Autor
Hajro Šabanadžović
Krajolik čežnje
Jesnji nestašluci
Dan cvijeća
Obzorje budućnosti
Ljubav i magija
Duša MBS
Razigranost
Zimsko blještavilo
Beharli grm
Iskrice zimskog jutra
Razigrana livada
Zelena krhkost
Nježnost poljskog cvijeća
Novogodišnja ludnica
Krhke kapljice
Sunce i oblak u kadru
Noć slavlja
Iskrice u sunčanom danu
Plava staza
Cvijetni tepih
Život
Nebeski vatromet
Živo življe
Vjernost MBS
Rapsodija u zelenom
Rajski đardin II
Rajski đardin I
A sada
hajdemo konačno
sada
pođimo jasno
u onaj
hod nevidovni
konačno
sada
tamo
tu je u torbi
hljeb i
kamen
tu je nož
i srce
hajdemo
pođimo tamo
gdje ne znamo sjećanjem
da ikada smo
i ičim bili
odakle smo tamo
zaista odavno
u sebe ovakve došli
u sebe ovakve
kakvi se nismo
ni skrili
ni snili
na duboko oranje bez pluga
i žitku sjetvu
tamo gdje je već uzorano
ono što nikad
orano nije
gdje je već posijano
bez sijača tamo
hajdemo
tamo gdje plodovi vise
ispod same ruke
i žetva nije samo
u rukama žrtvenika
pođimo onamo
gdje grobovi su
dovoljno romantični
i stravični
dovoljno
bez motike uvijek
iskopani za nas
tamo gdje se ne licitira
( u ušima zuji još mi
glas onog roga one trube
dumbara još odjek doboša onog
među bubnjićima brda
lijepo je svježe još
na plakatima
a spikeri su ostali
ono što su bili
revnosni na dužnosti
i za svaku pohvalu )
Godinama poslije slučajno sretoh istinu
milo moje pa ja o tebi ja skoro ništa ne znam
tad bila si dijete
čujem tvoje misli odnekud veselo lepršaju
nema veze mili moj ni ja o tebi
ti kao dijete malo veće
htio bi sve da znaš
mnogo mi nedostaje ta godina mila moja
mnogo mi nedostaješ jedina moja
nikad više sunce i mjesec
ogledat se u nama neće
zvjezdice i maglice
praviti nam smicalice
more i pijesak
bili saučesnici
izgledali
namigivali isto
ponekad
tek ponekad
u pravo proljeće kada kiši
i život buja
ka nama stremi
naslučivao bih jeku
mirise
ljetnih dana našeg proljeća
koje smo zagubili
u samo jednom jedinom pismu
nenapisanom
svako malo osjetim laki titraj
tvoje ruke male
na mom licu
tvoje ruke nježne
na mom uzdrhtalom tijelu
malo teže je naći tvoj vrat
ramena
grudi plišane mi bježe
još teže
ono što trebao sam a nisam uzeo
uglavnom
to mi nije žao
možda
bih bio samo jedan od bijednih
od onih
koji nevino dijete blate
djevojčice moja
boli
sve to ljubavi moja
i nedostaje
mnogo mi nedostaješ maglice moja
ni plakat ne mogu
nisi me tome naučila
još uvijek se smijem i radujem
oči i osmjeh tvoj još ponizno čuvam
i sve poljubce osjetiti mogu
ponekad sjednem
brojim ih
skidam jedan po jedan
umatam ih u celofan od biljura
poležem ih u seharu prošlih dana
na kojoj piše
sačuvano od zaborava
mila moja
Nevinost
Ljubav i magija
Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili
da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe
Ref.
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti, al’ toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim
.
Srce drhti i pjeva
pičim, pičim, pičiću
na Bjelave u moju mahalu
veselo stičiću.
Polako klizim
do ulice iznenadnih poljubaca,
do kučice male trošne.
I stigoh.
Ali nije bilo veselo.
Nimalo.
Na vratima Frka u rubin anteriji.
Sa kapidžika se čini malo većom
krupnijom.
Anterija se raspucava i nudi.
Priđem i saginjem se
da je poljubim.
Čeljade okreće glavu
poljubac na obraz pada.
Žena se smješi kroz suze .
To nju Dobri za majku zamjenio.
Drago joj i uvodi osjedjelog
zbunjenika u kuću.
A tamo,
odar boli i tuge,
muči.
Na odru
svilenom od bjeline
nježnom od ljepote
urešenom đulama svih boja
prekrasno dijete u anteriji
plavičastim safirima optočenoj
sanja
strast svoju
neutoljenu
vedrinu svoju
nepatvorenu
žeđ za životom
neugaslu
sa sobom
na nebo nosi
Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci
i jedna slika.
Znam je,
lica anterijska i nevina sa nje glede.
Igrom slučaja
ja pored nje i zagrlio je,
lagano kosu joj ljubim
.
Sada joj lice mirno i spokojno ;
kao da je odahnula
i smiješi se.
