Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Sunce u zindanu  Oda slobodi

Sunce u zindanu                                                                           Oda slobodi

Ona među oblacima  Bestežinsko stanje

Ona među oblacima                                                              Bestežinsko stanje

Djelić sna   Sladoled

Djelić sna                                                                        Sladoled

a

Raskošni đardin  Vatra i bol

Raskošni  đardin                                                                            Vatra i bol

Oluja se sprema   Sunčana bura

Oluja se sprema                                                      Sunčana bura

Obećanje  Bahinalije

Obećanje                                                                                   Bahinalije

a

Maska   Crno

Maska                                                                                           Crno

Tanana zelena    Sumnjivo lice

Tanana zelena                                                                       Sumnjivo lice

Torndo   Obrisi

Tornado                                                                             Obrisi

e

Tana

Khalil Gibran – Prorok

 –  –

Zanijemih,
Jedan jedini put
Kad me neki čovjek
upita:
“Ko si ti?”

Na to će Almitra: Pričaj nam o ljubavi.
I on podiže glavu i pogleda ljude,
a po njima polegnu tišina.
I on progovori glasom silnim:

Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven medju perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o sto sjeverac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas podstiče da rastete,
tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
sakupiće vas u naručje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
Prosijaće vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljeće vas, do bjeline.
Umijesiće vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca Života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba
gdje ćete se smijati, al’ ne punoćom smijeha svog
i plakati, al’ ne do posljednje suze svoje.


												

Ezan i Mahalaši

Sastala se družba mala

odabrana

u đardinu ispod vidikovca

dvije vatre naložili

vatru manju za rešetku

onu veću za sjedeljku

oko vatre sofre posadili

na brzaka ljube mezu

piće čokanje pristavile

a poneka i šerbe za se

svi piju i mezete

tek pomalo i potiho poje

dvori ih pet ašik ljuba

haremskijeh milosnica

ili ih dvore ili ljube

ili na dno skuta liježu

glavu još ne gube

biće vakta

rešetka se pazit mora

čekaju Ezan onaj insanski

milozvučni

čekaju onaj Ezan ljudski i umilni

tonom umjereni

još ih je bilo

pjesmu prekinuše

jacija je

zrikavci i svitci igru prekinuše

grad je je zanijemo

miris lipa se prosuo čraršijom

mahalom

sve upija ezan

vjetrom nošen dodirne biće

koža nashrne

oči zasuze

u duši neka blagost i jecavost

samo se ljubav javlja

nesvjesno pogledavju ka Nebu

a Nebo to

Bosna-Saraj nebo

što ljepotom

beskrajnim zvijezdama plijeni

kao da se spušta i diže

treperi

upija molitve u slavu Bogu Jedinom

čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji

zbog Meleka

zasigurno

kad je ezan stao

tišinu je dao

tišinu što čudom se čudi

otkud ta ljepota u čoviječijem glasu

– Ja sam zaprepašćena . –

rekla bi pjesma.

– Aajj’ Grad čednosti je to. –

naglasio bi Pjevač.

– Aajj’ Zemlje Božje Milosti čedo.-

pomislio bi ko’ fol pjesnik.

Ti si nam u svemu naj, naj, naj.

Mujo i kraljica Marija Terezija / Iz Arhiva

Mujo i kraljica Marija Terezija

Anegdota dana / malo bajata al’ dobra

Neko pomenu Mariju Tereziju a mi zaintrigirani pročeprkasmo po ličnoj sehari,danas se to zove vikipedija,ili vicoteka,i isčeprkasmo nešto o njoj i Muji.

Mujo zaglavio u Beču,dekintiran.Bila neka teška vremena;ne možeš groš zaradit.Tek,nekako Mujo sazna da neka kraljica Terezija prima u službu,među svoje  gardiste naočite ,mlade i kršne ljudi radi ličnog obezbjeđenja i zadovoljstva.Mujo onako mlad,kršan i naočit sazna da je plata što se nudi dobra ,što jes-jes.

