Galerija Bosna zemlja Božije milosti – Predponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Plavi div  Nepogoda

Plavi div                                                                     Nepogoda

Ljubav se gasi  Ustaljenost

Ljubav se gasi                                                      Ustaljenost

U središtu bure   Ever green proljeće

Usredištu bure                                                                   Ever green proljeće

Proljetni bluz  Valovito

Proljetni bluz                                                              Valovito

Svjetlost i jabuka  Putanje

Svjetlost i jabuka                                                                       Putanje

Obzorje  Raspršena snovi

Obzorje                                                                     Raspršeni snovi

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Srebrenici

Krv i Modra rijeka   Krvavi velovi

Krv i Modra rijeka                                                                Krvavi velovi

Moje tuge   Anđeo ljubavi

Moje tuge                                                                          Anđeo ljubavi

Vali   Nestalo proljeće

Vali                                                                                    Nestalo proljeće

Krvava Drina   Okovana šuma

Krvava Drina                                                                          Okovane šume

Vodopad suza    Krvavi pramenovi nad Drinom

Vodopad suza                                                                    Krvavi pramenovi nad Drinom

Val smrti     Duše lete u nebo

Val smrti                                                                                       Duše lete u nebo

Bol u srcima     Drina voda hladna

Bol u srcima                                                                         Drina voda hladna

Zima   Nevinost bez žaštite

Zima                                                                                                       Nevinost bez zaštite

Svketlost   Predvečerje nad Modrom rijekom

Svjetlost                                                                           Predvečerje nad Modrom rijekom

Nada   Ljubav povjerenja

Nada                                                                                       Ljubav povjerenja

Nebo i krv    Zvijezdice

Nebi i krv                                                                                                     Zvjezdice

Edgar Alan Po – Julaluma

 

 

 

Kao pep’o siv je sav nebeski svod,
Sklupčalo lišće svenule tajne –
Uvelo lišće u sne očajne;
Samotni Oktobar usporio hod –
Godine moje te prenesećajne;
Tmine i tmuše zatamnjuju rod –
Zgran – jezero strepi od zebnje beskrajne
Sred utvarne Gore, zvane Nedohod,
Gde su gule grobne – mračno zavičajne.

 

Jednom, kroz aleju kiparisa zgranski’
Sa svojom tu dušom ja jezivo bludih –
Sa dušom, sa Psihom, kad srcem, vulkanski,
Rekama od zgure bujicom poludih –
Kad lava uzrujnih bogaze pregudih
Sumpornim vrtlogom niz slom velikanski –
Ka polarnom krugu susrete kad budih;
O kako urliče prizor severjanski:
Cik promuklih zora borelano ludih.

Razgovor nam bio ozbiljna i krut,
Al’ misli, te misli od grca, od plaha –
I pamćenje nade izdajničkog maha –
Okrobar je smrkli presazdao kut
(Koje li nas noći obavio skut?) –
Ne znadasmo noći kretanje, ni put,
(Mada smo već jednom sišli u taj slut):
Sve nam van sećanja, uzavrela daha –
Ta gora utvarna i tog Zgrama ćut.

Pa dokle se Noći naginjala ravan,
Jutru usmeravo zvezdanik je sat –
Jutro uskoravo zvezdanik je sat –
Odjednom, gle, zvežđa mutni grumen tavan
Izroni na nebu dvorog čudno stravan,
Bledi srp Astarte, maglen neboklat –
Dragulj dijamantski smamljen i prizvat:
Tako razgovetan i dvorogo stravan.

Rekoh: ”Od Dijane topliji je On;
Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran –
Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran;
Vide da se suza ne osuši zvon
Sa obraza ljudskih, gde suza zgon,
Pa je došo zračan, i ljubavan, On,
Iz sazvežđa Lava, da nam kaže, veran,
Gde je zaborava umir neizmeran –
Da pokaže neba zaton tihobon –
On da nam osvetli i zračan i smeran:
Gde je večnog mira prenebesni tron;
Sa ležaja Lava dojezdio On.”

Al’ Psiha podiže prst u vis, pa tmurno:
”Ovoj zvezdi, avaj, ne poklanjam vere –
Bledilu tom njenom ne poklanjam veru –
Nego ne oklevaj, prenimo se žurno:
Bežimo što dalje izvan smisla, mere;
To jedino osta – samo bekstvo burno!”
U strahu grcaše, ko gonjeno zvere
Klonuše joj krila – bezumno ih stere –
Padoše na zemlju da ih blato ždere –
Na zemlju joj pade okrilje biljurno.