Piano!
I u smrti –
ljubav i muzika sve je.
To dijete moje ,
naša ,mala Velika Frka je usnila.
Kraljica vrišteće boli ,
čini se sni.
O Frko,Frkice
otvori oči,
mladoženja tvoj ,
Princ Mali je došao.
Čuti dijete, ne progovara.
Umorna od čekanja mene neuviđavnog,
umorna bila, pa spije
Oko nje nema nikoga ,
samo kćer joj,
tuga i ja.
Kapi kiše po penđerima liju
pjesmu nose:
Ti si nam bila bol u srcu
nevinost u duši mila
Priđem meleki
poljubacem joj,kao nekad orosim
onaj dio između kose i čela
i samo jedna jedina suze
kanu na usne njene.
Znam sada bi se smejala
ne bi dala da joj tu suzu brišem,
već nestašno čekala da se sama u usne upije.
Kćer kaže :
Ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.
Sve zna .
Sve joj majka ispričala.
I šta se zbilo
i što se nije zbilo;
a trebalo je da se zbude.
Glupava mladost
dušmani neki,
ili jednostavno sudba
na put nekoj sreći
uvijek
nesavladive prepreke nose.
Zasrami me ova mlada žena,
načisto.
Pianissimo
Kćer mi kafu,
žestoke cigar plave kutije
za koju su francuzi ukrali Frke ples,
bez filtera i kurvoazije,
čitav bocun
i dvije kristalne čaše na sto iznijela.
Kaže, ma'mo mame joj rekla šta volim,
a i trebaće Vam.
Dignem obrvu na ono ma'mo mame.
Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.
Na tacni srebrenoj pismo.
Kaže za vas je.
Osvrćem se i gledam,
nema nikoga doli nas troje.
Mladost se hinjski a čarobno smješi
Mulac je zbunjen
Ljepota mila snije.
Ode Frkina kćer u drugu odaju.
Ista ljepota .
Mila i blaga.
Vrckava i vesela.
Ni tuga to ne može ukrasti.
Diskretna.
Nadam se da je bolju sreću u životu
no ma'mo mame pokupila.
U pismu mnogo prelijepih snova
poneka suza
čitam i teško dišem
uspomene klize
svako malo dignem pogled
tako ja nju duši prinosim
ona zna i smješka se
Napokon smo noć proveli sami
zajedno
sa ljubavlju i snovima
jedino nismo ljubav vodili
Ima i nekoliko riječi
ličnih
samo za mene.
Mili moj
uvijek sam te voljela
Ti
oprosti mi
Ustajem na usne joj spuštam
poljubac nježni
što sve znači.
nema se šta oprostiti
niti žaliti
samo suze obrisati
pasti na koljena
pogledati ka nebu
skrušeno spustiti pogled
izreći Njegovo ime
pianissimo possibile
voljeli smo se
Feeling
Feelings
Nothing more than feelings
Trying to forget my
Feelings of love
Teardrops
Rolling down on my face
Trying to forget my
Feelings of love
Feelings
For all my life I'll feel this
I'd wish I'd never met you, girl
You'll never come again
Feelings
Oh, oh, oh, feelings
Oh, oh, oh, feelings
Again in my life
Feeling
Feelings like I've never had you
And feelings like I've never lost you
Again in my heart
Feelings
For all my life I'll feel this
I'd wish I'd never met you, girl
You'll never come again
Feelings
Oh, oh, oh, feelings
Oh, oh, oh, feelings
Again in my arms
Sjećanja
Sjećanja
Ništa više od osjećaja
Pokušavajući da zaboravim
Sjećanja na ljubav
Kapljice suza
Klize niz moje lice
Pokušavajući da zaboravim
sjećanja na ljubav
Sjećanja
Čitav moj život osjećam to
Poželim da te nikad nisam sreo
Ti se nikad nećeš vratiti
Sjećanja
Oh, oh, ohsjećanja
Oh, oh, ohsjećanja
Ponovo u mom životu
Sjećanje
Sjećanja kao da te nikad nisam imao
I sjećanja kao da te nikad nisam izgubio
Ponovo u mome srcu
Sjećanja
Čitav moj život osjećam to
Poželim da te nikad nisam sreo, djevojčice
Ti se nikad nećeš vratiti
Sjećanja
Oh, oh, ohsjećanja
Oh, oh, ohsjećanja
Ponovo u mom naručju
Sjećam se, bješe to pred sami Božić, ne sjećam se kada ,
možda baš u ovo prelijepo sarajevsko doba ,
u kome ljubav umjesto snijega prosijava.
Reče mi:
“Trenutno stanje je spokoj sa primjesama sreće”
Ma idi bona pa se leči!
Čuj, molim te.
Meni se nutrina presamiti naopako , k'o djetetu puna čaša ricinusovog ulja.
Iako mi do jela nije , na dijeti sam, inađija. Nisam k'o svaki normalan i moderan svat ili svak, pa da mučim tijelo raznim makinerijama za sređivanje kičme, sa efektom napuhane tikve.
