Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

jesen-cvate  kise-jesenje

Jesen cvate                                                                             Kiše jesenje

plavetni-nizovi  raskos-plavog-dana

Plavetni nizovi                                                                         Raskoš plavog dana

jesenji-plam  jesenji-san

Jesenji plam                                                                        Jesenji san

Grijeh i oprost  Žuta ruža među crvenim

Grijeh i oprost                                                                           Žuta ruža među crvenim

Plavi visovi  Noć darivane nevinosti

Plavi visovi                                                                  Noć darivane nevin0osti

Krasnodarje  Cvijetni perivoj

Krasnodarje                                                                           Cviujetni perivoj

Ruže i još ruža  Ah , taj krajolik

Ruže i još ruža                                                                 Ah taj krajolik

Izvjesnost  Neminovnost

Izvjesnost                                                                                        Neminovnost

T.S. Eliot – Oči koje poslijednji put u suzama vidjeh

 

Oči koje poslijednji put u suzama vidjeh

Na rastanku oproštajnom

Ovdje u snu kraljevstva smrti

Zlaćana vizija se opet pojavljuje

I vidim oči ali  ne i suze

To je moja zla kob.

 

To je moja zla kob

Što oči više vidjet neću

Oči odlučne

Oči koje vidjet neću sem

Na kapiji smrti drugog kraljevstva

Gdje,kao i ovdje,

Oči prožive kratko

Pa i suze brzo minu

I rugaju nam se


												

Bleki – Vjenčanica

 

 

Vjenčanicu u sehari držiš

Obećo je da će doći

Laganu dušu tiho pržiš

Možda čak i ove noći.

 

On je rano zorom pošo

Ponio je čak i cvijeće

Teni nikad nije došo

Nije tebi bilo sreće.

 

Vukovi ga safataše

na po puta

safataše pa preklaše

rano ljuta.

 

Vukovi a insani

Gusala krvavih poj

Veliki su jarani

Sinjih kukavica soj.

 

Vjenčanicu naftalin sada krasi

Negdje gore miris sa tavana

Dok ti hodiš svud po trasi

Skupljaš kosti svog milog drgana.

 

Tužiš pjevaš i uzdišeš

Da ga ne srete kamo sreće

Sve se više baildišeš

U crkvi za te gore svijeće.

 

Vjenačnica bijela nenošena

Jezeru si tuge darovala

Tvoja ruka isprošena

Zalijevana suzama uvenula.

 

Kuda sada djevo mila

Ni od ovog ni od onoga

Svijeta više nisi krila

Ljubav svoga jedinoga.

 

Samo malo luče malo

Sunce se nestašno smiješi

Nije ti sve darovalo

Šalje nekog da te tješi.

 

Ti nemaš nikakve vjenčanice

Kako ćeš pred dragog novog

Nič ne brini krhka djevojčice

Bitno je da je sa svijeta ovog.

 

Vjenčanica lebdi nova

U duši je muzika stara

Samo trepti puna snova

Od nebeskog milodara.


												

Bleki – San

 

Veče sam proveo sa tvojom modrom rijekom,

na nekom malom splavu,

što se sa obale nadvio nad nju.

Mjesec je bio bojažljiv i šutljiv.

Zvjezdice su stidljivo žmirkale.

Ni on, ni one, nisu mogli slušati moju tugu.

Bila je tako teška, da je splav počeo tonuti u vodu,

ha sam legao na  drvenu postelju.

 

Ni zrikavci se nisu glasali.

Samo su se s vremena na vrijeme uzdisali ,

jedan po jedam.

Jedan.Duboka tišina.

Drugi .Duboka tišine.

Teći.Samo tišina.

Samo njih osam se oglasilo te noći.

Osam zrikavaca za svaku godinu mojih snova.

Jedino su se oglasili šum lišća i žumor modre zelene rijeke

pokušavali su da mi  mi nešto kažu.

 

Čini mi se da sam ih razumio.