A ja odgovorih: ”To su snova sanje;
O, daj u biljurni da greznemo zrak!
O, daj da prepurni prečeznemo zrak!
Sibilski taj blesak blešti nam: Uzdanje,
Nada i Lepota njegovo su tkanje –
Gle: prolomi nebo i opak mu mrak!
O, verujmo mirno u to nadbliskanje:
Vodiće nas pravo, to je uzdan znak –
Ta vidiš da noću prolomi se mrak,
Graknu iz noći promukao grak:
Prolomi se mraka teško očajanje.”

Smirio sam Psihu, poljub’ dadoh njoj
S mnogo bolne strasti s mnogo žalnog šuma
I ubedih Psihu, sred pečalnih gluma;
Tad pođosmo dalje; kad, jezivo: Stoj!
Pred nama Grobnice izvio se kroj
Sa natpisom nekim vrh svoda, vrh huma!
”Šta piše, o Sestro, kom za upokoj?
Kome, izgubljenom, slova žalinh roj?”
Odgovori ona: ”Piše: Julaluma;
Počiva u njemu tvoja Julaluma.”
Tad, ko pep’o siv mi dođe srca svod,
Ko lišće sklupčano u sne očajne –
Ko lišće klonulo u svenule tajne;
Zavikah: ”Oktobar usporio hod,
Pre godinu dana tu dobrodih brod –
O, tu je donesoh, strepnje mi beskrajne,
Tu sam je doneo mrtvim u pohod:
O sad prepoznajem i taj Nedohod,
I sve što je u njemu najprisniji rod:
Zgran, jezero magle, i te misli vajne –
Kroz utvarne gore gulom zavičajne.”

 

 

 

 


												

Bleki – Priznade onomad

 

 

 

Priznade onomad

htjela je da mi kaže

da me nebo sprži

jer prevarih je srcem njenim

 

da me grom ubije

jer prevarih je dušom njenom

 

da me zemlja proguta

jer prevarih je tijelom njenim

 

nije mogla

srce joj na moj pomen bije

duša joj na moj pogled blista

tijelo joj na moj dodir drhti

 

i reče mi

volim te mili moj

kao što se život voli

kao rana dobrote

kao rana ljepote

kao rana ljubavna

 

pa hajd ti sada

vjeruj ženi

kada voli

i o ljubavi sniva


												

Cream – In my white room / Song – Lyrics – Prevod na bosanski jezik

 

 


Izvjesnost 

 

Prelivanje 

 

 

 

“White Room”

 

In the white room with black curtains near the station.

Black-roof country, no gold pavements, tired starlings.

Silver horses run down moonbeams in your dark eyes.

Dawn-light smiles on you leaving, my contentment.

 

I'll wait in this place where the sun never shines;

Wait in this place where the shadows run from themselves.

 

You said no strings could secure you at the station.

Platform ticket, restless diesels, goodbye windows.

I walked into such a sad time at the station.

As I walked out, felt my own need just beginning.

 

I'll wait in the queue when the trains come back;

Lie with you where the shadows run from themselves.

 

At the party she was kindness in the hard crowd.

Consolation for the old wound now forgotten.

Yellow tigers crouched in jungles in her dark eyes.

She's just dressing, goodbye windows, tired starlings.

 

I'll sleep in this place with the lonely crowd;

Lie in the dark where the shadows run from themselves.

 

Bijela soba

 

U beloj sobi sa crnim zavjesama u blizini stanice.

Pod crnim krovu zemlje, bez zlatnih trotoara, umorni sam ledolomac

Srebreni konji trče mjesečevim zrakama u tamnim očima

Osmjeh jutarnjeg svjetla napušta moje zadovoljstvo

 

Ja ću čekati u ovom mjestu gdje sunce nikada ne sija;

Čekati  u ovom mjestu gdje se senke bježe od sebe.

 

Rekao si da nema sigurnih niti za tebe na ovoj stanici  .

Naplatna rampa, nemirna mašina,   zbogom prozori.

Ušao sam u tako tužnom trenutku u stanicu

Kao što sam izašao, osjetio sam da moje želje tek nastaju

 

Ja ću čekati u redu kad  se vozovi vraćaju

Ležati sa vama  tamo gdje senke bježe od sebe        .

 

Na zabavi je bila ljubazna   hard publika.

Utjeha za stare rane su  sada zaboravljene.

Žuti Tigar čuči u džunglama i njenim tamnim  očima.

On je samo uređen, zbogom prozorima, umorni ledolomac .

 

Ja ću spavati na ovom mjestu sa usamljenom publikom

Ležati  u mraku u kojem sjene bježe  od sebe.


												

Pederi – nema druge nego pogan , najprljavije i najprokletije vrste

 

Klasifikacija / značenje  pogane sorte po Blekijevom Mahalskom riječniku/ Pojmovniku :

 

“peder

čovjek koji ima spolnu sklonost prema drugom muškarcu, fig. čovjek bolesnog polnog nagona, čovjek koji prčka po govnima u tuđoj zadnjici ili dozvoljava da mu se to isto radi,

pogančer, pogan, cvjataši, bogohulnik,nevjernik,tetkice,hadumi ,izrodi… vidi homoseksualac”

 

Vako vam je to bilo od kad je svijeta i vijeka.

