Dogodilo se na današnji dan 20. Marta / Ožujka

Danas je Ponedeljak  2o. Mart / Ožujak 2023. Godine Dani 78 / 287. ( natakareni/ takarli)

U ovu heftu će  aterirati ravnodnevnica. Otom potom, jer je danas lijep dan.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nekom svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado,  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu.

Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Na vječne pute. Vrlo takarli. Bolje vam je da nikad  ne saznate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve nečasne niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička i smrdljiva leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće  noću pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do za vrata.

U stvari nas pogan Radovan Karadžić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lakše dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda da  cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. kada se završi frtutma možda i trećinu. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire su uniformisane.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

Što bi poete rekle:

-Ravnodnevnica je u svemu.

U prevodu:

-Ravnali se vi ili ne ravnali svakako će ti biti po zasluzi  poravnati.

Ravnodnevica, ravnodnevnica ili ekvinocij (lat. aequinoctium: jednakonoćje) je u astronomiji trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem gibanju nebom stigne na nebeski ekvator, tj. u proljetnu ili jesensku točku. Točke na nebeskoj sferi u kojima ekliptika presijeca nebeski ekvator zovu se točke ravnodnevice. Sunce na svom prividnom gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske ravnodnevice. Tada je dnevni luk jednak noćnomu, pa obdanica i noć traju po 12 sati. Događa se dvaput u godini, oko 21. ožujka (proljetna ravnodnevica) i oko 23. rujna (jesenska ravnodnevica).

U istovjetnim ravnodnevnicama ( uslovno rečeno) i nekim prohujalim vremenima , na današnji se dešavalo slijedeće:

43.-p.n.e. Rođen Publije Ovidije Nazon, jedan od najvećih rimskih pesnika i jedan od najčuvenijih autora stihova o ljubavi u svetskoj literaturi.

1413.- Umro je engleski kralj Henri Četvrti, osnivač Lankasterske dinastije. Prijesto je prigrabio 1399, zbacivši brata od strica Ričarda Drugog, koji je 1400. pod misterioznim okolnostima umro u zatočeništvu u zamku Pontefrakt. Tokom vladavine ugušio je jake pobune Velšana i Ričardovih pristalica, ali je cijena tih ratova bilo teško oporezivanje podanika i iscrpljujuća borba s parlamentom za kontrolu kraljevske blagajne. Posljednje godine vladavine obilježila je njegova teška bolest i oštre frakcijske borbe u vrhu vlasti.

1602.- Osnovana holandska Istočnoindijska kompanija, koja je monopolom na trgovinu iz Indonezije, Malaja i Cejlona postala jedna od najmoćnijih kompanija na svetu. Rasformirana  1796, a njeni posedi postali deo holandskog kolonijalnog carstva.

Velika Britanija je imala Kraljevski Istočnoindisjku kompaniju,Belgija je imala Kompaniju Monstruma Kralja Leopolda II.I Ostale zapadno-evropske zemlje su imale Svoje kompanije za porobljavanje i genocid. Sve kompanije su zastupale

1727.-Umro je engleski fizičar, matematičar i astronom Isak Njutn, koji je otkrio gravitaciju, odnosno opšti zakon privlačenja masa, čime je počela nova epoha u mehanici, nebeskoj mehanici i astronomiji. Od 1703. do smrti bio je predsjednik Kraljevskog društva u Londonu. Nezavisno od Gotfrida Lajbnica otkrio je diferencijalni i integralni račun. Postavio je temelje klasične fizike i otkrio neke zakonitosti u optici. Objasnio je padanje i kretanje tijela, kretanje Mjeseca oko Zemlje i planeta oko Sunca, kretanje kometa, plimu i oseku. Otkrio je zakon inercije, nezavisnosti dejstva sile i akcije i reakcije i izveo ostale teoreme mehanike. U matematici je pronašao i metodu interpolacije, uopštio binom i našao binomni beskonačni red, metodu približnog određivanja vrijednosti nula funkcije, klasifikovao oko 80 aglebarskih stepena. Konstruisao je prvi teleskop s konkavnim ogledalom. Njemu u čast znakom “N” obilježava se sila.

1809.-Rođen ruski književnik Nikolaj Vasiljević Gogolj, jedan od najznačajnijih predstavnika ruske realistične škole.

1815.- Francuski car Napoleon Prvi vratio se trijumfalno u Pariz iz progonstva sa sredozemnog ostrva Elba. Poslije “vladavine sto dana” u bici kod Vaterloa u junu 1815. porazile su ga sile antifrancuske koalicije i doživotno je prognan na ostrvo Sveta Jelena u Atlantskom okeanu.

1828.-Rođen je norveški pisac Henrik Ibzen, jedan od najvećih svjetskih dramskih pisaca, bespoštedan kritičar građanskog društva. Mnogo je putovao po Evropi, izučavajući dramaturgiju i pišući drame. Poslije 20 godina se vratio u Norvešku i postao upravnik nacionalnog pozorišta u Oslu. Istraživao je problem krivice i ispaštanja, sukob htijenja i stvarnosti, gušenje istine, pogađajući bit građanskog društva koje počiva na lažima. Djela: drame “Pretendenti na prijesto”, “Brand”, “Perom Gintom”, “Savez mladih”, “Stubovi društva”, “Lutkina kuća”, “Aveti”, “Narodni neprijatelj”, “Divlja patka”, “Rosmersholm”, “Gospođa s mora”, “Heda Gabler”, “Graditelj Sulnes”, “Mali Ejulf”, “Jun Gabrijel Borkman”, “Kad se mi mrtvi probudimo”, poezija “Pjesme”.

1890.-Rođen je italijanski pjevač Benjamino Đilji, jedan od najvećih operskih tenora 20. vijeka. Više od 40 godina blistavo je tumačio šezdesetak rola, posebno u operama italijanskih i francuskih kompozitora. Igrao je i u nizu filmova.

1894.-U Torinu umro mađarski revolucionar Lajoš Košut, vođa mađarskog pokreta za nezavisnost od Austrije. Posle sloma revolucije u avgustu 1849. emigrirao u Italiju.

Na Bjelavama jedna pararelna ulica je nosila njegovo ime.Kako odavno nismo imali potrebe da hodimo njome i nismo htjeli  da nas ne  Ama g(a)nuša .Tako su je nacionalistički čobani nazvali.

1908.-Rođen je engleski pozorišni i filmski glumac Majkl Redgrejv, jedna od najvećih figura britanskog glumišta 20. vijeka. Posebno se isticao suptilnošću u karakterizaciji likova i izvrsno je vladao jezikom. Filmovi: “Gospođa koja nestaje”, “Smrt noći”, “Brauningova verzija”, “Važno je zvati se Ernest”, “Usamljenost trkača na duge staze”, “Juriš lake konjice”, “Demoni”.

1915.- Rođen je ruski klavirista njemačkog porijekla Svjatoslav Teofilovič Rihter, najznačajniji pijanista 20. vijeka, prema mišljenju pojedinih muzičkih kritičarima – i najveći pijanista u istoriji muzike. Originalno je tumačio kompozicije različitih epoha, interpretirajući ih savršenom tehnikom, što je oduševljavalo koncertnu publiku širom svijeta.

1933.- Nemački nacisti u Dahauu otvorili prvi koncentracioni logor. Tokom Drugog svetskog rata broj logora u Nemačkoj i okupiranim zemljama dostigao 2000, a u njima ubijeno oko 11 miliona ljudi.

Nama ta račinica nešto ne štima. Mi izračunali,pučkom računicom na abakus:

Ako su Njemački monstrumi uvijali 10 (deset) stanovnika dnevno po  logiru ubili su slovom i brojem 29.200.000 logoraša, samo  za četiri ratne godine – 1940.- 1944. Ostale godine nismo uspjeli natakariti jer nam se abakus pokvario. Radi samo na normalne – sitnije brojke do 11 miliona.brojke.

1945.-U Drugom svjetskom ratu na području Like i hrvatskog primorja počele su završne operacije za oslobađanje Jugoslavije, za šta je odlučujući bio proboj Sremskog fronta tri sedmice kasnije.

1946.-Tunis je dobio prvi višepartijski parlament.

Nikakva promjena.Sada se višepertijski klanja babi i njegovim sluganima. U bosni je to pofdignuto na viši nivo,Imamo tri poglavata i dobro utovljena poglavnika.Odnosno jednog poglavnika i dva doglavnika. Svakih šest mjeseci se redaju.Možda i češće,ne bi nas čudilo,mali nismo nazočili.

1995.- U Irak je upalo 35.000 turskih vojnika u operaciji protiv kurdskih pobunjenika

Nije nam jasno zašto se očigledne genocuidne radnje koje traju od početka dvadesetog vijeka zovu operacije. To su henocidne čistke preostalih đepova.

1997.- Beogradski studenti šetnjom gradom proslavili su ispunjenje svog posljednjeg zahtjeva – ostavku rektora.

1998.-U podsaharskoj Africi otvoren je prvi autoput koji je povezao obale Indijskog i Atlantskog oceana.

2001.-Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira osudio je i odbio “neustavnu i nelegalnu deklaraciju o tzv. hrvatskoj samoupravi” i dao punu podršku ustavima BiH i njenim entitetima kao i najvišim institucijama BiH.

