Tiha noć
u slijepočnicama
vjetar polako struji
donosi neka pospana polja
gdje moja stopa ostavi trag
na njima obrasla trava
i sanak se u nju uvuče krotak i blag
moje misli uvijek neznane puteve traže
čeznem za mjestima raznim
sve ih znam
kao da mi duh osta tamo
a noga kročila nije
ali sanja i sanja
željna dalekih putovanja
istorije, starih predanja
fontana, slika, zdanja
ponekog jezika zvučnog
poneke radosti odlučne