I rekoše nam slijepci pri očima neće nikad progledati.
Uvijek je bilo proroka i prosvetitelja .
Mi to nismo.
Ali ima prosvetitelja i prosvjetlitelja koji se uzaludno da osvijetle i prosvijetle čovječiji put , um i oči ; ljudi poput Diogena.
Ali kada Bog Milostivi Jedini nekom podari milost i razbor da se stvari vide onakvim kakve one jesu, onda o njima treba pisati.
Slijedimo uputu da ne pišemo o ratu , jer (između ostalog) :
“Da , da
ovaj jedan rat ću da odćutim
i ljubav slavim
nek se drugi malo bore
nek ih Zapadne demokrate brane
a ekolozi i pederi proteste prave
zlu zaprisegnuti humanitarci hrane
korzirajući u lakovanim cipelama
optočenih mirisima krvave kože
ubijenih urođenika Istoka i Juga
No , možemo pisati o Diogenu , i možda malo jasnije od njega , jer ovo je ipak treći milenij. On je imao svijeću i bure. Mi imamo Huble i satelitske mreže.
I zato počinjemo da objavljujemo zapise o onome što vidimo a slijepci ne vide.
Ukrajina i Ukrajinci nemaju pravo da postoje i mi ćemo ih porobiti i uništiti. Niko nas neće spriječiti da uništimo sotonine horde, čak i po cijenu nuklearnog rata jer je Hristova svjetlost sa nama. Poslije toga u ime Isusaove slave idemo u nove ratove , razaranja i uništavanja , dok ne postanemo gospodari svijeta. Niko nas ne može spriječiti u tome.
“Demokratski” Zapad je vrlo , vrlo jasno i glasno rekao:
Mi nećemo da branimo Ukrajinu jer smo kukavice da branimo slabije i nevine od jačeg. A i oboje su antihristi i đavolje sjeme. Kako je Isusova svjetlost sa nama već 17 stoljeća , mi kao gospodari svijeta nećemo dozvoliti da se taj status promjeni. Zato ćemo osuđeniku na smrt poslati svu potrebnu pomoć , novac i oružje da masakri i genocid među đavoljim sljedbenicima bude kompletan, strahobalan i sveuništavajući.
Naravoučenije :
Ukrajinu i njen narod se mogu spasiti samo uz Božiju milost i pomoć bratskog Ruskog naroda. Da ovaj izađe na ulice i svrgne sa vlasti samoproglašenog ruskog cara Vladimira Putina Maleckog . Da se ruski vojnik okrene i vrati majci i toplini u zagrljaj. To je mjesto gdje njegovo srce i tijelo pripada.
Ovo nije rat ruskog i ukrajinskog naroda. Oni nikada nisu bili neprijatelji jedni drugima. Nikada ni jedan narod nije neporijatelj nekom drugom narodu. Narodi se ne mrze. Maloumnici i krvoloci na vladarskim prijestoljima i zlo koje ih okružuje su ti koji silom oduvijek tjeraju narode da se među sobom ubijaju.
Šat slijedi ?
Apokalipsa? Armagedon?
Ne , nikako ne! Rat u Ukrajini je samo borba dva zla za prevlast.
Ima samo takzvanih kreatora i kreatura novokomponovane historije.
Ima mit o lažovima i prekrajanju Bostanske historije i kulturne baštine.
Dubravko Lovrenović nam je svojom podmuklom hrvaštinom odavno bio sumnjiv.
Definitivno, napisom Mit o bogumilima ,autor Dubravko Lovrenović se priključio onima koji pokušavaju prekrajati Bosansku historiju.
Sa minorcima , do sada ga nismo takvim smatrali,sam je sebe u bacio među njih, ne želimo diskutovati.
Njihovo vehto,nebulozno ,nićim potkrijepljeno bulažnjenje nećemo ni analizirati ni tumačiti.
Neka idu tamo gdje im Bosna sa svojom istorijom,kulturom,tradicijom ne smeta.
A Bosnaska historija, Bogumili ,Bosanska crkva , i stečci su duboko ubrazdili u bosansko bilo i ne mogu ga nedobronamjernici nikako uzdrmati.
Neka ti zlomislenici idu od stećka do stećka i čitaju šta piše.
Možda nauče nešto o ljudskosti i Bogu Milostivom.
Ili neka samo pročitaju zapis Miroslava Krleže o stečcima:
„Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj.“
Mi dodajemo :
Zbog tog Bosanca uspravnog i i ponosnog i te podignute ruke – sa pet prstiju, koja kaže:
-Zaustavi se ako u Boga ne vjeruješ i zlo Bosni zemlji Možije milosti nosiš,moglo bi ti se zlom vrnut.
Kao što ste primjetili još smo u 2023 . godini. Otfikarili smo dva mjeseca,a da ih nismo ni osjetili. Vrijeme leti ,ali ipak ne toliko brzo kako bi neki neuki željeli.
Prošla vremena su protekla ,kako su protekla: Da li su opomena za budućnost (?) jer rekoše nam:
Historia est magitra vitae
Nećemo reći svakodnevno, ali vrlo često nas progoni ova izreka.
Pitamo se da li je dobro skrojena.
I uvjek skontamo da je ona sasvimu u redu, ali neki ljudi nisu. Posebice muškarci. Ne svi , ali veliki, skoro nemjerljiv broj.
Neko će reći donosimo zaključke, a priori i na prečac. Ali nije tako. Već jednostavno, niotkud postane tako.
Ljudi se uvijek udružuju radi plemenitih ciljeva. Demokratije. Požele mijenjati crni cvijet u kome žive, jer nije po njihovoj mjeri. Udružuju se i udružuju. Ponekad dospiju na vlast. Prigrabe je milom ili silom.
Sada oni postaju vlast zbog kojih se drugi udružuju i udružuju. Radi plemenitih ciljeva. Demokratije.
Ništa ih ne dotiče učiteljica života. Oni su silniji, učitelji zla. A ona im govori da svaka stvar na ovom dunjaluku ima svoj početak i svoj kraj. A insan je najtanja karika u tom lancu. Sad ga ima , pa ga nema.
O imamo mi i zamjerki učiteljici. Neke su velike. Kad već toliko dugo persistira, što nije iskoristila vrijeme i ojačala, da može po glavi mlatnuti svakoga kome su usta puna demokratije. Da može svakom silniku začepiti labrnju i svezati ruke , dok ne shvate bit učiteljice života.
I zato manite nam vaše demokratije.
Mi biramo slobodu i ljubav.
Što bi poete rekle:
-I ‘vako , i ‘nako.
U prevodu:
-Vi sad očekujete riječ prevodioca, zar ne?.Jeste li normalni?Kakav prevod. Ko zna , zna!
svako jutro
ceremonijalno gutala
smrtovnice u novinama
i sisala četvrtine limuna
skroz do kore.
Pedeset tri godine
nakon što se od njega razvela
vidje kratku noticu o njemu
stisnutuu između Hula plesačice
i kantoneškog mrtvozornika.
Kraljevskim jepokretom
ispljunula koštice
u Melmac tanjurić,
smotala gradsku rubriku
i kasnije
iskoristila savijene novine
kako bi iskorjenila
muhu.
