Autor
Hajro Šabanadžović
Jesenja rapsodija Ah to krhko cvijeće
Pustinjski vjetar Idila u žutom
Jesenja simfonija Zavjesa od velova
Nebeska vrata Lebdeće poljsko cvijeće
Jesenji nemiri Da se razboliš od ljepote đardina
Snježni vodopad Zimski ipus
Ružin bokor Lepršave dugine boje
Ona u vrtlogu proljeća Očaj
Sjećanja i snovi
24. 08. 1938. – 24.12.1984.
In memoriam Blaženoj Luci
Autor
Hajrp Šabanadžović
Bijela ruža Grada čednosti
Bijela dama
Ocean
Tišina i sni
Svijet azura
Čarolija
Ona spava
Centofilija
Plavetna duga
Cvijetni proplanaka
Bleki godinama što prolaze
Mjesečeva ruža
Vali sreće
Ljubičice u polju šarenom
Vali
Bujica
Moje tuge
Kapija nebeska
Ljubav
Jedinstvena maglica
Svjetlost
Anđeo Nebeski
24.12. 1984.- – 24.12.2018.
U noćima dugim
Danima teškim
Mislima tražim
Dane kratim
Vrlo često
Jedno mjesto
vrijeme jedno
malo dijete
sanja
vrijedno.
Prelijepo vrijeme
Mirisavo dijete
Prelijepo mjesto
Ljubav kao stanje duše.
Zaboravljeno od ljudi
Okupano
morima
Obasjano
zvjezdama
Tiho
sunčano
Velikodušno
sjajno
blago i blago
Pitomo
drago
Nježno
čisto
Milo
bistro
ljubavlju
ozračeno
davanjem
nesebično
dobrotom
umilno
od cvijeća
mirisno.
Sneno
od nevinosti
blaženo
od radosti
pomalo umorno
od čekanja mene
što poput sjene
nalik Princu Malom
hodim duhova tragom.
Tih godina ruke pružao
Drugim nježnijim se nadao
Te godine sretoh tebe.
Skoro napriliku mene
U prvi tren tada nisam znao
Ljubav svoju tebi sam dao
Jer plakat ću za oboje
Prigrlih dušom
Tvoje iskreno srce
Utopih se u tvom zagrljaju
Svježem od mora
Leprašavom ko zvijezde
Tihom
Blagom
Nježnom
Pitomom
Jer plakat ću za oboje.
Velikodušan u sebičnosti
Izgubih se u izvoru
Ljubavi
U tvom pogledu
Bistrom
Umilnom
Snenom
Radosnom.
Jer plakat ću za oboje
Dobrotom sapleten
Milošću sakriven
Ko nježno janje
Ko malo kuče
Izgubih se
U tvojoj duši
iskrenoj
snenoj
blaženoj
od nevinosti
cvijetnoj
od radosti.
Više ne tražim ništa
Ja ću plakat za oboje.
Svaka misao na tebe
Vraća me u vremena
Ona neka tamo davna
Divne Puteve
Cvijeća djece.
Jer plakat ću za oboje.
Noći duge noći
ja čekam da li ćeš mi doći
prije sna.
Nema , ja čekam ali tebe nema
a mesečina ležaj sprema
već za nas.
Dok trajem sve dajerm
za ljubav tu.
Dok trajem sve dajem
samo za nju.
Noć je već davno pala
na obrazu mi suza sjala
prije sna.
Tebi,i nikom,nikom ne dam više
da poljubcima suze briše
suze sa lica mog.
Noći, noći duge
ja čekam da li ćeš mi doći
prije sna.
Nema , ja čekam ali tebe nema
a mesečina ležaj sprema
već za nas.
Ima dobrih ljudi
ništa ne išću
a godina nakupe
Ima dobrih ljudi
nakupe godina
a ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
u srcu sve Male Princeze nose
a odrastu
Ima dobrih ljudi
ne znamo gdje su
a još uvijek ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
odrastu ktomu kamo su
a srca Malim Princezama prinose
Ima dobrih ljudi
skrivaju se
a neuki pitaju zašto
Ima dobrih ljudi
skrivaju Malog Princa
a to ih boli
Ima dobrih ljudi
srcima nude dom
a Grlice skršenih su krila
Ima dobrih ljusi
neprimjetni su
a ih nestaju
Ima dobrih ljudi
a neuki ubijaju
Male princeze i Princa Malog
Sve moje jeseni su tužne
Dani plačni su svi
A moje oči još su vlažne
Suza i bola trag
Za tebe čujem da si srećna
Ljubav prati te svud
I ruže drugom da si dala
Što nama donese maj
Zar nisi mogla meni opet da se vratš
Dobro si znala tebe da još čekam ja
I uvek jesen kada dođe
Kiše stignu u kraj
Tad moje oči suze vlaže
Setim se našega sna
Bolna prazmina
Nada
Zadivljujuća svjetlost – Tišina sni
Srce krhkog proljeća
Uvijek ću se pitati
zašto je bolno
u srcu krhkog proljeća
to uvik
zauvik
reći ćeš l'jube
nije nam bilo suđeno
nenadano baterija se ispraznila
doći će vrime naše
Uvijek ću se pitati
da li su bliznjakinje san
ili su morale biti
za kiše
stvorene
bliznaci smo ti i ja
srcem rođeni moja ljube
samo smrt nas razdvaja
do našeg uvik zauvik
uvijek ću se pitati
kakav bi život bio
podno kavala
u maslinama
mili moj
jednom kad ne bude nas
masline će procvati
mirisima ljubavi naše
uvik će me boljeti
kučica u cvijeću
suton u proljeću
ljubav u zviježđu
snovi ne bole
jedini moj
oni se žive
uvik zauvik
Podsjećanje
**
Božićna liturgija u Bejrutu u Maronitskoj / Pravoslavnoj Crkvi Svetog Ilije 2016. godine.
