Ne pitaj me noćas ništa
pusti me da šutim
ja noćas trebam mir
stare rane opet peku
moje bitke dalje teku
dušo, ti nemaš ništa s tim
Sa tvojeg izvora moja se duša napila
žedna tvojih godina i sada mamurna
pita gdje je utjeha
gdje je mladost nestala
Idu dani, ja ih pratim
ponekad do tebe svratim
dušo, tražim zaborav
molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
tiho, kao da je tu
Sve jos miriše na nju
i dan i jutro sto će doći
nakon ove noći, noći bez sna
i dvjesta godina
da ih brojim u samoći
otkako je otišla
U mojim venama još je njenog otrova
jos je doza prejaka
a tebe ljubim i da ne poludim
da zaboravim