Uglavnom volim
volim da volim
i volim da sanjam Bijelu damu
Uglavnom volim
volim da živim
i volim jednu Tišinu da volim
Uglavnom volim
volim da se smijem
i volim da smijeh Krhkoj ruži mamim
Uglavnom volim
volim da bojim snove
i volim da riječima slikam Crnu čarobnicu
Uglavnom volim
volim da volim milion ruža
i volim da ih berem s njene rose
Uglavnom volim da ne volim uglavnom
volim da volim bez ikakvih brana
i volim da joj srce ljubavlju smaram
Ti jos uvijek znas branit’ me k'o lud
kad o meni svasta govore
za svaku tesku rijec
ti bit ces prijeki sud
da meni nikad lose ne bude
Tu jednu musku suzu
ponijet’ cu na dusi
k'o kamen bit’ cu ja
znam sto nocima me gusi
samo okreni se i idi
nek’ niko ne vidi
koliko znacis mi
Ref.
Jos se porezem
na tvoje dodire od stakla
nikada se ja
iz tvog srca nisam makla
I jos branim te
a znam da istina je tanka
ja nisam ziva
od kad tvoja me je ruka dotakla
Tvoja me je ruka dotakla
Na brdu sam stao ponad silnog grada
I promatram more kuća i zidina:
Bezbroj legla jada i bludnih naslada.
Gdje strahote cvatu ko cvijet crnog krina.
Sotono, skrbniče moga srca u stravi,
Znaš da plakat neću na pogled s visina.
Već u žudnji strasnoj, ko razvratnik pravi,
Opit ću se gradom – bludnicom mamenom –
Što me svakim trenom ushitom zatravi.
I dok zora spava u velu maglenom.
Težak, mrk i bolan, kad na noćnom logu
Tašto zapaluca pod modrom koprenom,
O, uvijek se divim besramnom brlogu!
Lupeži i drolje zabavljaju bolje
Neg što sitne duše i pojmiti mogu!
Bješe neki osmi mart
pomalo bajat i škart
bez žena slomih vrat
Ustavši na lijevu nogu
sjedne na zahodsku šolju
poslije pusti vodu
ustavši na desnu nogu
sjedne za mašinu novu
pusti mašti toj na volju
ustavši na obje noge
odi kod žene mnoge
popi oku dvije konje
skonta najbolje je leći
prepustit se datoj sreći
djevojčica mramor liječi.
Nisi Rodenov mislilac
ni Kupidon spasilac
samo dragi ranilac
Kablovi VIII
Strpljivo kao što se drobi kamen,
strpljivo kao što se čeka smrti amen,
strpljivo kao kad dozrijeva vijest,
strpljivo kao što se gaji osvete žest –
Čekaću te. (prsti zgnječeni u pest:
tako monahinju čeka naložnik).
Strpljivo kao što rimu čeka svijest,
strpljivo kao što prsti nokte nalaze,
Čekaću te. (skrušen pogled,
grizem usne. Pločnik. Poprsje).
Strpljivo kao što bi nježnost mogla,
strpljivo kao što se niže biserje,
Škripi saonik, u odgovor vrata
škripi: vjetar s tajge zanemoća.
Najviša je povelja predata:
– Smjena carstva i ulazak plemića.
I u dom:
Nezemaljski broj,
ali moj.
pB
Jednako mi je, mojim ušima,
kad strast dašće, il jad ječi,
kane krv, il’ zlato zveči.
Znam, tvrdim: to je Sve. Ostalo
beskorisno je, nepriznato.
Krv i zlato, krv i zlato.
Sve umire i prolazno je sve,
pjesma i čast, sve biva strv,
al živi zlato, živi krv.
Narodi mru i opet uskrsnu.
Svet je tek hrabri, kom je dato
priznati ko ja: krv i zlato.
Lepršavi snovi
Cvijetna čarolija
Đardin ljubavne ljepote i nježnosti
sjećaš se
kad smo počeli naš
lipi hod
kakav ne spoznah
otkrivam ga
znam da lepšra
izmeđ dva sna
sjeti se mila
rekoh ti da sam neuk
da hoću da učim
da me učiš
da nam lipo bude
a se ne budim iz sna
nisam krio
riječi ljubavi
dobroti i čednosti
boli prošlih stađuna
od učiteljice
čarobnice moje
upijam i snim
pamtiću
danas mi posla
mila moja
znanje
od koga se postidjeh
što neuk sam
nisam Gabrijel