Edgar Alan Po – Julaluma

 

 

 

Kao pep’o siv je sav nebeski svod,
Sklupčalo lišće svenule tajne –
Uvelo lišće u sne očajne;
Samotni Oktobar usporio hod –
Godine moje te prenesećajne;
Tmine i tmuše zatamnjuju rod –
Zgran – jezero strepi od zebnje beskrajne
Sred utvarne Gore, zvane Nedohod,
Gde su gule grobne – mračno zavičajne.

 

Jednom, kroz aleju kiparisa zgranski’
Sa svojom tu dušom ja jezivo bludih –
Sa dušom, sa Psihom, kad srcem, vulkanski,
Rekama od zgure bujicom poludih –
Kad lava uzrujnih bogaze pregudih
Sumpornim vrtlogom niz slom velikanski –
Ka polarnom krugu susrete kad budih;
O kako urliče prizor severjanski:
Cik promuklih zora borelano ludih.

Razgovor nam bio ozbiljna i krut,
Al’ misli, te misli od grca, od plaha –
I pamćenje nade izdajničkog maha –
Okrobar je smrkli presazdao kut
(Koje li nas noći obavio skut?) –
Ne znadasmo noći kretanje, ni put,
(Mada smo već jednom sišli u taj slut):
Sve nam van sećanja, uzavrela daha –
Ta gora utvarna i tog Zgrama ćut.

Pa dokle se Noći naginjala ravan,
Jutru usmeravo zvezdanik je sat –
Jutro uskoravo zvezdanik je sat –
Odjednom, gle, zvežđa mutni grumen tavan
Izroni na nebu dvorog čudno stravan,
Bledi srp Astarte, maglen neboklat –
Dragulj dijamantski smamljen i prizvat:
Tako razgovetan i dvorogo stravan.

Rekoh: ”Od Dijane topliji je On;
Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran –
Kroz etar uzdaha doplovi bezmeran;
Vide da se suza ne osuši zvon
Sa obraza ljudskih, gde suza zgon,
Pa je došo zračan, i ljubavan, On,
Iz sazvežđa Lava, da nam kaže, veran,
Gde je zaborava umir neizmeran –
Da pokaže neba zaton tihobon –
On da nam osvetli i zračan i smeran:
Gde je večnog mira prenebesni tron;
Sa ležaja Lava dojezdio On.”

Al’ Psiha podiže prst u vis, pa tmurno:
”Ovoj zvezdi, avaj, ne poklanjam vere –
Bledilu tom njenom ne poklanjam veru –
Nego ne oklevaj, prenimo se žurno:
Bežimo što dalje izvan smisla, mere;
To jedino osta – samo bekstvo burno!”
U strahu grcaše, ko gonjeno zvere
Klonuše joj krila – bezumno ih stere –
Padoše na zemlju da ih blato ždere –
Na zemlju joj pade okrilje biljurno.

A ja odgovorih: ”To su snova sanje;
O, daj u biljurni da greznemo zrak!
O, daj da prepurni prečeznemo zrak!
Sibilski taj blesak blešti nam: Uzdanje,
Nada i Lepota njegovo su tkanje –
Gle: prolomi nebo i opak mu mrak!
O, verujmo mirno u to nadbliskanje:
Vodiće nas pravo, to je uzdan znak –
Ta vidiš da noću prolomi se mrak,
Graknu iz noći promukao grak:
Prolomi se mraka teško očajanje.”

