Podmoskovniye vechera (Подмосковные вечера)

Не слышны в саду даже шорохи,

Всё здесь замерло до утра.

Eсли б знали вы, как мне дороги

Подмосковные вечера.

Речка движется и не движется,

Вся из лунного серебра.

Песня слышится и не слышится

В эти тихие вечера.

.

Что ж ты, милая, смотришь искоса,

Низко голову наклоня?

Трудно высказать и не высказать

Всё, что на сердце у меня.

.

А рассвет уже всё заметнее.

Так, пожалуйста, будь добра.

Не забудь и ты эти летние

Подмосковные вечера.

Podmoskovske večeri

Ne čuje se ni šuštanje u vrtu

Sve je tu zamrlo do jutra

Kad bi  znala ti kako su mi drage

Podmoskovske večeri

Riječica se miče i ne miče

Sva srebrna od mjeseca

Pjesma se čuje i ne čuje

U tim tihim večerima

Što ti, draga, gledaš poprijeko

Naklanjajući glavu

Teško je izraziti i ne izraziti

Sve što mi je na srcu

A zora se već sve više zamjećuje

Zato te molim, budi dobra

Ne zaboravi ni ti te ljetne

Podmoskovske večeri

Ne daj se Ines,ne daj se godinama moja Ines.

Drukcijim pokretima i navikama,

jer jos ti je soba topla, prijatan raspored

i rijetki predmeti…

Imala si vise ukusa od mene

tvoja soba… divota

Gazdarica ti je u bolnici

uvjek si se razlikovala

po boji papira svojih pisama,po poklonima,

pratila me sljedeceg jutra oko 9 do stanice

i rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom

kao list niz jednu Beogradsku padinu.

U vecernjem sam odijelu, i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines.

Dugo je pripremano nase poznanstvo

i onda slucajno uz vrucu rakiju i sa svega nekoliko recenica lose prekrivena zelja

tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke

prostakuso i plemkinjo moja…

A tvoje grudi, krevet i moja soba objesena u zraku kao narandza, kao narandzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba

proletirskih brigada trideset i devet

kod Krkovic.

Pokisla ulica od prozora dalje

i sum predvecernjih tramvaja…

Lijepi trenutci nostalgije,ljubavi i siromastva,

Upotreba zajednicke kupaonice

i molim vas ako me tko trazi…

Ne daj se ines

Evo me ustajem tek da okrenem plocu

dali je to nepristojno u ovakvom casu, Mozart, Requiem, Agnus Dei,

Meni je ipak najdrazi pocetak…

raspolazem s jos milion njeznih i bezobraznih trenutaka nase mladosti,

koja nas provlastitim ocima

vara, krade i napusta,

Ne daj se Ines.

Poderi pozivnicu,

otkazi veceru,prevari muza odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu…

Dodirni me ispod stola koljenom,

generacijo moja, ljubavnice.

Znam da ce jos biti mladosti,

ali ne vise ovakve u prosjeku tisucu devetsto trideset osma,

ja necu imati skim ostati mlad,ako svi ostarite,

i ta ce mi mladost tesko past,

a bit ce ipak da ste vi u pravu

jerA ponovo pocinje kisa,kao sto vec

kisni listopad,na otocima more od olova

i nebo od borova,udaljeni glasovi koji se mjesaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata …

Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu

i nestale svjetlastom bjelinom , jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines…