Jutro sa Blekijem – Ona druga

 

Kad se sjetim kradenih večeri

Kapidžika što ključeva nemaju

Da ljubav može nepozvana ući

A se dva tijela dodirima more

 

Ukrala se ljubav moja davno

I još davnije nebeski puti njeni

Obrasli su bršljenom staze moje

Ne nalazim dodire ni tuge ni duge

 

Uvelo je đardinsko cvijeće i ruža

A samo suza moja treba kao eho

Da prcvjeta i sni Krhka ruža u čaši

Moga srca od kristrala i alema

 

Suze nemam ne nauči me ljubav moja

Testament mi ostavila da ona druga

Snene poljubi mi oči u dušu dirne

I nove suze ljubavi će da poteku










											
Bookmark the permalink.

Komentariši