Luca na nebu sa dijamantima
*
Dolaze bunila
dani
lebdeći u noćima snježnih snova
na izvoru Modre rijeke
u iskonu aleje platana
kraj raspuklog trešnjinog stabla
međ makovima rujnim
bojeni dijmantskom prašinom
tuge
nikad ne objašnjavajući
našto to
molim ih da zauvijek
ime
one koja se nikad ne vraća
bude ljubav