Smirio sam Psihu, poljub’ dadoh njoj
S mnogo bolne strasti s mnogo žalnog šuma
I ubedih Psihu, sred pečalnih gluma;
Tad pođosmo dalje; kad, jezivo: Stoj!
Pred nama Grobnice izvio se kroj
Sa natpisom nekim vrh svoda, vrh huma!
”Šta piše, o Sestro, kom za upokoj?
Kome, izgubljenom, slova žalinh roj?”
Odgovori ona: ”Piše: Julaluma;
Počiva u njemu tvoja Julaluma.”
Tad, ko pep’o siv mi dođe srca svod,
Ko lišće sklupčano u sne očajne –
Ko lišće klonulo u svenule tajne;
Zavikah: ”Oktobar usporio hod,
Pre godinu dana tu dobrodih brod –
O, tu je donesoh, strepnje mi beskrajne,
Tu sam je doneo mrtvim u pohod:
O sad prepoznajem i taj Nedohod,
I sve što je u njemu najprisniji rod:
Zgran, jezero magle, i te misli vajne –
Kroz utvarne gore gulom zavičajne.”

 

 

 

 


												

Bleki – Priznade onomad

 

 

Priznade onomad

htjela je da mi kaže

da me nebo sprži

jer prevarih je srcem njenim

 

da me grom ubije

jer prevarih je dušom njenom

 

da me zemlja proguta

jer prevarih je tijelom njenim

 

nije mogla

srce joj na moj pomen bije

duša joj na moj pogled blista

tijelo joj na moj dodir drhti

 

i reče mi

volim te mili moj

kao što se život voli

kao rana dobrote

kao rana ljepote

kao rana ljubavna

 

pa hajd ti sada

vjeruj ženi

kada voli

i o ljubavi sniva


												

Cream – In my white room / Lyrics – Prevod na bosanski jezik

 

“White Room”

 

In the white room with black curtains near the station.

Black-roof country, no gold pavements, tired starlings.

Silver horses run down moonbeams in your dark eyes.

Dawn-light smiles on you leaving, my contentment.

 

I'll wait in this place where the sun never shines;

Wait in this place where the shadows run from themselves.

 

You said no strings could secure you at the station.

Platform ticket, restless diesels, goodbye windows.

I walked into such a sad time at the station.

As I walked out, felt my own need just beginning.

 

I'll wait in the queue when the trains come back;

Lie with you where the shadows run from themselves.

 

At the party she was kindness in the hard crowd.

Consolation for the old wound now forgotten.

Yellow tigers crouched in jungles in her dark eyes.

She's just dressing, goodbye windows, tired starlings.

 

I'll sleep in this place with the lonely crowd;

Lie in the dark where the shadows run from themselves.

 

Bijela soba

 

U beloj sobi sa crnim zavjesama u blizini stanice.

Pod crnim krovu zemlje, bez zlatnih trotoara, umorni sam ledolomac

Srebreni konji trče mjesečevim zrakama u tamnim očima

Osmjeh jutarnjeg svjetla napušta moje zadovoljstvo

 

Ja ću čekati u ovom mjestu gdje sunce nikada ne sija;

Čekati  u ovom mjestu gdje se senke bježe od sebe.

 

Rekao si da nema sigurnih niti za tebe na ovoj stanici  .

Naplatna rampa, nemirna mašina,   zbogom prozori.

Ušao sam u tako tužnom trenutku u stanicu

Kao što sam izašao, osjetio sam da moje želje tek nastaju

 

Ja ću čekati u redu kad  se vozovi vraćaju

Ležati sa vama  tamo gdje senke bježe od sebe        .

 

Na zabavi je bila ljubazna   hard publika.

Utjeha za stare rane su  sada zaboravljene.

Žuti Tigar čuči u džunglama i njenim tamnim  očima.

On je samo uređen, zbogom prozorima, umorni ledolomac .

 

Ja ću spavati na ovom mjestu sa usamljenom publikom

Ležati  u mraku u kojem sjene bježe  od sebe.


												

Toše Proeski -Zajdi zajdi / Lyrics – Prevod

 

 

Zajdi zajdi

 

Zajdi, zajdi jasno sonce
zajdi pomrači se
i ti jasna le mesečino
begaj (zajdi) udavi se.