Dolazila si na isti taj slap ,

vrlo često

znala si slikati  krajolike tvoje modre rijeke

Malog Princa dozivati.

O majci razmišljati,

od oca,maćehe bježati ,

bijele dvore sanjati.

Zelene modrina i  zeleno bijeli žumor su te tješili.

To me umirilo.

Znao sam da si imala moćne zaštitnike.

Aleju i modro zelenu rijeku.

Nekako,ne znam zašto,

tu sam smireno zaspao i usnio.

Nježan san.

 

U snu

ti na splavu sjediš i

krajolik bojiš.

Osunčana zracima sunca ,

što se vješto kroz platane probijaju,

rubin boje iskre i plešu u tvojoj kosi .

Vidim oči ti još uvijek iste.

Zaljubljene i čiste kao onaj moj Izvor.

Ja te posmatram i šutim,

ne želim da te preplašim.

Ti se praviš da me ne vidiš.

U očima onaj  nestašni smiješak,

tek iskrica tuge.

Ti se predala slici.

Ne želim odvojiti pogled od tebe

da te ne izgubim.

Ti mi tako često,prečesto bježiš.

I uvijek ostaješ čista,

Tvoja veselost,

zaljubljenost me tjera da skrenem pogled na platno.

Slika je podsjećala na neke sezanove radove

modro-zelenkastih tonova.

Na slici: šuma u zaleđu,most-splav  (ovaj isti)

nastavak kompozicije,

mladić  naslonjen na ogradu mosta,

gornji dio tijela okamenjeni Rodenov mislilac.

Ispred njega se prostrla zeleno-modra svetlucavost

što upija Sunce i snove jedinog ljudskog bića na slici.

Punoća iznijansiranih boja koja,

nadomješta nihilističku prazninu

govori o nekoj dilemi koja mori mlado biće.

Par patki pliva na svjetlucavoj modrini rijeke.

 

A onda pozornije pogledam

vidim da to nisu patke

to  su galebovi.

Odjednom čujem galebova let i krik.

I osjetim  ono jako sunce ,

osam godina mlađe,

kako nas miluje i grli.

Onaj mladić u krajoliku ima poznat lik.

To je Princ Mali i to sam ja,

zamišljeni smo i tužni,

to nam djevojčica nedostaje.

Slikarku kosne ta tuga

ona se uranja u krajolik.

Prilazi okamenjenoj tuzi i poljubac mu daje.

Okamenjena tuga se prelijeva u svjetlost radosti,

zahvalno gleda ka suncu i suze teku.

Hoće to,ponekad ne treba gledati u sunce.

 

Djevojčica me ljubi u suzne oči i šapuće:

„Ništa se ne brini,jedini moj,

sve će biti u redu.

Evo držim te mili moj,

nigdje pobjeći neću.“

Ja je nježno ljubim u  orošene oči i smiješim se:

Ne brinem se ,jedina moja,sigurno da hoće.

Nisi luda mila moja,izgubiti mene,sreću svoju.*

 

Tada me galebova krik probudi.

Gledam oko sebe.

Ničega i nikoga nema.

Ni galebova.

Samo mi oči vlažne

Mislim ,oni galebovi

ovo vrelo avgustovsko sunce

krivi su za sve.

 


												

Arsen Dedić – Pored mene / Song – Lyrics

 

U postelji još pored mene bdije,

Pokriven mrakom kao brod u luci,

Tvoj život u kom uplašeno bije

I moje srce, kao sat na ruci.

 

Sa prijestolja se na nas Sljeme ruši

I stiže sve do groblja iznad grada,

A kiša kupa bol u mojoj duši

I skuplja se kraj posljednjih arkada.

 

Ti ne znaš kamo, gubeći se, ide

Taj put na kome nema putokaza,

I tvoje oči zamagljene vide

U kapi kiše krhotinu mraza,

Krhotinu mraza.

 

Još kao pseto uza me je nada,

S njom i ja vičem da ćemo se sresti,

No Sava gasi svjetla moga grada

I ostavlja me samoga na cesti.