 Mora tu  postojat tu neka caka razmišlja Mujo,ali šta će,mora se prijaviti ili umrijeti od gladi u stranjskoj zemlji.I ubrzo on sazna šta je to ono nešto.Izvedu Muju pred Mariju Tereziju i ona ni jedan ni dva,onako kraljičinski odrešito:

„Mladiću platu treba zaradit tandaranjem,dvadeset pet puta na noć.Ako ne bude tako ide glava.“

Bila ta ona Marija Terezija  je bila na glasu da je nezasita i da je dobar provod u krevetu voljela.Mujo nikad nije saznao da li je to ona Habzburgovica ili neka druga,ili je pak neka grofica nju glumila dok je kraljica državničke poslove obavljala.

Gleda Mujo i ibreti se ; žena obzkla safir haljinu aman anterija. U njoj izgleda mrakuša, mada je u stvari mislio: nije ova žena ni tako loša;u dobrim je godinama,da nije strankinja čovjek bi reko,kršna je.

„Nema frke mala moja,može to,rodio Mujo janje svoje!

Kraljica ko kraljica hladna ko led, ali u sebi misli : Sredićemo mi drznika koji se tako mazno dami natakarenu na baldahin tako po bosanski umiljava.

Kako se veče spuštalo to oni odmah krenuše na posao.Kad Terezija vidje Mujini golotinju zakoluta očima i samo izusti:ohoho.I ništa više. Kako poslije reče,Mujin jedini zadatak je bio da piše recke koji je to tandar i da takar glasno izgovara.

Mujo počine da radi i broji;Jedan…dva,tri… Tandara Mujo, kraljica ili ciči,ili vrišti ili pjevuši

Četiri,pet,kad Mujo izgovori deset izbi ponoćni sat.Tereza crvena,zajapurena,vesela i sretna.

Nastaviše oni i pred samu zoru Mujo oglašava dvadeset četiri.

„Nije Mujo nego dvadeset tri!“-oglasi se Terezija.Ili je škrta bila ili joj se omeračilo; mrebiti hoće da uštedi penzi ili se samo sveti za ono mala moja. Ona aman kraljica , a on njoj mala moja ,ko da sam neka vojvotkinja.

„Jok,bona,evo lijepo vidi dvadeset četiri crtice.Ni manji,ni više.“

„Nemoj ti meni bona.Briši jednu crtu ili ode glava.“

Pozva stražu,uđe straža,vidi Mujo ode glava ali ne bi da popusti,čast da ukalja to nikako,pa se nešto premišlja.

Reče on kraljici:

„Hajde da mi lijepo zaboravimo da li je  to bilo dvadeset tri ili četiri puta.Može čovjek pogriješiti.Da bi sve bilo fer i korektno i da nikom ništa ne zafali idemo se mi tandarat ispočetka,ab ovo(upismenio se Mujo) .A straža neka ovaj put broji i svjedoči.

Dopade se kraljici Mujino poštenje i nije imala srca da odbije ovaj takarli prijedlog , cika i vriska : joj,mamo mamice se nastavi dva tri dana.  Nisu se ni racke pisale. Nije bilo vremena , a i najbolji računar ne bi te tandar crte mogu gigabajtima podolmiti.

Kraljica sve nešto pjevuši;tako ti je mala moja kad ljubi Bosančeros.Više ni njoj ni maloj nije smetalo ono mala moja.Muji ostade glava na ramenima i kraljica zadovoljna.Proboravio Mujo nekolike godine  u Beču spašavat čast kod kraljice.Znao se prevarit pa spašavat obraz kod neke druge koja nije kraljica.

Zanese se čovjek,lako je pogriješit i obogatit se.

Možda se nešto i začelo,ko to zna.U tom slučaju;  možda je ona pogan Gavrilo Princip ubi0 rođaka svog jarana Avde Sumbula.Mujo mu pra-pra-pradjed bio.

