Autor
Hajro Šabanadžović
Usamljenici
Megalit Usamljenik
Mjesec je plovio Kam kameni
Optužujem Most nad ambisom
Krug milosti Sunce u zindanu
Kozorog Trešnja u cvijetnjaku
Uzbibanost Prekrasan dan
Autoportret Nestašni val
Mali princ Svjetlost nad gorom
Lijepi život
Kada je život završio igru
Smrt sve postavlja na svoje mjesto
Život se zabavlja čitavog trajanja
dok Smrt uređuje kuću
bez obzira na prašinu
koju sakriva po prostiračem
Toliko ima lijepih stvari
koje ona zaboravlja.
Plišani dodiri
Molitva za ljubav
Violetni san
Masline je
cili život sanjao
kraj mora dalekog
ljepotu plavetnu
u kučici ljubavi njihove
a čežnjom uzbibanih tijela sniju
plišani dodiri
uvik i zauvik
maksumče zaljubljeno
molitvom za ljubav
obećanje nekoć dade
jednom
u vremenu koje se bliži
za jednu jedinu maslinu
njene raskošne noći
jednu kapljicu
rose
čednog tijela
čitav život dajem
uvik i zauvik
maslina više nema
u vremenu kojeg nema
skršena je
vjenčanica netaknuta
suzom vremena vezenu
kraj odra
mirisima levende posvećenim
na usnule oči
zaljubljenog barbe
uplakana žena
nerazumom ponosa
dva zlatnika polaže
mnije
trebaće mu
griješan je bio
volio je samo nju
djevu Yossamin
vjetar nosi požutjeli listić
ludastog slikara
pjesnika zaljubljenog
prosipajući riječi
Yossamin je priča mog života
koju živim uvik i zauvik.
mnijem
plavetna Bajka
i sve slike posvećene
nalik su njoj
jednostavnošću koja svjetli
ljepotom neugaslom
uzvišena nježnost
pričaju uvik i zauvik
život sa Yossamin je prelijep
u ljubavi nema podjele vremena
prošlih
sadašnjih
budućih.
Ljubav je jedna
nedljeljiva
trajna
uvik
zauvik
u vremenu koje ne postoji
kad nešto ‘oće
ono ‘oće i ‘oće
onda je neumitno
moraš
idi ća
zaslužio si
(Rekla bi Yossamin)
Tvoj smijeh, Lara, umro je s danom tim
Kada si ti zadnji put bila s njim.
Znam, znam, Lara, da mrziš onaj vlak
Lica kroz dim, ledeni zimski zrak.
Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
A on u pakao vatre te,
Pamtiš li zvuk pjesme vojnika tih
I njegov glas tužan i tako tih?
Ti si pošla kroz snijeg, Lara,
A on u pakao vatre te,
Al sunčan dan vratit će drage sne:
Vjeruj, Lara, k o prije bit će sve…
Priroda , hajvani i insani.
Iskonska kompilacijska družba.
Moguć je suživot, pod uslovom da ljudi nisu hajvani,
u onom bestijalnom smislu te riječi.
Pozor ,neke scene su iritantne.
Blago rečeno.
Zovi me Šošani,zovi me Šošana
Zovi me dragi,čekam ja
Drhtim od čeznje sva
Zovi me Šošani,zovi me Šošana
Zovi me dragi,čekam ja
Drhtim od čeznje sva
Tiho te pusta noć,
Veče je sumrak plav
Drveće,trava i svaki cvet
Mirisom mame nas
Nežno ću kao list
Da prođem kroz tvoje sne
Blago ću kao ružin cvet
Ljubiti usne te
Dugo će ova noć
Sva čudna i puna sna
S vetrom da šapčeš Šošani
Šaptaće Šošana
Šaptaće Šošana
Šaptace Šošana
Šaptaće Šošana
Dabogda, kceri, da dragi Allah jednom da
da tobe dodjem, dunjaluka prodjem
Idu dani zum, sirok gaze drum
a i noci jos brze
sve k'o dlan o dlan
pa se upitam kako noge izdrze
Lijevo-desno, desno-lijevo
malo mi Sarajevo
Dabogda, kceri, da dragi Allah srecu da
al’ su blizu vrata taksirata
Kuca tika-tak, hladna kao pak
vekerica srca moga
sta mi vrijedi sad rubin i smaragd
sta mi vrijedi prolazna ljepota
Lijevo-desno, desno-lijevo
tijesno mi Sarajevo
Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da
al’ malo je vruce oko ove kuce
Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da
al’ malo je vruce oko ove kuce
Kakav sam ja grijesnik u kuci grijeha vijecnik
s’ kakvim se haramima druzio
Boze, daj mi ti od svoje milosti
a ne onako kako sam zasluzio
Lijevo-desno, desno-lijevo
ubice nas Sarajevo
Tišina vreba
Snježno jezero
Sreća
Ljubavnici
Tiho
i još tiše
nijeme dani
srcem nježnim
dotaknuti uzburkani
oprost molim ja izgubljeni
milost u očima djetinjim sluteći
iskre zaljubljeno sjaje u bori ljubavi
što rađa se radovanjem tahtali dodira
Nježno
i još nježnije
sklopi ručice krhke
nadom što sretnike spaja
u tihom jecaju nebu darivanom
u očaju krika bolnog sudbi kradenog
u odsjaju snježnog jezera a rastankom sni
Mnogo sreće ne sluti na dobro
tugom žmirkaju zvjezdice voljenoj sestrice
mjesec se već ledom srebrenim okitio
šapće mi drevnu tajnu o poklonjenom životu
snenoj ljepoti da bi ljubav vječno živjela
Mnijem u godinama tek minulim
dva puta sam život havi nudio
da bi ona živjela i život plesala
nebo me uvijek njoj vraćalo
sada nemam doli ljubavi ništa darivati
a srce naivno čuđenjem se pita
dobro d'bro Malena
a gdje si ti
Zapisano
u vjekovima
u ušima bez tona
kao eho povjetarca
šumi đardinom boja
cvrkut
ja došla
Dopisano
jal’ nedopisano
isto mu vaktom pliva
Usud se smješkom ceri
aha kako da ne naivče vrli
Maglovit dan pao na grad
sakrio most taj nezvan gost
prosuo kise na jesenji put
da bude jos vise sumoran i zut
Ref.
Negde daleko cuju se zvona
da li do njega dopiru ona
kroz ovu kisu sto pada sve jace
da l’ cuje srce koje za njim place
Ref. 2x
Place, za njim place
IV
Zora
Probuditi se i petla čuti
U daljini dok se glasi,
Podići zavjesu i vidjeti
Oblake u promicanju –
Kako je srcu čudno
Što je bez ljubavi, ravnodušno ko sve ovo.
X
U snu mi reče:
Poljubimo se,
U ovoj sobi, na tom ležaju,
Al kada sve se svrši
Sresti se više ne smemo.
Čuvši poslijednje reči,
Ne bješe više noći-za-jagnjenje,
Ni ptice olujom-nošene,
Ni ledom okovanog korjena –
Da hladni su kao moje srce.
XXVI
Ovo je prvo
Što sam shvatio:
Vreme je eho
ose u stablu.