno, ali vrlo često nas progoni ova izreka.

Pitamo se da li je dobro skrojena.

I uvjek skontamo da je ona sasvimu u  redu, ali neki ljudi nisu. Posebice muškarci. Ne svi , ali veliki, skoro nemjerljiv broj.

Neko će reći donosimo zaključke, a priori i na prečac. Ali nije tako. Već jednostavno, niotkud  postane tako.

Ljudi se uvijek udružuju radi plemenitih ciljeva. Demokratije. Požele mijenjati crni cvijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri. Udružuju se i udružuju. Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom.

Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju. Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.

Ništa ih ne dotiče učiteljica života. Oni su silniji, učitelji zla. A ona im govori da svaka stvar na ovom dunjaluku ima svoj početak i svoj kraj. A insan je najtanja karika u tom lancu. Sad ga ima , pa ga nema.

O imamo mi  i  zamjerki učiteljici. Neke su velike.  Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti svakoga kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti labrnju i svezati ruke , dok ne shvate bit učiteljice života.

I zato manite nam  vaše demokratije.

Mi  biramo slobodu i ljubav.

Što bi poete rekle:

-I ‘vako , i ‘nako.

U prevodu:

-Vi sad očekujete riječ prevodioca, zar ne?.Jeste li normalni?Kakav prevod. Ko zna , zna!

Pamala Karol (La Loca) – Kratki susret Moja je baka

svako jutro
ceremonijalno gutala
smrtovnice u novinama
i sisala četvrtine limuna
skroz do kore.
Pedeset  tri godine
nakon što se od njega razvela
vidje  kratku noticu o njemu
stisnutuu između Hula plesačice
i kantoneškog mrtvozornika.
Kraljevskim jepokretom
ispljunula  koštice
u Melmac tanjurić,
smotala gradsku rubriku
i kasnije
iskoristila savijene novine
kako bi iskorjenila
muhu.

 

pB