Uče nas cvijeće je živo biće. Diše, hrani se , pije i treba mu vazduh , sunčeva svjetlost i ljubav . Isto kao i životinjama i ljudima.

Mnogi se pitaju da li životinje i biljke imaju dušu!? Nećemo ulaziti u polemiku staru koliko i međuovisnost ljudi i prirode , sa posebnim osvrtom na cvijeće , zbog života koji izvire iz slike . Čak se nećemo osvrtati na lično određenje umjetnice po tom pitanju.

A nismo ni prirodoslovci ; bar ne zaprisegnuti.

Sada će se eventualni čitaoci zabrinuti ; čemu ovaj uvod u kontekstu jedne slike koja neprikosnoveno ima sve konotacije apstraktnog slikarstva.

A da li je tako?

Nećemo se zamarati definisanjem slikastva , jer kao u životu, u nauci , umjetnosti ( pogotovu) …:

“Sve je relativno !”

I sve je podložno percepciji ljudskog uma i oka svakog pojedinca , i umjetnikovog i promatračevog.

Teško se odlučiti iz kog ugla treba početi promatrati sliku jer je umjetničin i lični i likovni senzibilitet jedan kompleksni univerzum koji se ne može (ukoliko se uopšte može ) obuhvatiti jednim , pa čak ni opetovanim gledanjem. U toj kompleksnosti se jasno definiše individualnost i samozatajnost bića koje zna šta želi da kaže.

Koliko god pokušavali odrediti pripadnost njenog slikarstva nekom umjetničkom pravcu , ne uspjeva nam to jasno definisati. Naime ona je ekspnent većine mogućih slikarskih tehhika i pravaca . Svaka njena slika je novi izazov i novi eksperiment , novo prelijepo putovanje u nepoznate svijetove boja , svjetlosti , prirode i svjetova iluzija i likovne čarolije.

Prije izvjesnog vremena je predstavila vrlo upečatljivu i snažnu sliku “Osunčani makovi ” koji odišu vrlo žarkim , skoro nadrealnim post impresionističkim tonovima.

Apstraktni ekspresionizam , a i aprstraktna umjentost u cjelini počivaju na poprilično naivnim , nedefinisanim i jednobraznim formama i potezima. U likovnoj umjetnost nema zvanično određenog apstraktnog impresionizma kao pravca u umjetnosti. Međutim nekoliko slikara preferiraju djelovanje u tom pravcu. Vjerujemo da je i naša umjetnica dijelom na tom putu..

Slikarska tehnika , senzibilitet ,emotivnost , inteligencija , maštovitost / kreativnost i široko , sveukupno , komparativno obrazovanje umjetnika određuje rafinman i oplemenjenost , odnosno kvalitet i ljepotu jednog umjetničkog djela.

“Ples crvenih i plavih ruža na sunčanoj livadi” koloritno je rađena u klasičnom impresionističkom maniru , ali sa apstraktnim pristupom narativnoj temi. Nije greška u pisanju. Slikarka ne slika , ona bojama priča o odnosu boje , sunčeve svjetlosti , vazduha , prirode i pokreta.

Prvi utisak nam donosi osjećaj laganog povjetarca koji izbija iz nježnog i neobičnog tretmana svjetla i boje , odnosno stvaranje dojma da u prelamanju sunčeve svjetlosti ( žuti tonovi) i vazduha ( bijeli tonovi ) sve treperi i pleše. Impresionističko poimanja kontrasta svjetla i sjene, blagi titraji sunčevih zraka koji se kroz kristale vazduha prelamaju na svaki fragment slike ne može nikog ostaviti ravnodušnim.

Lagano treperenje cvijeća u crveno roskastim tonovima i livade date u obrisima svjetlosti i vazduha umjetnica pojačava plavim nijansama čiju suštinu i ulogu tek treba da odgonetnemo.

Nismo previše nadobudni , ali imamo pravo na svoje viđenje. Ono nam sugerira da su nježni crvenkasti obrisi prekrasne , mirisne ruže grmoliko raspoređene u nekom kutku osunčane livade.

Tanani plavkasti obrisi nalik oblacima u vedrom danu nadvili se nad crvenim ružama . Plavetnilo mogu biti i fragmenti mjesečine zaostali od prethodne večeri , koji su se otkinuli od vedre noći da bi sakrili ruže od pogleda pohotnog mjeseca. Nama se čini da to ipak nisu ni oblaci ni mjesečina. Najednostavnijom komparativnom analizom detalja na slici veoma brzo se dolazi do zaključka da se radi o plavim ružama.

Svi će vam reći da plave ruže ne postoje u prirodi .Odakle to oni znaju? Svaki cvijet ima svoju plavu inačicu. Zašto to ne bi mogla imati i ruža?Legenda kaže da plava ruža donosi vječnu mladost ,ljubav i madu.  Možda se zato pojavljuje u snu onih sretnika koji vole . Zaljubljenici u ljepotu i cvijeće tvrde da plava ruža postoji samo nije otkrivena.

Da li nam umjetnica sugeriše :

” Evo ovako izgleda plava ruža ljubavi i sna . Lijepa je i mirisna i ima tisuću valera i mirisa kao i crvena .”

Ali njene misteriozne ruže , crvene i plave kao da žive u simbiotskim odnosima , ne zna se gdje počinje jedna , a gdje druga. Uranjaju se jedna u drugu i prepliću ; kao da vode ljubav. Međutim takav odnos bi sliku učinio dosta statičnom i jednostavnom i umjetnica se odlučuje za oprobani recept apstraktnog shvatanja impresionizma i pointilizma , kratke poteze kista , prskanje, kapanje i blagi tačkasti dodiri kista. Pojavljuju se novi segmenti koji vode slikarkinu igru kraju. Nove komponente nose djelomičnu disoluciju svjetlosti i osnovnih boja stvarajući novi kolorit koji utiče na promjenu i talasanje atmosfere .
Odjednom su se ruže našle u zagrljaju živog skoro razigranog grma koji u prizemnim dijelovima odiše jasnom i oblom bremenitošću , nalik na žensko tijelo. Umjetnica , u istančanoj igri tački i kratkih poteza kista , koristi ljubičastu boju koja u sudaru sa osnovnim bojama stvara privid crne boje.
Škrto ubacujući zelenu boju daje naznake sitnog lišća iskonske maslinaste boje , ali ipak ostaje pri odluci da mistični ples ruža ima glavnu ulogu u ovoj čaroliji na platnu.

U kolopletu tačaka i poteza kistom grančice ružinog grma dobijaju bodlje , kukce , ptičice i naznake mnogih lica i tijela ; dječijih i ženskih, nježnih , razigranih i nasmiješenih. Izgleda da rogobatim muškarcima mista na slici ni.Nekako sasvim logično. Bio bi prekinut niz nježnog i tananog tkanja nestvarnog prizora!

Ono što je posebno zanimljivo je da se ovim promjenama u ritmu kompozicije i boja, rekomponuje i kompletna vizija u oku posmatrača ; gurajući ga u potragu za novim detaljima i simbolima.

Da , sasvim je izvjesno : antropomorfizacijom grm ruža crvenih i plavih živi, voli , pleše i ima dušu, i čini djelo izuzetnim i autentičnim svjedokom jednog novog pogleda na stvarnost i umjetnost.