Bosna zemlja Božije milosti Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Žena

Žene i purpur      Cvijetni san

Žena i purpur                                                                             Cvijetni san

Nedostižni đardin    Miris cvijeća

 Nedistižni đardin                                                                    Miris cvijeća

Cvijetna fotografija   Tanana mladost

Cvijetna fotografija                                                                            Tanana mladost

Cvijetni aranžman     Prozračnost zime

 Cvijetni aranžman                                               Prozračnost  zime

Raskoš proljeća   Mirisi ljeta

Raskoš proljeća                                                                  Miris ljeta

Okus jeseni   Vrtlog djetinjstva

Okus jeseni                                                                                Vrtlog djetinjestva

nebeski cvjetovi  Ruža svjetlosti

  Nebeski cvjetovi                                                            Ruža svjetlosti

Iskre u tami     Nježnost i ljubav

        Iskre u tami                                                                     Nježnost i ljubav

Nježno tkanje ljubavi   Pukotina

  Nježno tkanje ljubavi                                                         Pukotina

Krajolik osunčan ljubavlju   Ostrvo ljubavi

     Krajolik osunčan ljubavlju                                                                Ostravo ljubavi

 / Kraj I dijela /

Franc Prešern – Gazele

 

 

 

Smijem li te ljubit – pitam oka dva?

al’ oko neće da odgovor da.

Izdaleka me ljupko gledaš, draga,

al’ ohola si kad sam blizu ja.

Ako te moje oči čežnjom prate,

bježiš ko da te plaši čežnja ta.

Al’ ako druge pogledujem deve

tad svako vidi da si bjesna sva.

Ili me mrziš ili voliš, dakle,

siroto srce kako će da zna.


												

Bleki- Jedna ljubav je sasvim dovoljna

 

 

 

Jedna ljubav je sasvim dovoljna

da bol tugu i jad svoj okamenim

pretvorim u pjesme ljubavne

koje rasipam pred pamukovom crkvom

nedaleko od staklene đamije

tren bliže od plišane sinagoge

u kojima odavna ne stanuje ni djelić neba

pored kojih neka nova djeca sviraju gitaru i violinu

nedostaju  im riječi

mladi su

srca tek treba da se natope suzama

 

moji stihovi klize u panici

bježe od mene jer sam dosadan

uvijek o ljubavi pjevam

one bi malo herojstva i krvi

 

neprimjetno se ušuljaju i pomiješaju

sa šest žica i deset prstiju

i još deset prstiju i jednom violinom

ona ima samo četiri žice

i jedno gizdalo što gudi

a nježnije cvili

 

no gitara je prim

i diriguje djevojčici u bijelom

sa cvijetnim lancima u očima

i srcem kojeg drži na dlanu

nudeći ga prolaznicima dok pjeva moje riječi

 

tvojoj  Šoša Šošoni

melnoj Šošoni Šošani

vrati mi srce tvoje mili

vrati mi ga jedini

evo ja svoje poklanjam svima

 

ljudi okreću glavu i prolaze

zgroženi su

scena je malo nervirajuća

a oni nemaju vremena za ljubav

 

srce je još živo i krvavo

malo teže diše jer umorno je

kao da mu nedostaje vazduha

ali nada još uvijek struji

za krvlju Šošono Šošone

što plavim potocima otiče

sve dalje i dalje

 

tamo je kasice za dobrovoljni prilog

bogomolja koje više nemaju smisla

preteške su

 

vrati mi se mili

tvojoj Šošoni

 

pjesma je zastala

bijela haljina je orošena purpurom

mojoj Šošona  Šošoni

bio je to samo vrisak

djevojčice sa cvijeće u kosi

 

 


												

Bleki – Ljuljačka trešnjinog behara

 

 

Nevinost

 

Rubinova fantazija

 

Čarolija sutona

 

Stablo

 

Poslijednja molitva

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara onog ljeta Gospodnjeg

koje nikako da mine asi ti

čedna  u bijeloj vjenčanici

prozirnom  nebu   hitala

 

Sunce nisko polegnuto na rubinovom nebu

kroz krošnje ti miluje kose ruste

oreol anđela il svetice blještiš

a moje srce ljepotom sleđeno drhti

boji se  uže će ko život pući

 

Mnogo ljeta Gospodnjih minu

obojenih onom  sa kojom  ljuljačka leluja

ispod onog istog rubinovog neba i Sunca

iako  trešnja oronula raspukla se

ćutim tvoj  smijeh

 

Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka

trešnjinog behara a ja  klečim

na kiši kraj puteva

što steru vrijeme molim se

zaboravu da mi te vrati

 

Bože ljubavi  i milosti

oprosti mi  tugu moju

život je prelijep

vraća sve

i behar i ljubav i nerazbor

 

 






												

Goran Karan-Moja si ti to znaš / Song – Lyrics

    

 

U tvome sjecanju ja imam stranicu

rijetko je otvaras

a kad je otvoris, nemire probudis

moja si, ti to znas

 

Nocas si opet tu, u mome narucju

ne das da budem sam

negdje na jastuku mirisi ostaju

moja si, ja to znam

 

I dok srce stavljas mi na dlan

ja sne ti pogadjam, i opet pocinje

 

Ref.