Belaj živi,ništa čovjek ne m're uhavizat,osim da je ljiljan uvijek ljiljan,i da je za dobrog grba dušu dao. 

Nekada su se slala nježna pisma ljubavna

 

Mila

Sunce još uvijek izlazi na Levantu,

obasjavajući tebe , izvoru moje ljubavi.

Zraci polako slaze k tvome srcu, kao plavet neba,

koje našom ljubavlju svijetli.

Kada god moje riječi tebi ode,

kao da pišem neku bajku.

Slike mi se same vežu,

vidim te

kao prelijepu djevojčicu.

Princezu, na ljuljački ljubavlju vezanu o beharli trešnju,

nad tepihom mirisnih djevičanskih ljubičica.

 

Radovanje moje ,

Nije bitna svjesnost da smo oboje malo drugačiji,

i da ja imam koju godinu više , nešto više , nego bih volio da o tome pišem.

U bajci je sve moguce.

I cjelov spustiti tamo gdje nije čedan, ali je unatoč tome blizak i predivan.

Ali kad god ti pričam o nježnosti ja drhtim kao dijete.

Nije to drhtanje da ti se ruke ili tijelo tresu.

To je drhtanje unutar tijela,

uglavnom u predjelu grudi , ruku i usana,

najčešćih eksponenata taktilne ljubavi.

Kada prilazim tvome biću , tvome tijelu,

to činim kao da prilaziom nečem najkrhkijem ,

što se može jednim dodirom polomiti.

Osjećaj mirisa Krhke ruže koja sanjivim mirisima krade

najnježnije damare ; Maksumčeta,

koje se još vrzma mojom dušom u

potrazi za poslijednjom Anđelom koja zemljom hodi.

 

Djevojčice

A ja ne želim da te povrijedim.

Bog Jedini mi je vjedok.

Zato se maksinmalno trudim da u tvojoj i  svojoj milosti i nevinosti ,

ne učinim neku grešku.

povrijedm tvoju dobrotu i čednost.

A i ne znam kako se može povrijediti kap rose,

koja kristalnom nevinošću sve više postaje gospodar

vazduha koji dijeli sjedinjene daške naših grudi.

Ne bih rekao da je to puko gospodstvo.

 

Malena.

to je nešto što ne znam objasniti.

Zreo sam i odrastao čovjek, (valjda)

ali samo sam se još jednom u životu tako ponašao.

Sa bojažljivošću i strahom.

Nije to strah i bojažljivost uplašenog čovjeka.

To je osjećaj miline i ljepote čovjeka ,

koji se boji da ne izgubi tu milost ,

koju mu je samo Nebo poklonilo.

 

Kada god ti se trebam obratiti riječima , dodirom ,

mislima koje nisu u skladu sa mojim mnijenjem tebe,

i moje , uslovno rečeno , naše ljubavi ,

zastanem, gladajući u oči prelijepog laneta,

razmišljam da li se smijem tako izraziti.

Ipak to činim ,jer mislim da pisanje ne bi bilo živopisno i interesantno,

ne bi iskazalo plavet i bjelinu moje ljubavi, i ti bi , možda , slegnula ramenima:

-Baš je dosadan!

 

Jedina moja, djevojčice nezgrešna.

Ti si moja ljubav.

Nikad nisam nalazio razloga zašto bih te prestao voljeti ili prestati sanjati o Modroj rijeci.

Jedino je nad njom nebo plavlje od naših snova.

Ugodan san pod zvijezdama i čežnjom blagosti ljubavi moje.