Crni ( žali) goro, crni  (žali)  sestro
dvajca da crnejme (žalime)
ti za tvojte lisja le goro
jas za mojta mladost

Tvojte lisja goro sestro
pak ḱe ti se vratat
mojta mladost goro le sestro
nema da se vrati

 

Zađi  zađi

 

Zađi, zađi, jarko sunce

zađi, pomrači se;

i ti jasna mjesečino,

bježi, udavi se

 

Tvoje lišće goro sestro

nas dvoje da tugujemo

ti za tvoje lišće goro

ja za mladost moju

 

Tvoje lišće, goro sestro,

opet će se vratiti,

moja mladost, goro sestro,

neće nikada.

 

 

 


												

Pablo Neruda – Ne pitaj me

 

 

Srce mi je teško

od toliko stvari koje sam spoznao

a to je kao da nosim

vreću golemog kamenja

ili kao da kiša neprestano pada

po mome sjećanju.

 

Ne pitajte me  o tome  ništa.

Ne znam o ćemu govorite.

 

Nisu ni  drugi  znali,

kako sam lutao iz magle u maglu

misleći da se ništa ne događa,

tražeci voće po ulicama,

misli po pašnjacima,

i bješe ishod  ovaj;

svi imahu pravo,

a ja sam u međuvremenu spav'o.

Zato neka nabacaju na moje grudi

ne samo kamenje nego i sjenu,

i ne samo sjenu nego i krv.

 

Tako stoje stvari, mladiću,

a tako i ne stoje stvari,

jer, u inat svemu, ja sam živ

i zdravlje mi je izvrsno,

raste mi duša i rastu nokti,

hodam po brijačnicama,

odlazim granice i vraćam se,

tražom i zapisujem položaje,

no ako želite više saznati,

moji se puteljci sapliću,

a čuju se tuga i laž

kako reže oko moje kuće;

vedro vrijeme je ljubav,

zagubljeno vrijeme je plać.

 

I tako,  sve onom čega se sjecam

i  ono ćega nemam u sjećanju,

i ono što znam i  ono što sam znao,

i ono  što pogubih putem

s tolikim izgubljenim stvarima,

s mrtvima koji me nisu čuli,

a mozda su htjeli da me vide,

najbolje  ne pitati nista;

stavite mi ruku tu, na prsluk,

i vidjećete kako u meni bije

vreća mračnog kamenja.

 

 

 


												

Kusto i Islam / Iz arhiva

Zakašnjela poruka neizvjesnom A’ Mirčeti

Ovih dana dođoh do nekijeh pisanijeh : Muslimanske (samo)obmane – Žak Kusto (ni)je primio islam

(uradak od 17.siječnja(januara) 2014.)

Pročitah ga s velikom pažnjom.

Sa nešto manjom pažnjom sročih pouke glede onoga što ti napisa, bez ikakve namjere da polemišem sa tobom. Ako pročitaš dobro je. Ako ne pročitaš i tako ne pije vodu .

Lično, nisam veliki poznavalac Žaka Kustoa, osim što sam volio gledati njegove dokumentarce u trenucima kada mi je djetinjost ostavljala slobodno vrijeme. A odakle ti vrijeme u mladosti, frajeru jedan. Tako se mislilo u mahali.

Čitao sam neke priče o Kustoovom prelasku na Islam, ali kako nisam svjedočio tom činu; nije me to previše zanimale; mislio sam da je to stvar za zabarav. Mene su učili: vjera je sasvim lični čin i svako će odgovarati za svoje vjerovanje, uvjerenje i uvjeravanja. Tako je i danas.

Dakle ,ne znam da li je Kusto primio Islam i ne mogu to tvrditi jer me pored moje nenazočnosti nije udostojio obavijestiti o tome, a izgleda ni E.B.

Iskreno priznajem da postoji velika mogućnost koonvertizma, ali na kraju krajeva to je Kustoov lični izbor koji se ne tiče nikoga.

I ti 27 godina poslije njegove smrti želiš da izvršiš ničim izazvanu egzekuciju mrtvog mudraca. Niti je ljudski ubijati časne mrtvace, niti humano petljat se u njihove lične izbore.