 

Ja ništa ne znam o svome životu,

Ni tko me vodi, ni što da se radi,

I pamtim samo neku anegdotu

O ljubavi, i nevolji, i nadi.

 

Moj um od snova, slova i papira,

Još čuva tvoje slogove i rime.

A ti, kad čuješ zvuke glasovira

Hoćeš li znati, hoćeš li znati kako mi je ime?

 

 


												

Jad i bijeda BH , napose sarajevskog , novinarstva

Toplane Sarajevo poskupjele grijanje za minimum 17 %.

Niko ni da zucne , da primjeti ili konstatuje ovaj atak na goli život i opstanak pučanstva. Nije valjda da su svi mediji kupljeni ili u strahu od nadolazeće vlastodržačke pošasti.

Lažljiva i inkriminisana sarajevska vladajuća klika se pravi da ne vidi šta se dešava u njenom ataru. A obećavaju i obećavaju…i lažu li , lažu , i dijele li dijele napljačkane novce. Sebi , prijateljima , očevima , ljubavnicama , rodbini i stranačkim kriminalcima.

I Konaković , i Nikšić i Forto … i svi u toj vrhuški nisu ništa bolji od SDA i njihovih sada već , donekle , bivših pljačkaša.

SDA je od poštenih ljudi , hodža i ilmija pravila kriminalce.

Ove nove vlastodržačke trojke , četvorke , osmorke od kriminalaca žele napraviti poštene ljude.

A ne ide to tako!

Kada te pučanstvo označi kao lopova , kriminalca , ubicu anatema ostaje za vijek vjekova. I nažalost / na sreću po pravdi prenosi se sa koljena na koljeno.

Samo ovi novi djelitelji Bosne i saradnici rasturača BiH postaju isto što su i oni . Pljačkaška bagra i fukara bez imalo obraza i sigurni putnici za pržun.

Bleki – Dolaze bunila dani

 

 

 

Kristalna Modra rijeka

 

Noć snježnih snova

Noć snježnih snova

 

Đardin u klopci

Đardin u klopci

 

Rastanak

 

Luca na nebu sa dijamantima

*

Dolaze bunila

dani

lebdeći u noćima snježnih snova

na izvoru Modre rijeke

u iskonu aleje platana

kraj raspuklog trešnjinog stabla

međ makovima rujnim

bojeni dijmantskom prašinom

tuge

nikad ne objašnjavajući

našto to

 

molim ih da zauvijek

ime

one koja se nikad ne vraća

bude ljubav

 


												

Vesna Višnjevac – Noć

 

Tiha noć

u slijepočnicama

vjetar polako struji

donosi neka pospana polja

gdje moja stopa ostavi trag

na njima obrasla trava

i sanak se u nju uvuče krotak i blag

moje misli uvijek neznane puteve traže

čeznem za mjestima raznim

sve ih znam

kao da mi duh osta tamo

a noga kročila nije

ali sanja i sanja

željna dalekih putovanja

istorije, starih predanja

fontana, slika, zdanja

ponekog jezika zvučnog

poneke radosti odlučne

Margaret Rouz – Nesvakidašnja princeza

 

Princeza Margareta Rouz ,grofica od Snoudena je bila mlađa sestra engleske kraljice Elizabete II.

Tamo gdje je Elizabeta krunisanjem stala,ona je počela svoj hod, po takar zvijezdama života. Dobro je poznato da je princeza Elizabeta voljela volan,sve što podsjeća na mjenjač i šofere.Onda su joj uvalili krunu i oduzeli sva životna zadovoljstva.Postala je hladna  i ljubomorna na tuđi takar i sreću.

Najvjerovatnije da je takva rođena.

Margaret je bila razmažena princeza, koja je htjela izganjati samo jedan svoj hir.Da voli čovjeka kojeg je odabrala za čitav život i da on nju voli,pa koliko god to neke druge koštalo.A to je, tako malo i ljudski.Ona nije bila princeza iz bajke.Ona je bila princeza kojoj su trotoari života bili bliski.

