Bleki – Dilema koja nestaje

 

 

 

Ja se vraćam u prošlost

ali se nikad ne isplačem

u inat godinama

ljudima i  svemu

u inat njemu

jer on meni  svako malo

djetešce

malena

mila

milo moje

ljubavi moja

 

ne ide to tako

sve da ima zubarska klješta

neće on izvući moj bol

suzu sam kanula

ali bol ne dam on je moj

crne me oči tužno gledaju

pitaju me kako ćeš me voljeti

ako ne izbaciš bol mila moja

kako ćeš mi sebe dati

ako ne isplaćeš srce svoje

 

moje ga plave oči tužno gledaju

dvije su suze iz njih kanule

iz lijevog rubin krvava

iz desnog safir ledena

ledena za ljubav izgubljenu neobljubljenu

krvavu za novu što vri

 

očima ga zovnu on joj priđe

ona ga pomiluje po licu i kaže

idi sad vrijeme nam nije

dođi neki drugi dan

dok isplačem bol mili moj

da bih ti čednost svoju dala

 

pomiluje ga po licu cjeliva

ne želi da ide ali ga gura

idi sad vrije nam nije

dođi mi odmah i još prije

vremena nemam za plakati bol

želim da me ubereš mališa moj

namah i sad

 


												

Emili Dikinson – Pjesma 98.

98.

 

Čast jedna za sve odlaže se –

To popodne što Mitru meće –

Nitko izbjeći tom purpuru –

Ni umaći toj Kruni – neće!

Kočija, ovo čuva, i sluge –

Soba, sjaj i mnoštvo nijemo –

I, takođe, zvona, u selu,

Svečano dok projahujemo!

 Kakva Pratnja dostojanstvena!

I kakav obred, kad stajemo!

Kako odano sto šešira

Podignu, dok se rastajemo!

I kakva pompa što hermelin

Natkrili kada pokažemo

Ti, i ja, smjerni štit sa grbom –

Titulu smrti zaištemo!

 

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

oda-gospodu  dekor-za-tango-zaljubljenih-srdaca

Oda gospodu                                                                       Dekor za tango zaljubljenih srdaca

mocni-svodovi   plava-noc

Moćni svodovi                                                                            Plava noć

njeznost-krajiolika   snovidenje

Nježnost krajolika                                                                Snoviđenje

travke-i-poljsko-cvijece   krajolik-ceznje

Travke i poljsko cvijeće

pogled-kroz-magicne-naocale    jesenji-osvit

Pogled kroz magične naočale                                              Jesenji osvit

iluzija-u-snu  tirkizni-snovi

Iluzija o snu                                                                         Tirkizni snovi

suma-radosri-i-ljubavi   svjetlosni-kolaz

Šuma radosti i ljubavi                                                     Svjetlosni kolaž

snovi-u-vrtlogu-nade   nebeske-tufnice

Snovi u vrtlogu nade                                                         Nebeske tufnice

Bleki – Ruža na dlanu

 

 

 

 

 

Umoran od samoće

Sjedeći na kraju snova

Nađoh ružu crvenu

Na blatnjavomn putu

Iscrpljenu

Malo usahlu

Podižem je

Osjećam njene mirise

Zaboravljene

Možda je ta ruža

Iz krvi vjere u ljubav

Tananog bića

Rođena

Prezrena

U ime sjaja

Na prljavu kaldrmu

Bačena

 

Prigrlih je srcu

Trn ga ubode

skrši i nabode

krv se svije

ljubavnika

nježno obgrli

milovanje pruži

bol se divna javi

umilna i snena

vječna i tužna

srce procvili

 

Pjesmu srce treperi

Pjesmu drhtavu

Pjesmu zapjeva

Pjesmu tihu

Pjesmu nježnu

Pjesmu iskrenu

Pjesmu neispjevanu

Pjesmu ljubavnu

 

Pjesma radosti

Muzikom ljubavi

Ružu obgrli

Rumenu

Štapićem čarobnim

U pupoljak pretvori

Iz pupoljka djevojčica

Prozbori

Da je od mene

Moje ljubavi

Za mene

Za ljubav moju

Nakada davno rođena

i na blatnjavi put

ispored mene bačena

da joj pripadam

 


												

Zlatko Pejaković – Rijeke tiho teku / Song – Lyrics


staza-duginih-boja   mjeseceva-modra-rijeka   nije-sve-tako-crno-i

 

Kisa lije hladno mi je

od sjecanja se ne grije

stigao sam na kraj svijeta

davno bila dvadeseta

 