Dakle Amirice citiraš suru Furkan ajet 53. a zaboravljaš:

-Neml 61.

Ili je bolji onaj koji je stvorio zemlju boravištem, dao da (teku) kroz nju rijeke, podigao na njoj brda, i učinio između dva mora pregradu.

-Rahman 19. i 2o.

I pustio je dva mora(da teku i) da se sastaju, a među njima je brana, pa jedno ne prevladava drugo(ne mijenja ima se osobina).

Ova dva ajeta se (a ne Furkan 53.) odnose na Mediteran i Atlanski okean i ne miješanje slatkih i slanih vod,kako je to utvrdio Žak Kusto.

Takođe vode Bab-el-Mandeb (vrata suza) mjesto sastajanja vode Crvenog Mora i Adenskog zaljeva ( Crveno more, Indijski okean )se ne mješaju.

Godine 1962. Kusto je rekao da su tu činjenicu utvrdili njemački naučnici.,on se nekoliko godina po „problematičnom“ primanju Islama u to lično uvjerio.

Vidiš li kako se prenose zapažanja i pouke ? Ali to je tek početak.

Dakle, Neml 61. i Rahman 19. i 20.a ne Furkan 53. se odnose na ono o čemu je govorio Žak Kusto i na osnovu kojih Kusto , po tebi nije navodno prešao(?) na Islam. Sasvim izvjesno Kusto je bio upoznat i sa 53. ajetom Furkana.

Sa mnogim kuranskim istinama (ne samo sa ovim navedenim u tekstu) Kustoa je šezdesetih godina prošlog vijeka upoznao Dr. Moris Bucaille. (19.07.1920.-17.2.1988.). Dr. Bucaille nije bio nepoznanica Francuskoj i svjetskoj javnosti (pročitaj nešto više o o jednom i drugom na vikipediji,ako nemaš njihove literature).

Netom,Durmice tvoji argumenti su :

1. Nedostatak dokaza da je Kusto prešao na Islam je dokaz da nije prešao na islam.

Ovaj zaključak je bio sušta pamet, jaka logika upute :

Sokratovim tužiocima, inkviziciji, Staljinovim gulazima, CIA, FBI, UDBi, ŠEVI, Geringovim, Makartijevim, Minhauzenovim, SANA ili Tuđmanoima sljedbenicima .

Dakle naš nam Amit ima logiku navedenih zlih hordi i manijaka.

Tko želi vjerovatno će naći prave dokaze za ili protiv,odnosno za jedno od ovo dvoje jer dvije istine ne postoje.

Radi boljeg shvatanja tvoje tvrdnje može se napomenuti da je nepojmljivo veliki broj kriminalaca bilo oslobođeno optužbi za nešto što su sigurno učinili.Po zakonu nijedan sudac ne bi smio nekom izreći presudu i reći :kriv je zato što nedostatak dokaza dokazuje da je kriv.

2.Navodiš da je fondacija Žaka Kusto 1991 g. demantirala vijest o prelasku Kustoa na Islam i da je Kusto živio još 6.g. i da je mogao demantirati svoju fondaciju.

Ne shvata čovjek da za 32 Kustovih g. islama + Amirovih 6 g.; Kusto nikad , niti jednom rječju, niti jednim gestom nije demantirao svoju pripadnost ili nepripadnost Islamu. Naprotiv, čutke kao pravi vjernik koji se predao Bogu. Strpljivo je podnosio utemeljene / neutemeljene, istinite / neistinite priče koje su o njemu kolale.

Nije ga interesovalo da li one dolaze od gnušanja protivnika njegove islamizacije ili od onih „zagovornika“ islamizacije koji su riječi o tome prenosili poput papagaja. Onih papagaju koji su pogubili nit priče i samo na nepotreban i štetan način pridonosili stvaranje buko oko ničega.

Da li išta znači 32 dvije godine ćutnje? Mislim da je to sasvim dovoljno vremena da se nešto demantuje.