Reći će vam je voljela ludosti,buran život,provod i sve što ide uz to.

Naše mišljenje je sasvim oprečno.

Nju nisu interesovale titule i uštogljeni,bespolni i vehti aristokrati.Ona je tražila ono što joj je u hladnom porodičnom okruženju nedostajalo : ljubav.Bila je uvijek u drugom planu,sve je bilo podređeno starijoj kraljevskoj kćerki,naslijednici krune,princezi Elizabeti.

Ne znamo da li ona našla ljubav ili se ljubav samo prišunjala i zaskočila je.Dok su njemačke bombe 1944. godine pritiskale  London,jedna sasvim drugačija bomba je doletjela u Margaretino srce.Sa četnaest godina godina se zagledala u Petera Tausenda ,vazduhoplovnog junaka britanske avijacije.Imala je nešto pohotno i životno u  ljubičastim djevojačkim očima.

No ,ta njena  ljubav je imala nekoliko manjkavosti.Margaretin izabranik nije aristokrata,stariji je od nje šesnaest godina ,oženjen je i ima dvoje djece.

Više nego dovoljno za zapret uštogljenog britanskog društva,

“Zaljubila sam se u njega preko ušiju”, priznala je odmah sestri, budućoj kraljici “i mora biti moj . „

Imala se kome povjeriti.Ali mladost je mladost!Ne zna da ne treba vjerovati ni rođenoj sestri,ako je ona buduća kraljica.

Princeza je princeza i ona mora dobiti ono što želi.Pritisnula je jadanog čovjeka,koji je strpljivo podnosio njeno prenemaganje,njene „pubertetske bubice“.Sve je učinila da mu pomuti um.Svakim trenom je postajala uzbibanija,rosnija i strasnija,postajuči lijepa,stamena i podatna  djevojka.

Da li se tada nešto desilo?Ko će ga znati?

Tausend  je naprasno prebačen u Keniju.Za vrijeme rata to je značilo da je na drugoj planeti.Tri godine kasnije on je bio razveden i  još uvijek u Africi.Ona mu je došla na noge i on je shvatio, da je djevojčica postala lijepa i poželjna žena,zrela za branje.Da li je prije toga bila opetovano brana,nije bitno.

Prve večeri ponovnog susreta tihi plamen se razbuktao kao usijano vulkansko grotlo. Peter je brao,i brao i opet brao, zabranjene voćke princeza Margarete.Ona se davala bez imalo ograničenja i lažnog stida.Prava jubav ne poznaje stid i prenemaganje.

Volim te i ja tebe volim je zvučalo sasvim prirodno,kada su se  slijedećeg rastajali.Bili su obazrivi i ništa nije procurilo u javnost.Ljubav između princeze i običnog pučanina je sablažnjiva i za svaku osudu i netoleranciju.Ali ljubav sa razvedenim čovjeka je nepodoština ,ravna zločinu.Tako je nametnuto od pamtivijeka.

Ponekad anđeli idu na ruku zaljubljenim.Petera 1950. godine smještaju u kraljevsku palaču na službu.Palača je velika,a porodica malobrojna.Dvoje golupćića se moglo ganjati i dozvoljavati da im perje leti na sve strane,a da to ne privuče previše pozornosti.Bije to vrijeme ruža i romantike,i normalno još koječega.

Parkom vinsdorfskog dvorca dva bića su lepršala na krilima ljubavi , u galopu,nošeni prekrasnim konjima.”Nevini” prizor kome su se svi dvorjani divili.

Nas kakve smo ,slonovskog sjećanja,slika navede na pomisao o Megaretinoj pra-prabaki Viktoriji i njenom slugi ,konjušaru Džonu Braunu.I oni su jahali, i jahali se širom krljevskih imanja.Jahanja bi nastavili u kraljičinim odajama.

U dvoru su svi primjetili tu ljubav i jutarnje Peterove izlaske iz princezine sobe.I sve se zataškavalo.

