Autor
Hajro Šabanadžović
Jesen pupa Ljeto sa okusom proljeća
Zov proljeća Najava zime
Bijelo i zeleno Zeleno i bijelo
Bijelo i plavo Zeleno i plavo
Bijelo i crveno Crveno i zeleno
Bijelo i ljubičasto Ljubičasto i zeleno
Drvo nade Ljubav odi tragom kiše
Tango de Nada Bijela dama i odar
Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.
U rijetkim prilikama sam umjetnik …
U većini ostalih sam ništa
Teško pogode riječi grlica
koje se tek proljećem ogrću
a već boli ih
Život
ne može se tek tako reći
pomoći ću ti
mnogo je suza u oku
a Malih Prinčeva sve više
nedostaje
ne može se tek tako reći
evi ti savjet mila
imaš tananu dušu
ne daj da ti je slome
oni koji te vole
Može se sa namjerom reći
imaš prelijepe riječi
i snove
i to je dovoljno
ostalo će se posložiti mila
Mile umjetnice
kada ruža procvjeta
mirisi lipa najave ljeto
češljugari preuzmu poj
zaboravite sve drugo
Život je lijep.
Uglavnom!
To je dovoljno za novi početak
Umjetnice ljubavi
*
Kroikodil i Gnu – poveznica – lovac i plijen
Krokodil i nilski konj bez poveznica – trpeljivost i rijeka.
Gnu i nilski konj – bez bliskih poveznica – biljoždaeri.
Lovac uhvati plijen.
Plijen se otima.
Pomoći nema.
Sa kopna porod i prijetelji gnuovi nijemo bleje i muče.
Pomažu im zebre.
Gnu tone sve više u vodu i čini se, kraj je sasvim izvjestan.
Ali Nebo šalje pomoć.
Možete zamisliti?
Više tonaši kao teško tonažna tenkovsa konjica nasrću na krokodila.
Gnu je slobodan.
Ostaćće ćopav , ali živ.
Koliko dugo , zar je bitno?
Ovu bitku opstanka je izborio.
Ljepota Božijeg stvaranja i djelovanja,
ponekad nam je nedokučiva u svojim uzrocima i posljedicama.
Oko moje sanjivo
davno se razdanilo
podji, tajno ljubim te
da nam netko ne dodje
Nikom nemoj odati
svu noc smo se ljubili
nema tajne, tajnije
od mene i od tebe
Ref.
O davno mjesec, mjesec je
pobjegao jutro je moramo i mi
nema vremena da me diras usnama netko dolazi
Mjesec, mjesec je
pobjegao jutro je moramo i mi
ne bi bilo pametno
da nas nadju zajedno
Nikom nemoj odati
svu noc smo se ljubili
nema tajne, tajnije
od mene i od tebe
Ref.
Mjesec, mjesec je
pobjegao jutro je moramo i mi
ne bi bilo pametno
da nas nadju zajedno
(3x)
Jesenja fantazija
Jesenji opus I
Ah , to proljeće
Proljetni opus II
Svileno ljeto
Ljetni opus II
Zima
Zimski opus II
Lijep je, sunčani dan. Zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.Čini se, sve se pobrkalo.
Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.Ali mi naopaki kaki jesmo, nama sve jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.
Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.
Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju.To je značilo čim se vrne eto svadbe,eto takarli dana opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.
Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba. Sve miriše na ljubav. I mirisi donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.
O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.
A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.
A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se malo insan rahsladi.Igrati se malo kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih i uzdisajnih.Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. Kako je to zabavno , a i …
Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.
Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.
U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.
A ljubav gospodo?
A grijanje i valjanje?
Šta sa pupanjem i bibanjem?
Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?
Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.
Mislimo da niste svjesni šta ne volite.
Što bi poete rekle:
Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.
U Prevodu:
Samo jednom se živi, a vrba svako malo puca.
i
Takarli nam bili svi stađuni.
Tuzna je nasa ulica
od kada nisi tu
jer tuznu pjesmu pjevaju
oni sto ostaju
Iste smo snove sanjali
istom se nadali
drugi su igru vodili
i snove ukrali
Nije mi zao sto si otisla
znam da si morala
jedino boli, malena
sto se nisi javila
Ne bih ti rekao ostani
ne bih ni probao
ne bih ti rekao, volim te
samo, cuvaj se
Ref.
Moja je pjesma lagana, polagana
i tiho se ispija
sasvim lagana i bez pitanja
sto si otisla
Kad krenes, srusis mostove
izbrisi tragove
meni pjesma ostaje
da me smiruje
Iste smo snove sanjali
istom se nadali
ja nisam smogao hrabrosti
da se odlucim
Ležah ispod trešnjinog stabla
zagledan u polje djevičanskih ljubičica
a mi Modra rijeka svježinu života nosi
opijen mirisima ljepote i ljubavi
utonuh san prelijepi o ljubavi sni
vidjeh jednu ružu krhku i nevinu
kao djetinje oči kad u majku nebo gledaju
okrenuh neuk glavu pognuh
da ne vidi čednost da zbog nje suzom grudi vlažim
da zbog nje dušu rosim a pomislim na branje
ubrati mirise oskvrnuti nadu dodirom zalediti
ni duljinu , ni dubinu ni ,ni kraj ne slutim
a ubrao bih tu ljepotu tu nevinost
zube stišćem pomislim gdje će ti duše
a opet aamo Krhku ružu sanjam i muziku uvijek čujem
Nježan dodir kao treptaj sna
a se gubi da ljubav nastavi dan
nježniji od kapljice rose na latici snova
koji život milovanjem svojim nose
dozove sebi mene neukoga
Bjelina Princeze Krhke ruže zasja mi u oku
šapuće mi vidiš Mili nije tako teško
samo budi nježan , uberi me i voli
ostalo će doći samo po sebi
najslađe je životu krasti najljepše slike
Oj, devojko, duso moja
cim mirisu nedra tvoja
ili dunjom il’ narandzom
ili smiljem il’ bosiljem
Oj, Boga mi, mlad junace
moja nedra ne mirisu
niti dunjom nit’ narandzom
niti smiljem nit’ bosiljem
Moja nedra ne mirisu
niti dunjom nit’ narandzom
niti smiljem nit’ bosiljem
rece dusom devojackom
Spustila sam oci i zaplakala u sebi, tamo
gde niko suze ne vidi.
I poslednji, nevidljivi put, uzela sam te
na svoje srce i zagrlila kao sto se san grli.
Pruzila sam ti, u sebi, uvek sputavane ruke
i nevidljivo za druge spustila ih na tvoja
ramena.
A ti si s’ bolom slusao nasmejane reci sto sam ih
kao sarene ptice bacala u gomilu da je
zabavim.