Nevinost
Rubinova fantazija
Čarolija sutona
Stablo
Poslijednja molitva
Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka
trešnjinog behara onog ljeta Gospodnjeg
koje nikako da mine asi ti
čedna u bijeloj vjenčanici
prozirnom nebu hitala
Sunce nisko polegnuto na rubinovom nebu
kroz krošnje ti miluje kose ruste
oreol anđela il svetice blještiš
a moje srce ljepotom sleđeno drhti
boji se uže će ko život pući
Mnogo ljeta Gospodnjih minu
obojenih onom sa kojom ljuljačka leluja
ispod onog istog rubinovog neba i Sunca
iako trešnja oronula raspukla se
ćutim tvoj smijeh
Još uvijek sutonom lebdi ljuljačka
trešnjinog behara a ja klečim
na kiši kraj puteva
što steru vrijeme molim se
zaboravu da mi te vrati
Bože ljubavi i milosti
oprosti mi tugu moju
život je prelijep
vraća sve
i behar i ljubav i nerazbor