Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžoviž

Maglice   Vitraž

Maglice                                                                         Vitraž

Ljeto u gradu čednosti  Mačak u sobi ogledala

Ljeto u gradu Čedbnosti                                                   Mačak u sobi ogledala

Kontinium 1   Plavo ostrvo

Kontinium                                                                          Plavo ostrvo

Rađanje  Iskon

Rađanje                                                                                                      Iskon

U našim je srcima Kula na nebesima  Ramovi za slike mojih ljubavi

U našim je srcima kula na nebesima                                                Ramovi za slike mojih ljubavi

Bijeli ljuljan među obkacima  Snoviđenja

Bijeli ljiljan među oblacima                                                      Snoviđenje

Nebeska ruža  Centofilija

Nebeska ruža                                                          Centofilija

Neuslovljena kljubav    Đul bašča

Neuslovljena ljubav                                                            Đul bašća

Nebo  Zelena ruža

Nebo                                                                                            Zelena ruža

Tatjana Lukić – Grehota III

 

 

a tijelo

sjeća li se

 

ili su sitni biljezi

što šaraju plot

tek nijemi zarez u kamenu?

 

govori li išta ruka

ili kruži uokolo

i pruža ruke prema stvari

da bi se odnekud imala vratiti

u jalovu grudnju na grud?

 

je li okožda uvlači u se obzorje i svod

tek da primažili nam tepaju kakve tlapnje

treptanje i mig?

 

zbore li nam šta klecanja

krš od ruku

bruj stopala

 

ili drugdje taji

i loguje riječ?


												

Bleki – Jecaj ledenog jutra

Ledeno jutro

Besana noć

Tragovi

U potrazi za izgubljenim sjećanjima

 

Prelomi se nečujni jecaj

ledenim jutrom

besane noći

rasipajući u nestanku

djevojčice što suzi

hladne  i prazne tragove

zarobljene rosom i maglom

kojima  gubi

zalog odbačene vjernosti

u sjećanju poslijednjeg dodira

u odjeku misli

ž ‘ tem ili volim te

sad savim sve jedno je

ljubav uvijek isto boli

a sa očajem

spoznaje da počinje voljeti

onog kojeg je

ponosa radi prezrela


												

Meri Cetinić – Potraži me u predgrađu / Song – Lyrics

Muzika stara

Muzika stara

Dodir usan i pobjeglo proljeće 

Poljubac i pobjeglo proljeće

Streha na kraju grada

Streha na kraju grada

Potrazi me u predgradju

 

Ova dvorista, puna neba i ptica

udju ko muzika stara

nekud duboko u nas

i tu uvijek ostanu

Potrazi me u predgradju

na ulici, na raskrscu

gdje mi je jorgovan rasuo perle

gdje nam je proljece dotaklo usne

i pobjeglo

Potrazi me u predgradju

kraj vlakova sto prolaze

bit cemo sami u svitanje dana

bit cemo sami u pjesmama ptica

ko nekada

Drijemaju jedra od rublja i cvijeca

cekaju vjetar da nekuda plove

cujes li, nase nas predgradje zove

traze te kuce i ulice stare

Potrazi me u predgradju

poljubi me u sjecanju

bar onih sati kad ostanes sam

ako me sada jos imalo volis

potrazi me

Ti nemas prsten sa naseg vjencanja

al’ pamtis strehu na kraju grada

bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata

bila sam s tobom sretna ko nikad

Potraži me u predgrađu..














												

Dever boje ,a nigdje crnila i žemsko razmišljanje / Otrgnuto arhivu

 

viktorijaruža 2plvetnilo 1lwt lwptiratri

Ćumuranje pred žemski praznik!

 

Možda smo vam poričali kako smo počeli sa ovim belajom a možda i nismo.

Neko bi rekao da  je to nevažno ,jer smo se do guše uvalili ,a ne mremo izići.

A nije nevažno.

Otkad su to Bosna zemlja Božije milosti, Sarajevo Grad čednosti i Modra rijeka nevažni.

Radeći njima u čast , navukli se na riječi,muziku i boje,ne mremo disati. Morali dežure prikantat. Pošandrcali načisto

.Naročito kad su žemski o'praznici  u pitanju.

Zaskočimo mi iz svih uglova ,na sve pozicije , frtutma sijeva na sve strane,a žene klimaju glavama,ne ono gore dole,već ono lijevo desno,ko vele blesani bili i ostali.

Zadeverali se mi ko mahnitovi  oko ove igračke što naka stranica po stranjskome zove. Čuj molim te lijepo lovo V (v)  udvostričili i utrostručili  ko da su pijani ili nacisti.Nacisti udvostzručili slovo Z ,pa pokolj napravili.

