Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 787* – 792*

787* U kokuzluku  uopšte nema nikakve, pa čak ni poetske pravde,niti je ikad bilo. A u demokratiji pogotovu.

788* Nije važno ako posrnemo i srce nam se skrši i prospe na tisuću ledenih kristalića i ako zaboli do suza . Naše je i čisto . Opraviće se . Ili neće . Ali zahvalno je što smo mu dali nadu i možnost da voli.

789*Po nekoj  logici  historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će uvijek biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.

790*Neuki i malograđanske budne kadije kažu da su riječi “Volim te zauvik” precijenjene. Nisu , ni slučajno ! Širom svijeta , kišom i suncem , bjeluju i mirišu mirijade stećaka epitafom svjedočeći : Voljela je i bila voljena … volio je i voljen bio ! I svaki stećak ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .

791* Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili vehti ljudi i koja ne može da obujmi ljubav. Sjećanjem i snovima , i poslije zemaljskog usnuća ljubav živi vječno , kao i miris kose , mršene i ljubljene.

792* Kako se podmeću kukavičja jaja? Uvališ mirisni đardin , papak naleti na minu , izgubi bjele bubrege, a puno leglo tuđih jaja.

Bookmark the permalink.

Komentariši