Autor
Hajro Šabanadžović
Biseri prethodnih dana
Autoportret Smijeh
Košmar Sleđeni pejsaž
Kanal Beznađe
Ublehe Neupoznata priroda
Nesueđeno milovanje Bolna praznina
Blagoslov Modre rijeke Dobro mi došla
No comments
Daily Archives: 8. Januara 2023.
Johan Volfgang fon Gete – Dobrodošlica i rastanak
Na konja! srce burno reče;
poletjeh skoro isti tren.
Ljuljuška se već zemlji veče,
gorom se plela noćna sen;
ramena hrasta-ispolina
već zaogrnu maglen skut,
iz žbunja gledaše me tmina
stotinom očiju uz put.
Mesec se mutni tužno njih’o
zasjevši na oblačka hum,
mahaše vjetar krilom tiho,
stravičan slušah njegov šum;
noć čudovišta bezbroj stvori,
al’ bodra radost svlada strah:
o, kakvom vatrom krv mi gori!
U srcu kakav je oganj plah!
Spazih te i tvoj pogled mio
ozari svaki damar moj;
svim srcem tvoj sam bio,
svakim sam dahom bio tvoj.
Proljećni rumen ćutat je lako
obavijao tebe snenu svu,
pa nežnost za me – Bože! Kako,
čime zaslužih sreću tu?
Al’, avaj! mlado sunce sinu,
rastanak srce steže tad:
u poljupcu ti pih milinu,
u oku tvome čitah jad!
Ja podjoh;jadan bolom skoljen,
pratio me pogled tvoj:
pa ipak, sreće biti voljen,
sreća je voljeti, Bože moj!
Bleki – Bježim
svijet moj nasušni
ne gre dobro
pute su mu izrovali
kuće porušili
bogomolje zaposjeli
monstrumi
predajemn se
bježim
negdje
bilo gdje
do kraja svijeta
gdje hljeb nije bajat
vode ne krvare
žena nije silovana
djevojčica masakrirana
djeca na bajonet nabodena
šteta
tužna smrt je šćućurena
anđeli je tješe
ni ona ne može pobjeći
svijet uvijek ispred nje
gre
i vreba
Bleki – Tebe nema
Vreme leta
tebe nema
ne dolaziš u mahale moje
ne potražuvaš me
osjećaj
ti si tu
kraj neba moga
što polako kraj tvoga klizi
to su samo sekunde
milimatri
mimohoda
izgubljenih u rastanku
svijetlo mi
nećemo se sresti maleno moje
voljena mirisima
željena jecajima
šta možemo
darivala si mi sve
moja grlice malena
što ka nebu lepršaš
ne znaeš oceanu
koliku sreće sijala si
pjesmama svojim i glasom
ptice što umire pjevajući
snim ja konj maksumče
vječiti stoper
a ti mreš
što te nema
VLAK – ZANA / Song Lyric
Vani je bio mrak,
i kasnio je vlak,
od suza curi nos,
u noci juri voz.
Gorka kafa bez secera,
bajat sendvic ko vecera,
sa dve reci si razbio sve,
kad rekao si da me ne volis.
Naglas cu plakati,
kroz prozor skociti,
pred svim tim ljudima,
sta koga zanima.
Prvog koji naidje tu,
drzacu u narucju svom,
i sa sebe skinucu sve,
samo da zaboravim te.
U reku tvoja pisma bacicu,
tvoje slike spalicu,
neka ide s vragom sve, sve,
kad nevolis me.
Vani je bio mrak,
i kasnio je vlak,
od suza curi nos,
u zoru stize voz.
Sve je bolje od gomile te,
bezim i zaboravljam sve,
sve te torbe i kofere,
jer zedna sam i muka mi je
Prever – Čudo slobode
Između zubaca jedne zamke
Noga je ostala lisice bijele
A kapi krvi po snijegu
Kapi krvi lisice bijele
Kao tragovi ostaju ostaju po snijegu
Tragovi lisice bijele
To ona bježi na tri noge
Pod zracima zalazećeg sunca
I dok tako bježi nosi u zubima
Jednog još živog zeca
Bleki – Ne daj mi da ostarim
Večeras ne daj mi da ostarim
u srcu tvome je mnogo ljubavi
Krhka ružo za mene
Večeras ne daj mi da se umorim
jer tijelo tvoje djetinje
moli se mojim dodirom
Večeras ne daj mi da posustanerm
nek usne tvoje trešnjine
rosom me dodiruju
Večeras ne daj nam da se slomimo
dok valima Oceana plovimo
sutra ti Mila bolan odlazim