Bleki – Stranci i slika

 

Često sam dolazio u tvoj grad

nisam više pokušavao bilo kakvo traganje

svaki put sam išao do tvoje ulice

prolazio kroz nju

došao do tvoje kuće

zurio u slomljeni prozor i poderanu zavjesu

ubrzo bi nam postalo neugodno

mi smo stranci.

niko nas nije predstavio

to je tako bezazleno

 

samo jednom jedan jedini put

sam vidio da neko ulazi u kuću

dječak sada vitak mladić

koji mi je dao tvoj poklon

zlatni upaljač da mi vrijeme mjeri

kada ćeš mi doći

jedan uzdah jedna sekunda

puno je to uzdaha

jedna cigara jedan sat

puno je to cigara

mila moja

previše

cigarete su opasne po život

 

pogled istovjetan tvome

upitao me da li nešto tražim

ne odgovaram ja

samo mi onaj tužni prozor snove zove

čini se da me mladić prepoznaje

da mu suze pune oči ,

on se pokloni sagnu

poljubi mi ruke i reče

izvini Prinče Mali ,

sve znam.

Sele mi pričala o vašoj ljubavi

moru i ljepoti

potonjoj tuzi

sačekaj na tren

kako neću sačekati

vrijeme je sve što ostaje

i vrijeme je opasno po život

 

uđe u kuću brzo se vrati,

dade mi sliku i reče

znala je da ću jednom doći

na krevetu suza ostavila ovu sliku

dar za mene

željela bi da je se ovakve sjećam

i da znam niko nije kriv

ne krivica šteti životu

 

bila je ona treća slika

do tri jedine koje imam

ti u polju ljubičica

vesela i blistaš

meni poljupce šalješ

mila moja

ti si ljubav mog života


											
Bookmark the permalink.

Komentariši