Učini mi se da pravim salatu
i kažem dodaj mi malo kopra ,
na ostale primjese , okus nije zadovoljavajući.
Oprosti mi,
zaista ne želim da umanjim tvoju sadašnju sreću,
kojoj djelićem i ja kumujem.
Drago mi je da učiš plivati niz struju.
Jednostavno je , a lakše možeš i dušu pogubiti.
U ovom vaktu normalnom insanu to ne treba.Pitajte hajvane.
Znaš, mi samotnjaci smo sebični i nepismeni.
Zapravo neuka računica nam podnosi samo jednačinu,
1 + 1 = 2 (3)
Mila ,
godine i razmišljanja nemaju mnogo zajedničkog sa ljubavlju.
Ona se desi.Ili ne desi.Vrlo jednostavan zakon.Sve što visi i mora da visi,prije nego prestane da visi.Čista alhemija.
Ima jedna multo bene kvaka!
Desi se ako nas neko gurne sa litice sgiurnost i bezdan Oceana – Ljubav Tišina i sni.
Jal isplivaš ,jal ne isplivaš.
Svejedno je .
Al’ svima osim tebi. Ali dobro je što ti nikad ne saznaš,a ljubav ti se prihevta.I ‘vako i ‘nako.
Nekako si mi previše nestašna.
Čednošću izvlačiš iz mene tajne koje skoro nikada ne pričam.
A ljubav nije džuboks.
Misliš u boksu stotinjak muzičkih zapisa po vlastitom izboru.
Ubaciš kovanicu ,
odabereš broj,
jedina je dilema dilema strana A ili B.
A ni to uglavnom nije. Nismo cvajtaši, nelet ih bilo. Stratuješ je, i ljubav zapleše.
Aha, kako da ne!
Jer zaboga ,u najboljim sam godinama.
Ima vremena.
A nema.
Život proleti ko bandera gledana iz brzog voza.
Eh,lijepi dragi čiro iz našeg vakta. Sve od 16 do 106 je u najboljim godinama.
Ali i mlade i starije,samo da nema ,autizma i demencije,
To zakonom, atritisom i pelenama zabranjeno barkati.
A bome i atritis zna zažmiriti.
Ova moja iskustvo ne vrijede ni pišljivog boba.
Drugima.
Svako svoje rane treba da šije kovačkim mengelama na svoj način.
Meni je donjelo mnogo blistavog ordenja,
što se platinastim iglama krase srce sa unutrašnje strane,
da manje krvari.
I za nevjerovati , još uvijek kuca kao toranj sa Sarajevske katedrale, ua ponoćke. Veselo i blistavo.
Život je prelijep .
Zar ne Malena?
Nikako mi nije dobro
Nešto me golica
ko vrh bajonete u jetri što se vrti
kako će moj grad bez mene
Čednost moja kad odlutam
tamo gdje se mora
lešinari su oko njega
o
vidim ih
spremni
srbalji
sa guslama
i
drvosječkim sjekirama
kroatjani
sa kamama
i prangijama
hanefije
sa crnim zastavama
i
fesovima
Ne, nikako mi nije dobro
nešto me žiga
ko macola kad po glavi buba
ko će Grad čednosti
Bosnu milosnu da mi brani
kad ja odlutam
kamo pripadam
Bosanaca nema
sve ih nestadoše
samo oni što posao
nacionalistički
dobro plaćeni imaju
i neke karte krvave
u kojima Bosne nema
lakše mi biva
kad molitva me krene
pa glas tiho pustim
Milostivom
molim te ne daj katilu
Zemlju milosti Tvoje
Noći duge noći
ja čekam da li ćeš mi doći
prije sna.
Nema , ja čekam ali tebe nema
a mesečina ležaj sprema
već za nas.
Dok trajem sve dajerm
za ljubav tu.
Dok trajem sve dajem
samo za nju.
Noć je već davno pala
na obrazu mi suza sjala
prije sna.
Tebi,i nikom,nikom ne dam više
da poljubcima suze briše
suze sa lica mog.
Noći, noći duge
ja čekam da li ćeš mi doći
prije sna.
Nema , ja čekam ali tebe nema
a mesečina ležaj sprema
već za nas.
Nikog se nije bojao,
ničeg se nije plašio,
ali jednog jutra,
jednog lepog jutra
učini mu se da je video nešto,
al’ reče sebi: “Verovatno ništa.”
I imao je pravo
tako kako je on shvatio stvari
to i nije bilo ništa,
ali tog jutra,
tog istog jutra
učini mu se da je nekog čuo,
otvori vrata
i zatvori ih rekavši: “Niko.”
I imao je pravo
tako kako je on shvatao stvari
nije ni bilo nikog
ali ga odjednom uhvati strah
i razumede da je sam
ali ipak nije baš sasvim sam,
i tek tada vide:
Niko i Ništa stoje ispred njega.