Ovi Srbalji slovo c  učetvorostručili i klanje takođe. Nije ce nego es boni,ne bili. Da se zna ,po naški S . Dva S gore, dva es dolje.To mu dođe 2 SS i 2 SS .Dakle, oni su dvostruki esesovci.Ništa ne imputiramo. Sami sebi  na zastavu natandarili i obilježili za sva vremena.Što ti je um!

A ovim našim blentovijama  bi bolje bilo…

A i ne bi.! Ko bi  trpio taj takarli dever  po vaskoliki dan i noć. Što je bilo bilo je,boni i previše za jedno žensko čeljade.Ili nije? Možda još ponekad ,kad žešće zasvrbi. I ponekad kad se prisni. A pođeđe i kad nam se ćefne.A bome ,ponekad i kad  ne boli glava.I preventive radi, da ne zaboli glava.I ponekad kad unuče spava.Može i kad mačka drijema,jer oluja se sprema.Ma, može boni,ženski insan uvijek.

Kakvi vas đački dani spopali.To neki, anamo onaj ili hadum  izmislio.Od kolijevke pa do groba najljepši su takar (li) dani.Boja u đardinu i mogućnosti preko nekoliko.Ako tome kakvu muziku , cvijetni krajolik ili muziku poridodaš, šta će ti više.Joj koliko je tu perja iskrilo.

Sve mi imamo pune sobe naših,pernatih jastuka,samo prilegneš na njih i sve se samo doziva.Pametan neko izmislio jastuke.Lakše se na njima jastučiti.Da,nema jestuka možda ne bi bilo jastučenja.Ali ženski svijet je pametan.Šiju one šilte,minderluke,dušeke.Ako treba i slamu će uvalit u svaki kut i tkaninu.

Frajeru,dobro smo prošli.Ova naša Vebka,mi joj počeli tepati,aman ko Ljuca Behki ,nam prava izvlakuša kod onih naših ženskih.One u svakoj riječi ili pomisli namah o takarli stvarima. Ne može ćo'ek ni rahat u penziju otići,kažu peznija se mora zaslužiti.

Mi pitamo,i zamalo po glavi ne fasujemo:

-A zakon , a  četeres godina godina.

-Zakon je za normalne. Za blesave mahnitove nema penzije dok đardin ne  uvene. A uvenut ne može, ako se lijepo i pažljivo svaki dan okopava,zalijeva i ukopava.Jedino ,kad viša sila ili neumitnost kaže: nema više .Fajront.Putnici neka se pripreme za viši nivo.Kontaju oni dohakaće nam višom razinom.

Malo poslije.

Ženski um može smisliti ,što niko ne može.Posebice ako je jastuuuk pri ruci.A kažu ,jastuka na višem nivou će svako imati koliko želi.I šilteta,dušeka,minderluka,slame ,trave i cvijeća.Pa hajd ti ne skontaj neku minderli fintu.

I oni nama sretan vam osmi mart.Kakav vas osmi mart spopao.To je jedini dan kad nam otmete garant takar.Naše se blente nađu u slavlju i uvijek prekrdaše.A od toga nikakve fajde.

Vidimo mi ove se naše raspričale ko koka zrake ,pa na brzinu dokinusmo započeti tekst.

Na našoj stranici Bosna zemlja Božje milosti slike zaplesale nebeske boje domaće radinosti. Vakat im bio.

Mojsije se razletio skoro pa k'o oko harmonike ili Zlate. Sve nešto psuje ,ko takarim grafiku,gdje mi pamet bi ,nuto boje ko velovi bolero tancaju. I uvijek sam volio ekspresije i blesavog Dalija.

Omi se popravio vid,ali samo crno bijelo ganja.Ostalo mu sve sivo izgleda.Kaže i bijele bubrege slabije jede,sve mu ko ćumur krekin izgledaju.A pola uživancije je u boji,pola u ukusu;ako to ne štima stomak ne mre svariti.

Lenji uzeo kist u ruke,pa sve neke leptire šara pa u velove pretvra. Pravda se ukočila mu se ruka. Težak  ovaj kist haman ko kašika. Zbog kašike je počeo ko dijete blato  jesti ,rukom.

Herci cjevčice i mace idu od ruke.Jes da poneka ispadne nalik kuci ili ženi,ali u nadrealizmu sve  sve prolazi.Kaže pitajte Remboa i Bretona.Oni se busali u prsa a pokojna nam nona Berkica bolji ljubavni stih od njih radila.

Evo samo jedan njen nadrirealistički biser :

Šurim morem vitar piri

iz kešine dragog moga

prolitna  mu kaka viri

ćeška insan onog svoga.

Deba donio neke žice mislio da se roštilja. Čuti ništa ne kaže. Znamo da razmišlja: takarli stađun doša,  u ruku moran kefu jemit ka bi malo gušta i žensku potkačia.Ćemo vidit ča mu pri  gre. Jal crna karoca, jel bili sanduk.Trićeg ni.