 

S poštivanjem tvoje Maksumče

 

 


												

Isidora Sekulić – VELIKA JE STVAR ĆUTANJE

Po koji put se u životu vraćam na tačku: ćutati, ćutim, ćutanje. Blago onima koji su rod tima trima stvari. U saobraćaju s ljudima i sa događajima čovek govori, u sebi, čovek ćuti. Kako je zagonetna stvar ćutanje, i san je zagonetna stvar ali ćutanje zagonetnije.
Kad ćutimo u sebi to je sasvim neko osobito stanje izvan svake konkretne realnosti. U životu, čovek je ograničen u sebi on je neograničen kraja mu nema. Naravno pod uslovom da duboko ćutimo i da duboko u sebi ćutimo. Duboko ćutanje i duboka samoća, dve apsolutno duhovne stvari u čoveku.
Govorom se kažu velike važne divne stvari, ali sve u ograničenjima. Najpreciznije i najsuštinskije znamo ono sto ne možemo nikada iskazati.
Jezik sam je ograničen. Jednako se razvija ali jednako vene i opada. Što je govoreno i pisano pre pedeset godina, čudno je i smešno, danas. A što je pre trista godina govoreno i pisano, to je mrtav jezik to je knjizi fotografisan pokojnik.
Ćutanje, naprotiv uvek je isto. Ono duboko ćutanje, da naglasimo opet. Plitko ćutanje, sa stegnutim ustima očima uperenim u savremenost i savremenike u svakidašnje planove, brige, ambicije, mržnje, osvete, to nije ćutanje, to je razgovor šaputav i prikriven na povrsini čoveka i stvari.
Duboko ćutanje je duhovna sustina.
Ko ume duboko ćutati, dato mu je da izađe iz ograničenja, da ima dodir sa suštinama. Ko lepo govori, moćan je zemaljski, ko duboko ćuti, moćan je vaseljenski. Kad je čovek sav duhovan i sav suština on mora biti nem, nepomičan, sam. Onda je izašao iz života svakodnevnog, onda je deo vaseljenskog uma. Otuda je tako silan simbol tako silan čovek izveden u kamenu od genijanog uma i genijalnih ruku.
A kako si jutros ćutao? Jesi li se spustio duboko u se, jesi li umotrio jad čovečanstva. Da se o o duhu vaseljenskom i čovečnjem, o njegovim energijama i potencijalima znade danas manje no što se znalo o materiji pre hiljadu godina.
Šezdeset sekundi ćutanja dovoljno je da čovek duhom takne onoliko koliko govorom ne može ni za šezdeset dana. Napolju je parada, unutra ćutanje. Sad je vreme da se otvore i studije za ispitivanje duha i njegovih potencijala. Kakve se tu tek tajne kriju!
Sa malim svećicama toga duha otkrivaju ljudi sve tajne u materiji. A velike buktinje duha videju oni koji mogu duboko ćutati, koji mogu izaći iz ograničenja.
Duboko u sebi, gde se čovek ne žara, gde čovek ne laže ni sebe ni druge, duboko u sebi čovek oseća:
Bolje bi bilo jedan minut naknadnog ćutanja zameniti sa više minuta prethodnog ćutanja. Kako je ograničeno sve što je ovde govoreno i pisano, a kako je ono što duboko ćuti beskrajno, silno vaseljensko.

 

“Novi svjetski poredak” – Izbor novih neprijatelja

Iz Arhiva

BY ADMINONI NAMA, MI NJIMA

 

Prema masovnim  medijima genocidnog  cionističkog novog poretka  ISIS neutralizovan, marginalizovan.

Mi znamo da su glavni osnivači te terorističke organizacije najveći svjetski teroristi današnjice  SAD iIzrael  , kreatori novog svjetskog poretka.

Na njihovu žalost umješali se Rusi i pokvarili planove decenijske strahovlade i bezvlašća na Bliskom Istoku.

Sada se mora / ju  izmisliti novi neprijatelj.

Geopolitički istraživači sa Blekilijevog međunarodnog instituta za Prirodne  nauke (Blacklys Institute  for Natural Sciences, Whiteland ) su izrazili skepsu u dugotrajnost zatišja na svjetskoj geopolitičkoj sceni , ali njihovi dobro obavješteni izvori su zakazali.