U koje dokaze po tebi treba svrstati vrijeme gnušanje dijela hrišćanske i odobravanja dijela svjetske javnosti u vezi Kustoovog konvertizma? Za ili protiv!

Emire koliko me matematika služi 38:6 je oko 6,3333…puta više godina.

Da li ti to nešto govori?

3. Kusto sahranjen po kršćanskom obredu.

Onako,usput ,Durmiću znaj da je Kusto „ sahranjen kada više nije bio među živima odnosno nije ništa mogao učiti u pogledu načina (obreda) svoje sahrane“ (samo se slijedi tvoja logika – ali ipak na nešto logičniji način).

Razmišlja se: da li je Durmiću krivo što nije pozvan na Kustovo prihvatanje Islama (što je faktički nemoguće obzirom na Durmićeve nezrele godine) ili mu je krivo što njega Kuran i neko sličan Bucailleu nisu preveli na islam?!

A imaju tu još dvije kvake (ne one tipa #22):

-Fondacija se oglasila tri godine po smrti Dr.Bucailla jednog od glavnih svjedoka u priči o islamizaciji (1.)

-oglašavanje se desilo u vrijeme kad je Kusto već bio teško bolestan i nije mogao uopšte reagovati. (2.)

Dakle sve tvoje tvrdnje bi bila smiješne da nisu besmislene.

Furkan 53.:

I On je ( Onaj) koji je dao slobodan tok dvjema rijekama:ova(jedna je) pitka, slatka,a ova druga je slana gorka.I učinio je između njih prevlaku(graniicu ) i neprelaznu branu.

Moj mali, Durmiću; Furkan 53. se konkretno odnosi na Kustoovo potonje traženje sudara slan(ih)e i slatk(ih)e voda koje se ne miješaju.

Naoružan spoznajom da ajeti Neml 67, i Rahman 19.i 20. mogu biti samo Istina saopćena od Velikog Stvoritelja Kusto je počeo da traži potvrdu za navode 53. ajeta sure Furkan.

Upoznat sa (hipotetičnim) rajskim porijeklom rijeka Tigrisa i Eufrata,a koje se uz to pominju u Kuranu , pretpostavio je da bi one mogle biti početna etapa njegovog istraživanja.Uz pomoć predanja i natuknica lokalnog stanovništva Kusto je par godina pokušavao naći tu branu između slatke i slane vode.

I onda je u persijskom zalivu otkrio da se u jednom dijelu ulijevanju Šat -el -Araba u perzijski zalijev slana i slatka voda ne mješaju.

Ovaj uzvišeni ajet s takođe može da se odnosi na susretanje vode Bijelog i Plavog Nila.

U svom kasnijem radu Kusto je svjedočio i o mnogim drugim mjestima širom svjetskih mora i okeana(kao i rijeka) koja eksplicitno potvrđuju navode svih ajeta navednih u tekstu.

Kasnije su sa poboljšanjem tehnologije i popularizacijom okeanografije i mnogi drugi istrživači mora i morskih dubina nailazili na slične pomorske(i rječne) anmalije

Moglo bi se još mnogo toga napisati vezano za tvoje pisarije,jer sama tema je vrlo zahvalna za razmatranje .Ali i ovo je dovoljno.A zaključke neka izvede ko to hoće i na način koji mu odgovara,ali to već nije svrha ovog teksta.

Da ne bude zabune: svrha ovog teksta je samo pojašnjenje ili ispravka nekih navoda koji su izmišljeni, pogrešno interpretirani, zamagljeni, nedoslijedni , a neki možda i namjerno podvaljeni, sa minornim logičkim i jezičkim slijedom.

Ovom tekstu nije čak ni svrha onoga što je najavljeno u naslovu, jer je Muhamedu (a.s.) rečeno: “ niti ćeš učiniti da slijepi progleda, niti gluhi da pročuje, niti nijemi da progovore“ .