Bog Milostivi i Silni sa rasrdio i zatro gradove zbog tih izroda.

I opet će.

Prvi na spisku je Vatikan, zatim udruženi pederski gradovi San Francisko,Holivud …

 

Lukave su ove pederčine. Podmukle i vrlo agresivne.

Po njima svi bi trebali rovariti po tuđim govnima.

 

Hiljadama godina su se zvali pederi, pederčine, cvjataši, tetkice,hadumi,guzičari…

Onda se osiliše i polako počinju mjenjati gard.

Postadoše prvo homoseksualci. Homoseksualnost kao nedefinisani pristup riječi pederluk.

Onda dadoše sebi poetski nazi gey. I na kraju zbrčkaše sve u jednu riječ  LGBTIQ

( Lezbijke, Gejevi, Biseksualne, Transrodne, Interseksualne i Queer osobe)

 

Sve sami izopačeni  bolesnici i pogančeri.

I sada pazite molim vas. :

Ne smijete ih zvati kako su se zvali eonima.Inače vam prijete svačim.

Uskoro će i zakonom početi sankcionirati izgovaranje tih  divnih . sočnih  bosansko / južnoslovenskeih

riječi.

 

Nešto dumamo: Kako će mahalaš zvati pedera gej kad je on peder?

Kako će normalan čovjek prihvatiti da se anamo onaj nekome  zavlači u poganluk cvjate klase?

 

Ali ima nešto bitnije!

Mi vjerujemo u Boga Milostivog i Silnog.

I njega se bojimo , a ne ljudi.

Ako nam ON kaže da je pederluk pogan i izopačen, proklet od neba i zabranjen i siguran putnik za

pakao ,odakle ljudima pravo da mjenjaju Božiji zakon.

 

I još nam zabranjuju da pogančere nazivamo pravim imenom, pederima.

Neće moći.

Božija je iznad svakog zakona.

 

 

 






												

Toše Proeski -Zajdi zajdi / Song – Lyrics – Prevod


   

 

 

Zajdi zajdi

 

Zajdi, zajdi jasno sonce
zajdi pomrači se
i ti jasna le mesečino
begaj (zajdi) udavi se.

Crni ( žali) goro, crni  (žali)  sestro
dvajca da crnejme (žalime)
ti za tvojte lisja le goro
jas za mojta mladost

Tvojte lisja goro sestro
pak ḱe ti se vratat
mojta mladost goro le sestro
nema da se vrati

 

Zađi  zađi

 

Zađi, zađi, jarko sunce

zađi, pomrači se;

i ti jasna mjesečino,

bježi, udavi se

 

Tvoje lišće goro sestro

nas dvoje da tugujemo

ti za tvoje lišće goro

ja za mladost moju

 

Tvoje lišće, goro sestro,

opet će se vratiti,

moja mladost, goro sestro,

neće nikada.

 

 

 

 

 


												

Islam – značenje / Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik

Islam

od arapske  riječi al'islam:potpuno se predati Bogu , pokornost, potčinjenost

vjerodostojna  religija Boga Jedinog  čiji su temelji  zasnovani na Božjim  riječim datim u  Kur'anu . Kuran je sveta knjiga koja je data  Božjem poslaniku (proroku) Muhamedu A.s. kao nauk – uputa za čitav svijet. Objavljivanje Kur'ana je počelo 609. god a završeno je 632, godinase. Islam je najmnogoljudnija ( najbrojnija ) monoteistička religija,

Monoteistička svjetska religija utemeljena je u Arabiji u VII. stoljeću. Božansku objavu je prenio Muhamed a.s.Sljedbenici islama nazivaju se muslimani. Pripada tipu objavljene i pravne religije. Islam znači religiju (din), stav predanosti Bogu (iman) i civilizaciju (ovozemaljsko uređenje zajednice po islamskim zakonima). Islamska era počinje 622., kad se Muhamed sa svojim pristašama seli iz Meke (gdje su se tadašnji Arapi protivili širenju islama) u Medinu (hidžra).

Bleki – Svjetlost i djeca

 

 Prelijep je dan

 sunce se umilo

 cvijeće miriše

 Svjetlost bdije nad nama.

 

 Dignem pogled ka nebu

 Svjetlost blješti

 dodiruje damare

 nosi im mir.

 

 Moram zatvoriti oči

 vidim djecu svoju

 polje ljubavi radosna u bojama

 nježna obasjana sanjima.

 

 Čedna ispod Svjetlosti

 mirisne ljubičice miluju

 pa sad oče sretni

 ne kleči ponizno.