Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

 

Praznik mimoze                                                        Čarolija u osvit

 

Okamenjeni likovi                                                                       Noćni svod

 

Mistični krajolik                                                                     Pretežno sunčano

 

Moć dječija mašte                                                           Žute ruže

 

Čari djetinjstva

 

Čarolija sutona                                                             Tirkizna čarolija

 

Čarobni krajolik                                                        Jesenji kaleidoskop

 

Anđeo ljubavi                                                                 Na domaku proljeća

Bleki – Ah ti tvoga tijela vali

 

Ah ti tvoga tijela vali

da su samo istinu znali

da doći će galebova dani

suzama sa dlana prizivani

 

Ma pusti stih u rimi vazduha

jednostavno odiš na raspeće

onog babljeg ljeta u proljeće

zarobljena u plimi neposluha

 

zaiskriš oči crne oči lažne

čak i prolivene čaše vina

iz kojih osmijeh polako gasne

nudi gorčinu slasti pelina

 

u ovoj noći uzdrhtalih očaja

poslijendji krici našeg sjaja

nose nam u zagrljaj novi dan

a odimo sahranjivati naš san


												

Željko Joksimović – Ne dam nikom da te dira / Lyrics – Song

 

 

Ne dam nikom’ da te dira

ne dam nikom’ duso moja, tugo

kad bih mog'o da te vratim

kad bih mog'o eh, da biram

ja bih opet bio sa tobom

(2x)

 

Ref.

Nemam cemu da se radujem

samo vinu, kad se napijem

srce stane, kad se seca

sad znam sta je to

jednom im'o, onda nemao

 

Sta sam hteo, imao sam

svud’ sam bio, duso moja, tugo

prevarih se, poverovah

sada vise niceg nemam

nista vise nije ostalo

 

Ref.

 

 






												

Bleki – Jesenja elegija









Jesenja maglica









Noć milosti i sna

Vječna ljubav









Zvuk tišine









ledeni svijet









Rajske dveri





Osluškujući zvuk saksofona

 zarobljenog tišinom maglicama beskraja

 a jesenjom tugom stere

 kišni asvalt uspomena

 oplemenjenom od boli

 ljepotom  tvojom

zaustavi vrijeme

 
Slobodom u  očima

 usnula lebdiš

 na valima nebeskih oceana

 kradući muziku čežnje i plima

 meni sretniku  snova

 rastanaka i boja

milujući me mirisom djevičanskih ljubičica

  
ja Konj pognute glave

 talasajući tango se sudbom

 oplakujem onu krhku noć

 kad skršilo se nebo tvoje

 a dvije crne zmije iz očiju 

 boje ljubavi i snova

 kliznule na srce moje dračom i tugom

 milujući  merhuma rođenog tvojom nutrinom

 da  krvlju da mesom da  jecajem  

 bez kože bez kostiju bez  suza  

 tonem ka razmeđi ledenih svijetova

 vječne ljubavi domu svome





												

Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS Indexi

In memoriam  29.Decembar 1946. –  22. Mart 2004 .

Slobodan A. Bodo Kovačević.

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao tri godine plus sedam banki. Ovako je zakinut za petnaest godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  dodir kćerkine ruke.

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok    akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti onim mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka, u suton prošlih dana, negdje na kraju u zatišju..

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Tri dana je kiša ,zaista, neprekidno  padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari znao unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici, već su se u njoj svi našli. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu ,pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtjiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu,  s nogu ,  je privilegija.

Mi smo sretni ljudi.

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag. Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.

Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.

Ona sa cvijećem u kosi

Ona sa cvijećem u kosi

Mali princ

Mali Princ

Balada

Slomljena ljubav

Slomljena ljubav

Sarajevo Grad čednosti

Oliver Dragojević -Neka se drugi raduju / Song – Lyrics









Za mrvu ljubavi
nismo svi rodjeni
brodovi srece odlaze,
odlaze da se ne vrate





Neka se drugi raduju
neka me nocas ne oplakuju
jer cemu zivot, cemu sve
kad srece nema za mene
Jos jedna evo pada noc
mladosti moja, zbogom, moram poc
visoko medju zvijezdama
da nadjem mir, da nadjem sna
gdje ljubav moja pociva

Za mrvu ljubavi
nismo svi rodjeni
godine srecu odnose
odnose al je ne vrate

Neka se drugi raduju…

Bleki – Mirišu li naše ruže

 

Mirišu li crvene ruže

rosom  tijela tvoga

u volatu cvijetnih uspomena

pred  kučicom naših snova

ljubavlju rođenoj

 

Nevera se velika sprema

odagnaj kišu

snagom svoje dobrote

luduj nevinsšću svojom

 

rosom dotakni

plave ruže

boji li se  moj pupoljak  krhki

mirisima ljubavi naše

u đardinu naših snova

 

ne daj  suncu

da obasja dan

čarolijom svoga tijela

 

mirišu li naše ruže

dodirima usnulih tijela

u noćima bez sna

kraj kamina crvenog plama

dekoru pomamljenih  senki

što na zidu lude

bježeć  beskraju

 

sutonom otvarao se

pupoljak sneni

noću ruža postajao

jutrom se rosom umivao

a ja sretnik ga ljubio

 










												

Prever – Barbara

 

Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana

A ti si hodala nasmijana

Prokisla radosna očarana

Pod kišom

Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom

A ja sam te sreo u ulici Sijama

Smješila si se

I ja sam se smješio

Sjeti se Barbara

Ti koju nisam poznavao

Ti koja me nisi poznavala

Sjeti se

 

Sjeti se toga dana

Ne zaboravi

Neki čovjek je stajao u trijemu i

Viknuo tvoje ime

Barbara

A ti si po kiši k njemu potrčala

Radosna prokisla očarana

U njegov zagrljaj pala

 

Sjeti se toga Barbara

I ne ljuti se što ti govorim Ti

Ja kažem ti svima koje volim

Čak i onima koje sam jednom vidio

Ja kažem ti onima koji se vole

Čak i onima koje nisam upoznao.

 

Sjeti se Barbara

Ne zaboravi

Tu kišu mudru i sretnu

Na svome licu sretnom

Nad ovim gradom sretnim

Tu kišu iznad mora

Iznad arsenala

Tu kišu što je pala na brod iz Cesana

 

O Barbara

Rat je svinjarija velika

Što je sa sobom sada

Pod kišom kanonada ognja

Krvi i čelika

 

A onaj koji te je grlio

Zaljubljeno

Je li umro nestao ili još uvjek živi

 

O Barbara

Bez prestanka kiši nad Brestom

Jednako kao i tada

 

Ali to nije isto i sve je srušeno

To su korotne kiše, strašne i neutješne

To nije oluja više od ognja,

krvi i čelika

To su naprosto oblaci

Što kao pseta crkavaju

Kao pseta što nestaju

U mlazu vode nad Brestom

Da trunu negdje daleko

daleko, daleko od Bresta

Od koga ništa ne osta.

 

Barbara , Barbara