Vesna Višnjevac – Nemir

 
 

U stomaku se grči

želudac se skupio

na veličinu graška

nevidljivi obruč steže

 

Stope mi lutaju

kroz mrklu noć

i mjesečeve sjene

hladne i zanesene

nemir struji kroz vene

 

Iza zatvorenih kapaka slike

sve sijevaju oko mene

nadmeću se i prkose

sve riječi neizgovorene

 

ne želim da mislim

ne želim da sanjam

hoću da spavam

i da misao odmaram

kroz pusto noćno vrijeme


											
Bookmark the permalink.

Komentariši