Mjenjajući rublju za tumane,
svog mjenjača danas ja zamolih
da mi kaže kako ću da šapnem
lijepoj Lajli na persijskom volim.
Rekoh tiše nego vanjski vali,
upitah ga od lahora blaže
da mi šapne kako lijepoj Lajli
reč “poljubac” nježno ja da kažem.
I upitah još, a prepun srama,
duše pune neodlučnog boja,
kada sa mnom Lajla bude sama
kako da joj kažem da je “moja”.
Odgovori kratko mjenjač meni,
o ljubavi riječi tu ne zbore,
o njoj tek su uzdasi skriveni,
o njoj oči ko dragulji gore.
Poljupci su strasti bezimene
a ne riječi u grob urezane,
poljupci su ruže raspršene,
latice na usni rastapane.
Suvišne su za ljubav poruke,
od nje same gori se i zebe.
“Ti si moja” – neka kažu ruke
što skidahu crni zar sa tebe.