Daj mi ruku, zagrli me

sad mi trebas, ne pustaj me

nocas smo rijeka i more

 

Sve do zore

jedno drugom dali smo sve

cijeli zivot stane u tren

nek’ tijela zajedno gore

 

Polako vodis me u svoje vrtove

gdje tajne sakrivas

u tvojim ocima sva ljubav pociva

moja si, ti to znas

 

Ref.

 

Ovi sati sad su sve sto imamo

dok se nebo igra nasom sudbinom

to jace, to jace je od nas

 

U tvome sjecanju ja imam stranicu

moja si, ja to znam










												

Indexi i Davorin Popović- S tobom dijelim sve / Song – Lyrics


Blagoslov Modre rijeke  Moje čežnje   Zadivljujuća svjetlost

 

 

Čudna su mi svjetla tvojih zjena

kad ih sklopiš sve u

tamu tone

čudna si mi ljepša od svih žena

a znam da s tobom idem nekom kraju

svom

 

čudno mi je kad te noću ljubim

kad me grliš nestvarna si sva

svakog trena

pomalo te gubim

a znam s tobom dijelim život sve do dna

 

sve s tobom gubim sve

sve

tiši je tvoj glas

ti čudna si mi još

kad odlaziš u noć

zaboravljaš na nas

 

čudno

mi je noću  kad te  ljubim

kad me grliš nestvarna si sva

svakog trena pomalo te gubim

a znam s tobom dijelim život sve do dna

 

sve s tobom gubim sve

sve tiši je tvoj

glas

ti čudna si mi još

kad odlaziš u noć

zaboravljaš na nas

 






												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 787* – 792*

787* U kokuzluku  uopšte nema nikakve, pa čak ni poetske pravde,niti je ikad bilo. A u demokratiji pogotovu.

788* Nije važno ako posrnemo i srce nam se skrši i prospe na tisuću ledenih kristalića i ako zaboli do suza . Naše je i čisto . Opraviće se . Ili neće . Ali zahvalno je što smo mu dali nadu i možnost da voli.

789*Po nekoj  logici  historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će uvijek biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.

790*Neuki i malograđanske budne kadije kažu da su riječi “Volim te zauvik” precijenjene. Nisu , ni slučajno ! Širom svijeta , kišom i suncem , bjeluju i mirišu mirijade stećaka epitafom svjedočeći : Voljela je i bila voljena … volio je i voljen bio ! I svaki stećak ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .

791* Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili vehti ljudi i koja ne može da obujmi ljubav. Sjećanjem i snovima , i poslije zemaljskog usnuća ljubav živi vječno , kao i miris kose , mršene i ljubljene.

792* Kako se podmeću kukavičja jaja? Uvališ mirisni đardin , papak naleti na minu , izgubi bjele bubrege, a puno leglo tuđih jaja.

Đorđe Balašević – Pjesma o pjetlu / Song -Lyrics


Svijet snova  Rajske dveri Mladost i priroda

 

Im'o sam strasnog petla, bio pravi djavo,

Na kisi i na vetru, uvek je staj'o pravo.

Po selu perije leti, dize se strasna graja,

U nasoj kuci uvek, bilo je dobrih jaja.

 

Im'o sam strasnog petla, bio je pravi ludak,

Koju taj koku kljucne, ko da je tresnuo budak.

A koke cudne ptice, uvek im srce puca,

Za nekim grubijanom, koji dobro kljuca.

 

Za njega nisu bile samo koke slatke,

Ne, taj je skak'o i na guske i na patke.

A tek na curke cim je bilo neke sanse,

Ma princip je isti, sve su ostalo nijanse.

 

Im'o sam strasnog petla, bio malo cudan,

Po danu nesto dremljiv, a'l nocu uvek budan.

Curice iz mog sela, cule su za tog dasu,

Zbog tog sam petla i ja bio na dobrom glasu.

 

Za njega nisu bile samo koke slatke,

Ne, taj je skak'o i na guske i na patke,

A tek na curke cim je bilo neke sanse,

Ma princip je isti sve su ostalo nijanse.

 

O im'o sam strasnog petla, bio je prvak sveta,

Danas su petli cudni, svaka im dlaka smeta.

Ja neznam sta je razlog, danas su drugi dani,

Uglavnom spram mog petla, ovo su sve cerglani.

 

Meni je ‘sesetpeta’ stize jesen pozna,

Putuje moje drushtvo, i ja cekam na red.

Ne bi mi ova starost     bila tako grozna,

Da cujem petla barem mesecno jedared.


												

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

A duša voli   A, duša čezne

Duša voli                                                                                Duša čezne

Duša moli   Duša gori

Duša moli                                                                            Duša gori

Duša jecajpg   Duša lebdi

Duša jecaj                                                                   Duša lebdi