Dobri obje desne ili lijeve ruke ima.Kako se uzme.Ono desne za ljubav mrakuša.Ono lijeve,krampa za moleraj i ragbi.A i žali se na kičmu.Neka mu,hoće se on tarzanati šeset kuka.

Muzika i slike su naše molitve i zahvalnost gospodaru Gospodaru svijetova.

Svaki dan imamo pet  postavki u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.

U 8 29, 13 01, 14 02 in 15 03 uri.ima i rezervne, obuhvatna Ponoćana u 23 29 h.

P.S.
Nekoliko dana nismo nikog pošteno potkačili.Morali bi to nekako nadoknati. Ako ništa ,natakrićemo neku razrooku fukaru. Nemamo dovoljno crnila u svojim dušamo,a i boje nas raznježile. Ali će nas neko zlo bocnuti i eto nas, za sekundu mu vratimo njegove crne i krvave  svijetove.


												

Aerodrom – Fratello / Song – Lyrics

 

 

 

    

 

Dolje u luci barka me čeka

Neka pričeka jer Amerika je zemlja daleka

Zbogom maslinici, zbogom toplo more

Zbogom crno vino, zbogom serafino i ostala braćo

 

Piši mi brate, piši mi fratello

Poslat ću ti što ti srce bude htjelo

 

A na kraju samo jedno te molim

Preklinjem te krvlju čuvaj ono što najviše volim

čuvaj mi Rozi i uvijek joj pomozi

Mi smo kalabrezi sicilijanezi siamo cosa nostra


												

Volimo ražanj, ali ne na svojoj koži

Privodi se kraju ovi stađun. O no tek se zahuktava , a nama je to ko da je pri kraju. Očas posla i nema ga . Konstatovaće se da nije bio previše tegoban, ni takrali. ‘Nako  u prosjeku. Ali milijarde i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.

I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A pola čovječanstva u buli.

Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija i genocidnih ubica.

No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.

Niste čuli za to udruženje.

‘Vako vam to ide.

Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.

I ljudi dobijaju  ocjene. Ko prvačići.

Ali ima caka. Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru. Ovaj put ih ima dvije i opisne su. Prošao i pao. Nema treće i nema popravni. Vrlo jednostavno.

Ocijenjeni idu u različitim pravcima. U hladovinu ili pržun.

A pržun vam je vrelina pakla.

E sad znate ko su u udruženju pržunista.

Oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i  razroka pijačarska fukara. I oni nesuđeni robijaš.U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.

Eto sada smo vam natakarili sve podatke. Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.

Ima ih kamara.

Resto neka se fata mindera i uživa.

Joj rahatluka u hladovini.

Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …

Dalje ne smijemo nabrajati. Ima svega lijepoga. Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.

Uostalom ća vam jemamo trtljati .Uzmite kitabe pa malo nauka primite. Valjaće vam, a bome i trebati.

Što bi poete rekle:

-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.

U prevodu, ili narvaoučenije ako vam je lakše skontat:

-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno  svaki hajvan , ko biva na  roštiljanje dođe.

Idu dani,Idu dani / Song – Lyrics

 

Od zivota na svi strani
prijatelji razbacani,
idu dani, idu dani…
Dok po noci mrak se radja,
a po vodi tone ladja,
idu dani, idu dani…

Ode Moto da se mota,
ode Oto da se ota,
idu dani, idu dani…

Po kravama mleko peva,
a na sporet zagoreva,
idu dani, idu dani…

Macka place za macetom,
majka place za detetom,
idu dani,idu dani…

Od zivota na svi strani
prijatelji razbacani,
idu dani, idu dani…

Ode Moto da se mota,
ode Oto da se ota,
idu dani, idu dani…

Po kravama mleko peva,
a na sporet zagoreva,
idu dani, idu dani…






												

Tin Ujević – Vječni prsten

 

 

Sve će ove stvari jošte jednom doći
kao što su bile i kako su prošle,
i ti crni dani, i te plave noći,
i ljubavi , čedne, strasne, dobrodošle;

jednom tamo poslije hiljada, hiljada
i hiljada ljeta opet ćemo naći
ista svježa čula, ista srca mlada,
i taj nježni osmijeh, blagi i domaći.

Tada opet jednom nad svladanim grobom
motrit ćemo svemir novim osvjetljenjem.
Vladat ćemo opet svojim rosnim sobom,
i ljubavnim plačem i požarnim htijenjem;

samo ipak neće tada, nadajmo se,
da nas jošte taru ove brige ružne,
i da polet u vis događaji kose
i plamen za ženom naše usne kužne.

-Pa da barem tada, za hiljadu hiljada
i hiljadu ljeta, i još mnogo veće,
primimo na naša srca uzdišuća,
kao nikad doslije, jedan uzduh sreće.