I na kraju koliko je uopšte bitan jedan konvertizam u odnosu na svakodnevne konvertizme? Vjerovanje trećine svjetske populacije koja potvrđuje Božansko porijeklo Kurana je sasvim dovoljano za bilo koje svjedočenje.

Tuga (sramotno) je to što tvoj tekst, Durmiću objavljen u Preporodu – časopisu namjenjenom za objektivno informisanje sa pretenzijom obrazovanja i prosvjetljenja islamskog (a možda i nekog drugog) čitaoca!

Jedna od osnovnih dužnosti Preporoda je da bdiju nad tekstovima koji se objavljuju u njima. Čitaocima mogu da nude pretpostavke i zastranjenja koja se mogu vezati za časni ajet 36. sure Junus:

Većina ih slijedi samo nagađanja.
Zaista nagađanje ništa ne koristi.
Zaista Bog zna šta oni rade.

Bolje bi prošao da je tvoj tekst objavljen u dobrotvoru ili karitasu a tamo mu je i mjesto.

Onako, prijateljski Emiru Durmiću savjetuje ti se da se (ne) nastaviš družiti sa članovima sterilnog i defetističkog kluba 99 od kojih si najvjerovatnije pokupio većinu „pameti „ za svoje pisanije.

Parni valjak – Sve još miriše na nju / Lyrics

 

 

Ne pitaj me noćas ništa

pusti me da šutim

ja noćas trebam mir

stare rane opet peku

moje bitke dalje teku

dušo, ti nemaš ništa s tim

 

Sa tvojeg izvora moja se duša napila

žedna tvojih godina i sada mamurna

pita gdje je utjeha

gdje je mladost nestala

 

Idu dani, ja ih pratim

ponekad do tebe svratim

dušo, tražim zaborav

molim sate da se vrate

tragovima njenim hodam

tiho, kao da je tu

 

Sve jos miriše na nju

i dan i jutro sto će doći

nakon ove noći, noći bez sna

i dvjesta godina

da ih brojim u samoći

otkako je otišla

 

U mojim venama još je njenog otrova

jos je doza prejaka

a tebe ljubim i da ne poludim

da zaboravim 


												

Pierre Seghers – Ti i ja

Kao stranice iste knjige,
kao riječ istog jezika, gramatika u pokretu
koja se rađa, raste i umire da bi uskrsnula.
Neizreciva, sluđena i neuhvatljiva stvarnost
koju je pregazila kugla vremena dok je sudbina
zaustavlja dršćući. To nije bio
naš trenutak.

pB

Bleki – Mirjani Miri V.

 

Imam i sjećanja

i osjećanja

godinama ne blijede

ljubav

zahvalnost jaču nosi

 

bilo je jedno ljeto

sedamdeset i neke

a se pretakalo

u jeseni godina

osamdeset i nekih

 

sjećanja lebde

ka trošnom halvatu

na prvom spratu

škriputavim daskama

Budakovića dana

kad sretni smo

plesali kraj modre

našeg rastanka  rijeke

 

 

Mila Mirajana

Blistava moja Modra rijeko

Čudesna Miro V.

oprosti ljubavi

oprosti

mahalašu krhkom tvome

uvijek je morao

tragati za bolima svojim

tamo iza slijedeće rijeke

 

vraćao sam ti se malena

velika ljubavi moja

i tužan i slomljen

a ti dobrotom

ljubavlju liječila

bolna

slomljena krila moje

 

a onda

nekako tiho

dok bježah od smrti

umornu od čekanja

u bijeloj sobi samoće

jesen devedeset i neke

zlo te nenadano uze

 

volim jesen

ljubavi boja plam

dana tih

al’ me tuga  svlada

kroz  suze 

u oblacima vidim tvoj mililik

 

više ne šetam

kraj rijeke

koraci posustaju

klečim kraj mezara tvoga

dok me topla kiša mije

molitve izgovaram

da Nebo prosti grijehe

sretniku ovom

što volio te 

i voljen bio