U noćnome miru kada za zastorima čovjek usni
Šuma kliče:
Ja sam Sila koju sunce iz zemlje izmami,
A more ostaje mirno
Misleći: Sila pripada meni.
Stijena veli:
Vrijeme me sazdalo kao kamenje za Dan sudnji,
A more je i dalje nemušto
Misleći: Znamenje pripada meni.
Vjetar veli:
Divna je moja samotinja među nebom i maglama,
A more ostaje mirno
Misleći: Vjetar pripada meni.
Rijeka veli:
Pitka li sam tečnost što gasi žeđ poljima,
A more je i dalje nemušto:
Misleći: Rijeka pripada meni.
Gora veli:
Ja sam stasita kao nijedna zvijezda u svemiru,
A more je i dalje mirno
Misleći: Gora pripada meni.
Misao veli:
Ja sam jedini kralj na ovome svijetu,
A more ostaje usnulo
U snu govoreći: Sve pripada meni.