Tri godine kasnije,umire joj otac ,kralj Đuro VI kralj.Dan krunisanja Elizabete,sestre joj,za Margaret je i kraj mirnih dana romantične i senzualne ljubavi.

Nesmotrenost mlade zaljubljene princeze su zabilježile hiljadu kamera.Elizabeta je sjajila u blještavoj toaleti i iskrama  kilogramima nakita i dijamanata.Margareta je zračila ljubavlju.Prišla je Peteru i zaljubljeno ga pogledala.A jedna  njegova dlaka na ramenu vojnog kaputa je odala njihovu ljubav.Vidjevši je ,Margaret je nježno sklonila sa ramena,dok su ljubičaste oči upijale lik njenog ljubavnika.

Budni i sveprisutni blicevi su sjevnuliu.Tisuće njih.I svijet je dobio materijal za naslađivanje i za veliki skandal. Slika kako princeza sklanja dlačicu sa uniforme vojnika je obišla svijet.Tajna se više nije mogla sačuvati.

Počinju peripetije.Sada je Elizabeta kraljica,a ona zna sve tajne svoje setre.Svi se počinju petljati u  ljubav princeze Margarete. I svi je zabranjuju.Porodica,dvor,vlada sa premijerom Čerčilom, Anglikanska crkva,visoko društvo.Jedino su Britanske Mare ostale sa strane.One su voljele takar ljubavi,kao i sve naše Mare širom svijeta.

Mi se uvijek  pitamo šta ima porodica sa ljubavlju djevojke?

Kakve veze dvor ( društvo,konzervativno ruštvo, javnost )  ima sa ljubavlju uopšte?

Odkle pravo bilo kakvoj vladi da se petlja u emotivni život pojedinca?

Odakle odvažnost  jednoj  sterilnoj , notornoj pijanici,Čerčilu da  u bijesu, ustvrdi da takvi postupci i skandali mogu demoralizirati društvo i dovesti do – kraja monarhije?Kojeg li morbidnog razmišljanja!

Odakle prava crkvi da brani ljubav, a njeni dostojanstvenici kidišu na sve , i žensko,i muško i djecu.

Tada slijedi ono što je „uobičajeno“.Razdvajanje zaljubljenih,prijetnje i ucjene.

Njega Čerčil šalje u Belgiju na službu,sa strogom naredbom da ne dolazi u zemlju.

Nju  dvor šalje na put u Rodeziju.

Oni se nisu dali i tajno su se sastajali i kovali planove za vjenčanje.Ona uskoro puni 25  godina  Tada joj neće biti potreban kraljičin i obiteljski blagoslov, pod uvjetom da se odrekne svih kraljevskih prava -i prava na prijestolje.

Princezu nije briga  jer se njen stric  kralj Edvard VIII   odrekao krune,radi ljubavi i  namjere da oženi svoju dotadašnju ljubavnicu, dva puta razvedenu Amerikanku Wallis Warfie.

Jes,kako nije! To nije bilo vrijeme za ljubav i  licemjerno društvo je stvoreno za  nesretan završetak bajke.

Bešćutna ,hladna i zavidna  kraljica Elizabeta stupa na scenu:

„Toliko da znaš, ako se zaista udaš za Petera, izgubit ćeš sva svoja prava, nećeš dobivati apanažu, ostat ćeš bez svega. I morat ćeš napustiti Britaniju”, hladno joj je predočila sestra što je čeka. Sva očajna, rasplakala se. Kome se god idućih dana obratila za savjet i pomoć, svugdje je nailazila na isti odgovor: nemoj se udati, moraš se žrtvovati za Britaniju. A brak ionako ne bi mogao biti sklopljen u crkvi.

I onda, 31. listopada 1955. godine, u radijski mikrofon BBC-ja izgovorila je beživotnim glasom: “Odlučila sam da se ne udajem za kapetana Townsenda”. Spominjala je u tom govoru svoje dužnosti, obitelj, crkvu, Britaniju. „

Komedija del arte.i Još tragičnija.

