Umorni đardin tišinom
samuje
nestali mirisi krhkih ruža
sleđeni
među prstićima stopa maleckih
zavejanih
jesenjom tamom ledenom
prekrivenoj
bistrim suzama šadrvana
bojenih
patinom nerazuma ničije krivice
slomljene
Autor
Hajro Šabanadžović
Mjesečeva bajka ,
decembar 1984.
Mjesečeva ruža
septembar 1984.
Mjesečina
juni 1980.
U vrtlogu mjesečine
avgust 1988.
Srebrena mjesečina nad Modrom rijekom
april 1981.
Zimska noć punog mjeseca 1984. decembar
Ona sanja
April 2017.
Mjesec.
Božija milost ljudima.
Predivan i zagonetan.
Čaroban i zavodljiv.
O njemu se ispredaju nevjerovatne priče.
Ljudi zaboravljaju da bi bez njegove svjetlosti,
dunjaluk bio veoma mračno i tegobno mjesto za življenje.
Mjesec je u svim fazama prelijep.
Ali puni mjesec je blistava čarolija .
Jednostavno očaravajući.
U noćima punog mjeseca su ispredene mnoge bajke.
Istinite. mistične , ali i nevjerovatne. i…ktomu …
Plima i oseka bujaju.
Libido raste. damari lebde i lude.
Žene su ljepše, čarobnije , požljnije i zavodljivije.
Mužjsci isključuju um , postaju pohotniji i bestijalniji .
Potreba za dodirima i milovanjima ,koja kulminira spajanjem i vođenjem ljubavi , je zapisana u genima ; zabilježena u hronikama od pećinskih zidnih novina do zapisa današnjih dana.
Opustite se i uživajte večeras.
Mjesec će vam pomoći da obradujete ljubav i bližnje.
A ja ?
Osluškivaću eho lepršavih koraka milih Anđela , u čednosti i milosti One koja sanja , u nedolazećoj nježnosti lakih koraka :
” D'bro , dobro ; ja došla . “
Kada bih mog'o iz proslog
ozivjeti nesto po zelji
jedino sto bih htio
to su bagremi bijeli
Ovo je samo zelja
proslost je basta bajna
svi pricu htjeli bi cuti
al’ to je moja tajna
Ref.
Ti si bila moja rijeka
ti si bila moje tijelo
ti si bila bagrem sneni
s kog padase lisce svelo
kao veo oko nas
Autor
Hajro Šabanadžović
Tuga moje Malene
Lane i maska
Razigrana ljubav
Talasanje Modre rijeke
Lakoća
Duša moje djevojčice
Slike izložene u Galeriji Zamak Yossemin od 26.03.2018.
Stalna postavka
**
Za Yossemin
s ljubavlju
Stine – potrošilo je more;
Ja san potroši dušu bez suza, bez smija
Stine – potrošilo je more;
Ja san potroši ljubav bez bola, bez grija
Ne ostavljaj me sad u ponoru bez dna
Budi sa mnom još mi triba svitlost tvoja
Ne ostavljaj me sad dok preklinjem te ja
Budi sa mnom mir dok nađe duša moja
Ne ostavljaj me sad, ne ostavljaj me sad, bez nade
Stine – potrošilo je more
Ja san izgubi dušu bez suza, bez grija
Stine – potrošilo je more
Ja san potroši dušu bez bola, bez grija
Stine – potrošilo je vrime
Umirilo se i more a nov sviće dan
Ne znaš
nisam ti pričao
bio sam ti ranjen mila moja
nosili me na rukama kamaradi
mahalaši
dođosmo do vilinog proplanka
rekoh im spustite me ovdje
vi krenite dalje vas život čeka
moja se ljube uželjela
mojih cjelova
eno nježne ruke mi se pružaju
vidim prolaz u cvijetnu zemlju
u kojoj ćemo se svi voljeti
čuje se lavež zvijeri
za mnom na ljudskost jure
stanem ispred otvora
pustim svu krv iz rana
moje crvene hridine rastu i straše
horde zla
duše svoje
čkiju i bježe
žao mi mila
moram zastati ovdje
umorio sam se od traženja
nenalaženja tebe najvoljenije
znaj boli to
više od rana krvavih
ali šta je tu mogu
moramo još samo malo čekati
šta znaju djeca šta su hiljade godina
očas posla
stari hrast
još uvijek raste
tamo gdje smo se ljubili
poneki mu izblijedjeli platan sudrug
oni isti što su naše zagrljaje krili
pored njih suzne Modre rijeke teku
boli i slanost ljudskg tijela nose
Sjene male podno planina
Grada čednosti i Srebrene varoši
zauvjek sjećanja najmilijih žive
budi hrabra kao nevinosti te
nek te ne moli smrt moja
za tugu i boli
jer
Bosna je moja
snena i prelijepa poput tebe malena
i ktomu Zemlja Božije milosti
u kojoj snovi neprestano lebde
i ljubav
joj kakva je pusta
I znaš
valjda si rosila zašto
nisam ti sutradan došao.
Kucnuo je cas istinu da cujem
volis li me jos sutra putujem
htela bih da znam sta me ovde ceka
ako ti se vratim iz daleka
Ref.
Zagrli sad me jako zagrli
kazi mi nesto lepo slazi mi
da jos ima me u srcu tvom
Zaplaci samo jako zaplaci
zaplaci ili bar odglumi mi
ti si jedini u srcu mom ostani
Samoca za mene za tebe sloboda
ivicom zivota moja dusa hoda
nasu tajnu nikom nemoj lako dati
u snovima meni bar ponekad svrati
U stomaku se grči
želudac se skupio
na veličinu graška
nevidljivi obruč steže
Stope mi lutaju
kroz mrklu noć
i mjesečeve sjene
hladne i zanesene
nemir struji kroz vene
Iza zatvorenih kapaka slike
sve sijevaju oko mene
nadmeću se i prkose
sve riječi neizgovorene
ne želim da mislim
ne želim da sanjam
hoću da spavam
i da misao odmaram
kroz pusto noćno vrijeme
Uz Arhiva ONI NAMA, MI NJIMA
Poslao bih pismo šljamu ali sam adrese zagubio.
Naslovljeni ih imaju previše.
Pljačkaša i ubica gladnog naroda.
Pa se zabrinuo.
A opet, ako pošaljem bez adrese dobiće ko treba ,
tačno u ruke.
Poštari su zakon.
Sve znaju i novosti raznose.
Pismenje bi bilo naslovljeno na Tronacionalističku bagru i pogan,
šefovima odsjeka :
razrokoj fukari pljačkašu bijede svoga naroda
riđobradom tegljaču majčinih vreća sa kradenim narodskim blagom
nesuđenom robijašu bez usnica otimaču pučanstvene bijede i biljeg upravnika konc logora.
Sada slijedi glavno dobitnočko pitanje :
Šta bi im pisao?
E , u tom grmu leži lova ili tres u glavu.
Opomenu.
I samo par riječi, jedva prosto proširena rećenica i logični dodatak:
Kriminalci, dileri, nrakomani i ostala ološ su male mace u odnosu za vas.
To vam je dobro.
Obezbjeđena vam je velika slavljenička vatra, zvana pržuna vatromet.
I vašim sluganima.
Uživajte ljudski šljamu dok možete.