Godine sam nanizao

kolajnu sam tebi dao

pa te ljubav moja krasi

i cuva te gdje si da si

 

Ref. 2x

Rijeke tiho teku

uspomenu neku

jos mi nose na tebe

a ja ostario

tebe prebolio

nisam duso nikada

 

Kada mladost tiho ode

kao oblak iznad vode

necu zalit’ svega blaga

da te opet vidim draga

 

Ref. 2x


												

Ničim ponukan šaljem ti ovo pismenije

 

 

**

 

     

Božija milost      /                      Božije blagodati

  

Tirkizno talasamke        /       Veloviti dan

   

Tirkizni snovi                /  Ona je osvit

 

**

Princezo

Ti si dijete i pri tom ne mislim na godine.

Velika , malena mazna djevojčica.

 

Sada ću opet , po ko zna koji put ,nabaciti malo narcizma i reći da jako dugo slikam, i skoro isto toliko pišem.

Neki kaže da nisam rđav.Egoizam mi brani da razmišljam o onim neukim , koji drugačije misle.

 

Poenta ove konstatacije je u tome, da sam slikajući i pišući , odavno naučio razlikovati i odvajati lijepo i ružno.

Vremenom , ružno sam odstranjivao i zaboravljao , a ljepotu sam opažao u svim njenim valerima i prigrlio.

Kada te sudba, mojojm sretnom zvijezdom , dovela u okrilje moga djetinjeg srca ,

Pomislih,

evo još jedne prelijepe djevojčice.

 

Ali to meni ne bješe ništa novo.

Nekako normalno je ,

što sam tokom života upoznao mnogo prelijepih djevojčica.

Svaki novi dodir me uvijek radovao , ali i rastuživao.

Radovao zbog dodira, bliskosti i nježnosti,

ali nad radost bi se nadvila tužna sjena – neminovnost rastanka .

 

Malena ,

Ti si od onih posebnih djevojčica,

kojima je sudba podarila izgled i čednost anđela.

Svakim našim dodirom , svakom tvojom slikom ili rječju ,

otkrivam ljepotu i krhkost djevojčice ,

koja se morala naučiti izboriti sa sivilom i vulgarnošću okruženja.

 

Nekad kasnim eonima.

Nekad stignem na vrijeme .

Nekad samo sklopim oči i uživam.

 

I uvijek, bez izuzetka bivam nagrađen ,

time što se osjećam užvišeno dok gledam oči boje sna i osjećam dodir anđela.

 

Sretna mi bila , ljepoto Mila.

 

 

 

 


												

I noći lepršaju

341 noć ovog lijepog lita odlepršalo.

Tek tako.

Nismo ni opazili.

Imali preča posla.

Trebalo je posteljinu ravnat.Ono , sa jstucima i dušecima raditi.Narod to kaže jastučiti i dušečiti.

Ali smo opazili da mnogi insani nedostaju.
Noći će se garant vratiti , dogodine.
Inasani jok.

Pošteno?

Tko da zna?
Kom si kom sa.

Joj , postali smo kako se ono kaže poljigljote.
Jesmo vas prešli.

Znamo kako se kaže. Samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši.
Što bi filjozofi rekel – persistiraju.
To im u krvi.

Lijepa je ta riječ.
Persistiraju.
Čista filozofija i logika. A bome i usud đardina, oliti umjeća življenja..
Pogledajmo je i dobro otvorite oči.

Nemojte nas unaprijed pitati :
Koga?
Ili
Čega?
To su pitalice za padeže.

Ta riječ neizmjernom poetikom obojena .
Sadrži slogove / kovanice ( ne novčane blentovije jadne ) :  per – sis  (t)i i raj.

Eto , ne rekosmo li da smo pametni.
Izmisli smo novu riječ :
Persisiraj.
Ono “t” nam se učinilo malo pregrubo, pa ga nogirali.

T kao tup , top , takar, tandar, …Nije bitno.
Možemo ponekad ono drugo „ i „ preničati i zamjeniti. Ubaciti nešto drugo .
Dodati , zatvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni.

Samoglasnik, dakako.
Svašta , nalet vas bilo, šta vam hudim neće pasti na pamet.
Još da ste skontali da je ono per na latinskom i da mu dođe ko melem na ranu?

I milina kad se uklopi sa nastvakom.
Joj , lipo nam je , ne da nam se buditi.

Milina , e pa to vam je.
Hvala vam ,mile na blagodarjima kojima nas svakodnevno obasipate.