Jedna ljubav je uništena.Jedno nježno dijete  ,koje je htjelo samo da voli, je ubijeno.

U godinama koje slijede kraljičina se morala poštovati.

Petera ,praznog i poderanog srce, su utrpali u avion za put oko svijeta,bez povratne karte.Dvije godine poslije je zaručen belgijskom milionerkom.

Princezu Margaretu je i izdalo i poslijednje stvorenje na ovom svijetu kojem je vjerovala.Njena ljubav Peter.Danima ,mjesecima se zatvorila u svoje odaje.Nikom nije dala da joj priđe.

A onda se pojavila.sasvim izmjenjena i blistava.Rodila se neka nova princeza koju do tada niko nije poznavao.Njen rezon je bio:

OK.Vi mi nedate da volim koga i  kako ja hoću.Onda ću da budem ono što ste vi!

Slijede lude,buntovne godine,nimalo slične onim prethodnim. Ni tren nije zastajala,postala je sinonim za haos i poročan život.Izlazila je,družila se,najčešće sa boemima i umjetnicima,pila  i radila sve što razuzdana mlada bića rade.

Sve novine,ne samo žuta štampa, bili su puni princeze i njenog nekontrolisanog života.

To je bila njena osveta svima onima koji su je natjerali da se odrekne sreće i ljubavi.

Negdje na tim polusvjesnim traganjima i lutanjima, se spotakla o još jednog običnog pučanina, fotografa Antonija-Armstronf-Džonsa.Ponovo je šokirala sve.U inat svima i svemu se udala za njega i dobila dvoje djece sa njim.Sina Davida i kćerku Saru.

Za nju je brak je završio istog trena kada je i sklopljen.Formalno ostala je još osamnaest godina u braku.

“Dvadeset razloga zbog kojih te mrzim.

To je pisalo na papiru koji je, doduše godinama kasnije, otkrila na suprugovu noćnom ormariću. A mrzio ju je ponajviše zato što nije mogla ili nije htjela zaboraviti Petera. „

Kažu,njen razvod je jedina stvar koju joj je kraljica Elizabeta dozvolila.

„ Godinu i pol kasnije on se ubio.“ / Ovu informaciju smo preuzeli sa Velika Britanija net.Vikipedija to ne pominjue,za nju i krunu  Entoni  je još uvijek živ./

Misli se na Antoni Armstrong-Jones,po rođenju pučanina  od 1961. godine  po ženi, grof od Snodona .

Koincidencija ili ne,princeza od Walesa bivša žena princa Čarlsa,sina Elizabete druge je  godinu i po dana poslije razvoda ubijena u saobraćajnoj nesreći.

Koje su obiteljske tajne,pogubne za život, isčeprkala ta nesretna bića.

Da je ovo basna naravočenije bi bilo:

Nemojte se ženiti ili udavati za britansku krunu; jer kraj vam je tragičan.Ili se ubjete.ili poginete ili vas ubiju,što mu na isto dođe.

Dalji život princeze Margarete je bio košmar,koji mi nećemo blatiti,jer je sestra Kraljica Elizabeta II natjerala na to.

Ranjeno srce djevojčice,koja je samo htjelo voljeti jednog jedinog čovjeka, je vremenom popuštalo i poslije nekoliko srčanih udara umrla je na današnji dan,09.02.2002.

Vjerujemo da joj je zadnja pomisao bila da je Peter Tausend uvijek volio samo nju.

 

Bosna zemlja Božje milosti – Galerija u 15 03

Autor

Hajro Šabanadžović

Rađanje   Pliva - Vodopad

Rađanje                                                                                    Pliva vodopad

Crkva beu obilježja  Otežale misli

Crkva bez obilježja                                                                      Otežale misli

Ljeto u gradu čednosti             Magla nad Dvorima

Ljeto u Gradu Čednosti                                                  Magla nad dvorima