Pvaj put ućutkani strahom i silom  , jer su im pozicije na klimavim nogama.

Ipak , na osnovu dosadašnjih iskustava , predvidljive istorijske ponovljivosti i providne  , stupidarne bahatosti i neinteligenciji kreatora svjetskih tokova , u ratno-hučkačkom i organizovanom kriminalu, Institut je došao do nekih polusaznanja i i pretpostavki koje bi trebale da iniciraju nešto burnija dešavanja    u nekom skorijem vrijeme.

Plazeći od tih informacija , Institut navodi da se  skoro sa sigurnošću se može utvrditi nekoliko okvirnih varijanti  za povrat  monopolističke ekonomije u okvire  naručje  kreatora novog svjetskog poretka.

Iran je trn u oku Izraela i Saudijske Arabije. Kako oni skoro čitavo  stoljeće potplaćuju / plaćaju američki establišment bilo koje provinencije , onda su i sjedinjenoamerički zakleti neprijatelji.

Papua Nova Gvineja je neinteresantna. Afrika je ipak samo poligom za ispitivanje smrtonosnih hemijsko-medicinskih otrova, i narod više nema snage za ratove.

Sjeverna Koreja i Bosna su   džokeri. Uvijek se mogu aktivirati , napose u Bosni  dokle god su na vlasti fašističko-nacistički  režimi u susjednim “bratskim” državama Hrvatskoj i Srbiji.

***

Dopisano

Pohlepni monstrumi zla u rulet smrti uvedoše koronu , Ukrajinu i Rusiju.

Rolling Stones – Angie / Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 


Angie

Angie, Angie

When will those clouds all disappear?

Angie, Angie

Where will it lead us from here?

With no lovin’ in our souls and no money in our coats

You can't say we're satisfied

But Angie, Angie

You can't say we never tried

 

Angie, you're beautiful

But ain't it time to say goodbye

Angie, I still love you baby

Remember all those nights we cried

All the dreams we held so close

Seemed to all go up on a smoke

Let me whisper in your ear

Angie, Angie

Where will it lead us from here? Yeah

 

Oh Angie don't you weep

All your kisses still taste sweet

I hate that sadness in your eNo

But Angie, ain't it time we say goodbye

With no lovin’ in our souls and no money in our coats

You can't say we're satisfied

But Angie, I still love you baby

Everywhere I look I see your eNo

There ain't a woman that comes close to you

Come on baby dry your eNo

But Angie, Angie

Ain't it good to be alive

 

Angie, Angie, you can't say we never tried.

 

 Endži

Endži, Endži, kad će svi ti oblaci nestati?

Endži, Endži, kuda će nas ovo odvesti?

Bez ljubavi u našim dušama i bez novca u našim kaputima

Ne možeš da kažeš da smo zadovoljni

Ali Endži, Endži, ne možeš da kažeš da nismo pokušali

Endži, ti si prelepa, ali zar nije vreme da kažemo zbogom?

Endži, još te volim, sećaš li se svih onih noći koje smo proplakali?

Svi oni snovi kojih smo se držali činilo se da svi su u dimu nestali

Pusti me da ti šapnem na uho:

Endži, Endži, kuda će nas ovo odvesti?

 

Oh, Endži, nemoj jecati, svi tvoji poljupci i dalje su slatki

Mrzim tu tugu u tvojim očima

Ali Endži, Endži, zar nije vreme da kažemo zbogom?

Bez ljubavi u našim dušama i bez novca u našim kaputima

Ne možeš da kažeš da smo zadovoljni

Ali Endži, ja te i dalje volim, draga

Gde god pogledam, vidim tvoje oči

Ni jedna žena se s tobom ne može porediti

Hajde draga, obriši suze

Ali Endži, Endži, zar nije divno biti živ?

Endži, Endži, ne mogu da nam kažu da nismo ni pokušali