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović


 

 

Nebeski vatromet                                                           Umilne boje ljeta

 

 

Modra rijeka i čarolija                                                       Ocean vri

 

Četiri godišnja doba

 

Bijeg od stvarnosti

 

 

Suton između oblaka                                               Sleđeni vodopad – Zimska čarolija

 

 

 

Jutro sa Blekijem – Ona druga

 

Kad se sjetim kradenih večeri

Kapidžika što ključeva nemaju

Da ljubav može nepozvana ući

A se dva tijela dodirima more

 

Ukrala se ljubav moja davno

I još davnije nebeski puti njeni

Obrasli su bršljenom staze moje

Ne nalazim dodire ni tuge ni duge

 

Uvelo je đardinsko cvijeće i ruža

A samo suza moja treba kao eho

Da prcvjeta i sni Krhka ruža u čaši

Moga srca od kristrala i alema

 

Suze nemam ne nauči me ljubav moja

Testament mi ostavila da ona druga

Snene poljubi mi oči u dušu dirne

I nove suze ljubavi će da poteku










												

Zbignjev Herbert – Obala

 

Čeka na obali velike i spore reke
na drugoj Haron nebo prosijava mutno
(to uostalom uopšte nije nebo) Haron je
već samo prebacio uže preko grane
ona (ta duša) vadi obol
koji se kratko vreme kiselio pod jezikom
seda na zadnji kraj praznog čamca
sve to bez reči

i da bar ima meseca
ili pas da zalaje






												

Tagore – Ako me nikad ne budeš pozvala

 

Kad mojih stopala više ne bude
u prašini puta ovoga,
i skela bude redovno plovila bez mene,
kad budem kupio i prodao poslednji put,
i mojim odlascima na pijacu u zoru
i vraćanju kući u sutone bude došao kraj,
šta ako me se ne budeš sećala,
ako me nikada ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Kada prah bude prekrio strune mog instrumenta,
i gušteri se po mom dovratku budu verali,
kada vrt moj asketsko ruho odene
spreman za pustinju,
a korov zakrili vodu u mom bunaru,
šta ako me se ne budeš sećala,
ako me nikada ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Muzika neće ćutati u flauti života,
a sati će teći neprekidno brujeći.
Skele će biti pune, kao danas što su,
ljudi koji žele na drugu stranu da pređu.
Goveda će pasti, govedari će se igrati na livadama.
A šta ako me se ne budeš setila,
ako me nikad ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Ali ko kaže da mene neće biti toga jutra?
Ja ću se igrati u svim igrama onih što žive.
Imaću nova imena
i druge ruke da ljubavlju me vežu,
jer ja u svim vremenima postojim
i večito ću se na suncu kretati.
Šta onda ako me se ne setiš,
ako me nikad ne pozoveš
podižući pogled ka zvezdama?

Izostavi moje ime iz poklona
ako ti je ono breme,
ali sačuvaj moju pesmu.






												

KRUNOSLAV KIĆO SLABINAC – OTIŠ'O JE S MIRISIMA JUTRA / Lyrics – Song

 

Jos i danas sve me na njeg sjeti

Stari sesir visi pokraj vrata

I sto mati znala mi je reci

Bog je dao srce mu od zlata

 

Jos i danas cujem one rijeci

Samo dobre Bog na kraju ceka

Zato sine od svih mojih rijeci

Nek u srcu ostane bar neka

 

Otiso je otac moj polako

Otiso je stazom sto vijuga

Pratile ga neke stare pjesme

Sve do Rijeke kojom tece tuga

 

Otiso je pjetli kad se bude

Kao da u setnju nekud krece

Otiso je s mirisima jutra

Da l je znao da se vratit nece

 

Rasulo se jutro kroz ravnicu

Sve je tu a njega nema vise

Tuga usla tamburi kroz zicu

I ko da su pjesme sada tise

 










												

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

  

Umilne boje ljeta

Nebeski vatromet

Modra rijeka i čarolija

 

Violetni vjetar                                                               Jesenji kaleidoskop

Razigrana livada

 

Mjesečeva noć                                                                      Miris proljeća

 

Uzburkani velovi                                                       Razigrana svjetlost

  

Ona je osvit                                                                   Ona je ljubav

Kahlil Gibran – More

 

 

U noćnome miru kada za zastorima čovjek usni

 

Šuma kliče:

Ja sam Sila koju sunce iz zemlje izmami,

 

A more ostaje mirno

Misleći: Sila pripada meni.

 

Stijena veli:

Vrijeme me sazdalo kao kamenje za Dan sudnji,

 

A more je i dalje nemušto

Misleći: Znamenje pripada meni.

 

Vjetar veli:

Divna je moja samotinja među nebom i maglama,

 

A more ostaje mirno

Misleći: Vjetar pripada meni.

 

Rijeka veli:

Pitka li sam tečnost što gasi žeđ poljima,

 

A more je i dalje nemušto:

Misleći: Rijeka pripada meni.

 

Gora veli:

Ja sam stasita kao nijedna zvijezda u svemiru,

 

A more je i dalje mirno

Misleći: Gora pripada meni.

 

Misao veli:

Ja sam jedini kralj na ovome svijetu,

 

A more ostaje usnulo

U snu govoreći: Sve pripada meni.