Daily Archives: 3. Marta 2023.

Zašto ne volimo Vilama Šekspira?

Mislimo da smo veliki romantičari i zaljubljenici u ljubav.

Međutim nikad nam nije bilo jasno zašto se judi ubijaju zbog ljubavi. Ili zašto ih samoubijaju.

Ljubav je uzvišeno osjećanje koje se trivijalizuje samoubistvom.

Na masovnom planu sve je počelo sa ublehom Šekspirom.

U mraku svoga dekadentnog uma u neku samo ljemu poznatu šemu natandrio je besmislenu ljubav dvoje nezrele djece.

Da,  djeca u svakom pogledu. Romeo i Julija su imali samo četrnaest godina.Šta su oni mogli znati o ljubavi ili  životu. Tak ponešto,kao i svi četrnaestogodišnjaci. Prvi mirisi tijela suprotnog pola i odmah vječna , ubistvena ljubav.  Gluposti , koju ni  štićenici  domova za hendikepirane ne bi mogli , ni u snu povjerovati.

U tijelu te djece se dešavaju promjene,kažu hormonske prirode.Tijelo  buja,priroda biva sve žešća,a djeca ko djeca samo bi da se igraju i jure. Ali sada to ,u ovoj fazi odrastanja može da bude i malo neugodno.

Djeca nisu više goluždravi ptići. Sve više nalikuju odraslima. Ali misli su im zbrkane,tjelo traži nešto,a oni nisu svikli tome.I plaše ih .Mnogo ih plaše.Uvale im Sveto pismo u ruku i kažu pokori se i moli za oprost.

Djeca se čude i pitaju.Kakva molitva i zašto.Ništa loše ne radimo.Smo se igramo i jurimo.Dobro,i poneki poljubac padne. Možda i nešto više. Neznanje  nr zna znanje  . Ali zar nebo ne slavi ljubav i milost.Djeca su puna nevine ljubavi i milosti.

Djeca plaču i vrište.Molimo vas nemojte nam braniti ono što nam je od Boga Jedinog dato.

Niko ih ne sluša.Ljudi u skupocijenim plaštovima,sa dijamantnim prstenjem na ruci,koji su sami sebi zabranili pravo na ljubav, djecu na plameni krst pribijaju.

Djeca su uplašena i raspamaećena.Niko da im ruku pruži.Niko da ima savjet da.Roditelji im brane i hoće da ih se odreknu kada se djeci njihovoj ljubav javi.Zaboravljaju da su bili mladi.ne,ne zaboravljaju to.Njima je njihova mladost na isti način isječena iz misli,iz srca.Misle da to isto svojoj djeci trebaju činiti.

I onda se javi jedan nemušti nekrofil ,kome se odnos sa ženom gadio,kome je ljubav bila izlika da iznese gnoj svoje duše i da sve nevino i lijepo uprlja blatom i krvlju.I  ta individua pošalje ,u misli dvoje nevine djece,kojima nije pojma šta im je raditi ,čežnju za samoubistvom.

Nizom nategnutih situacija,vokabularom i mislima  autistične djece od dvanaest godina splete paučibastu porku na jkojoj nastaje mit o dvoje djece što odlaze u besmislenu smrt.Glupo da se  gluplje ne može  osmisliti. No zapad “kolijevka civilizacije” zahvaljujući Vatikanu ne zna za bolje i sjedne i puši.Tompus,kubu ili havanu.Sasvim je isto.

On je sretan.Misija je ispunjena.Još jedna morbidna gadost je ispričana.Djeci nije data mogućnost da zastanu i razmisle.od tada je rigidni svijet zapada utemeljio tu sablažnjivu smrt za sinonim ljubavi.kakve li ordinarne gluposti.Samoubistvo ma koliko mučno ili bolno bilo nikada ne može slaviti smrt i biti njen sinonim.

Ljubav i život su sasvim nešto drugo. Oni su prelijepi i svjetlosni da bi se blatili nekim nepromišljenim glupim i trivijalnim činom.

Prva mladalačka ljubav ne znači obavezno i ljubav života.Ako i znači,život treba i dalje  živjeti.Radi te čiste ljubavi i prelijepih sjećanja i snova koje nosi.A tu je uvijek prisutna  nada. Nada  u neku novu , možda jasniju i ljepšu ljubav.A biće ih mnogo.I sve su one prave ljubavi,barem u trenucima kad se dešavaju.Zbog toga treba slaviti ljubav i život.I uvijek,svakodnevno i bez prestanka se moliti Bogu jedinom na Svjetlosti, Ljubavi i Milosti kojom nas obasjava.

Romeo i Julija su su samo jedna karika u prljavom lancu bulažnjenja i grozomornosti čovjekomrsca i književnog ubice i ubice književnosti Vilijama Šekspira.