Danas je Petak , 22. mart/ožujak, 2024. godine.
Dani furaju ko ludi.
Stoja će za koji čas. Za sada je omjer 81 / 285 .
A opet dani promiču kako kome.Nekome brzo, nekome nikako.
Eto prođe šest godina i jedan dan od presude krvoloku iz durmitorskih vukojebina.
Recimo ima ta jedna pogan, taj jedan počković koji je sebe i ženu mu Ljiljanu Zelen po njemu još i Karadžić znanu,činjenično i faktički u krevetu urnisao čitav život, a ona mu se čitav ,vanrobijaški život svetila štiklom po glavi.
Šta mu znamo, možda je njena štikla dohakala ono malo uma što je imao, ako ga je ikad imao.
Njemu će dani militi kao pužu natovarenom kućicama punim duhova.
Sinoć je kažu pouzdani izvori probdio, kao i mnoge noći prije. I ponovo se vas ubarabatio.
Aveti ubijenih i poklanih se nastanili u njegovoj ćeliji.
Dežuraju s njim. Da im ne pobjegne. I mole se da dugo dugo poživi.
Hoće pogan , zna pobjeći i sakriti se.
Sada više nema kud . Sve adute zemaljske je istrošio.
Jedino se može nadati brzoj selidbi u paklene vatre, svojim koljačkim mentorima Slobodanu Miloševiću , Franji Tuđmanu i Adolfu Hitleru u zagrljaj. Al’ Suđaje su neumitne. Odredile mu da dugo dugo poživi. Daleko , u čamorinji i zaboravljen od svih .
Što bi poete rekle:
-Pogan do pogana se u pržunu na ražnju za vjek vjekova okretala.
U prevodu:
-Pakao je ogroman i vječan Neka se budući stanari ne otimaju za slobodna mjesta. Svi će biti ugošćeni i smješteni na način dostojan zla ,neljudi i pogana.