Danima sanjam
čitav život sanjam tu 1965
sanjam da ginem
a ti se rađaš
danima sanjam da ginem
godinama sanjam da se rađaš
vraćajući me u budućnost
posttraumatski stres kažu hećimi
tek sam izašao iz bolnice
četeres dana
tri četiri put urokan
sitnica
borac za slobodu se ulijeni
počne da sanja
sanjam da ginem a ne znam kako
tišina i sni
nebo se plavetni do blijedila
vidim tebe
tek rođenu
poput svejtlosti lebdiš
poljem djevičanskih ljubičica
kraj naše kućice u cvijeću
smješiš mi se
polako tvoj lik blijedi
tone u plaveti mora
bijela svjetlost
kao čaša od kristala
prekriva krajolik
mene uvijek boli odlazak tvoj
ili rastanak naš
to svejedno mi zvuči
poletim za tobom
granata u tu ljepotu grune
poslijednje misli
odakle ta granata
niotkud
tko je ona svjetlost
blještava
od koje
sebe ne vidim
prestajem da sanjam da ginem
ali osjećam da sam tu
prelijepi plavetni konj
dolazi do mene
oči su mu tužne
blistave
nalik mojim
čini mi se da se sjećam
sjeo sam na njegova leđa
mekana su i sedefasta
jurimo putem koji si ti odlepršala
u nama nada i želja
da te stignemo
konj i ja
Ja konj
i kažemo
dobto ti jutro jube
konj i ja
Ja konj
vidimo svjetlost
prelijepu svjetlost
koja nam se smješi
i prilazi
Tu se san završava
prekidaš ga voljena
ljubeci suze radosnice
u mojim očima
pitam se
gdje si dosad bila
jube mila
i ne brini se
plesaćemo mi naš tango
uvik
zauvik
kada me smrtne rane prođu
obećavam