Svjetski poznata diva Abeer Nehme se upravo spremala zapjevati na Božićnom slavlju, pred prepunom crkvom.
Desilo se nešto ljudski , a predivno.
Hor muslimanskih devojaka „Imam Sadr“ ušetao je,
i pred okupljenim vernicima sa slavnom pjevačicom zapjevao pesmu „Tiha noć“.
Prelijepa, nadnaravna izvedba i tako topla, jednostavna ljudska gesta,
izazivaju toliko ganuća da su riječi suvišne.
Ovo se desilo , a opet nastavljaju da ubijaju palestince.
Kažu dogodilo se čudo.
Ne ,nije to čudo.
To je Božije davanje.
Dogodili su se zemaljski anđeli ,
kojima nije bitna nametnuta podjela među ljudima.
Muslimanske djevojke su poželjele blagdan proslaviti sa komšijama
i dati svoj doprinos.
Ove godine će se to desiti na nekom, drugom kraju svijeta.
Dobri ljudi i anđeli ne priznaju podjelu.
Svi smo mi Božija djeca.
Sretni nam bili svi Božiji dani i blagdani.
Da li si mogla da zaboravis
da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
citavo jedno kratko proljece
ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svijet, nekada mirisan i raspjevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vrijeme brise i srce zaboravlja;
ali casovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.
Mali prilog, o bosansko hercegovačkim katolicima Bošnjacima, koji nas vodi do nedjeljivosti bosanskog bića i opstojnosti Bosne i Hercegovine.
Istina se ne može sakriti!
Katedrala Srca Isusova u Sarajevu je jedan najčuvenijih Božijih hramova u Bosni i Hercegovini i šir.
Slijedom proviđenja u sebi nosi Božije svjedočanstvo.
Katedrala Srca Isusova u Sarajevu
Početak gradnje urezan je Temeljni kamen :
A D MDCCCLXXXIV 20. XI.
U luku poviše ulaznih vrata u kamenu je zapisan kronogram:
„ZA PAPE LEONA XIII, ZA CARA I KRALJA FRANJE JOSIPA I., ZA MINISTRA BENJ. PL. KALLAYA, ZA POGLAVICE ZEMLJE IV. BARUNA APPELA, ZA NADBISKUPA Dra STADLERA, BJE OVA CRKVA SAGRAĐENA PO ARHITEKTU JOS. PL. VANCAŠUU, DNE 14. RUJNA 1889. POSVEĆENA”
O katedrali , gradnji,njenoj ljepoti , tradiciji i njenim graditeljima naći ćete mnogo materijala , zapisa , dokumenata , impresija, fotografija u medijima, Google,vikipediji itd.
O onome što je nama zapalo za oko , što nas brine i što nas boli nigdje ni riječi.
Tabu tema!
Srušila bi novokomponovane nacionalističke mitove.
Krenimo redom:
Vitraž I u katedrali Srca Isusova u Sarajevu , 1887.
U prvom prozoru do oltara Bezgrješnog Začeća prikazani su sv. Ivan Krstitelj i sv. Ilija, dar
Katolika Bošnjaka Grada Sarajeva.
KATOLICI HERCEGOVCI GRADA MOSTARA 1887
Vitraži II i III u katedrali Srca Isusova u Sarajevu , 1887.
U prvom prozoru istočne lađe, do oltara Svete Braće, prikazani su sv. Franjo Asiški i sv. Juraj, dar Katolika Hercegovaca grada Mostara.
U istočnoj sporednoj lađi nalazi se oltar svete braće Ćirila i Metoda
(No, danas nećemo širiti temu o bosanskoj humanosti , otvorenosti ,univerzalnosti i sveobuhvatnosti.)
Svi vitraži u Katedrali su završeni 1887. godine . Ima ih mnogo kao i darovaoca.
Ima mnogo imena , hriščanskih svetaca , lokalnih i religijskih odrednica i opredeljenja .
Pominju se papa Leon XIII, car Franjo Josip , ministar Kalay…
Primjećujete li nešto , za današnje pojmove , reklo bi se , neobično ?
Predstavljeni vitraži su pokloni : KATOLICI BOŠNJACI GRADA SARAJEVO I KATOLICI HERCEGOVCI GRADA MOSTARA.
Sasvim normalno , bilo je to vrijeme vladavine Austro-Ugara i Vatikana na ovim prostorima .
Oni nisu morali , niti smjeli da lažu u Božijem hramu.
Znaju , Bog je Jedan i Svjedok svemu.
Crkva je posvećena i otvorena za bošnjačko pučanstvo 1889.
Dakle , 1887. godine u Sarajevu i Hercegovini/ Mostaru su živjeli Katolici Bošnjaci.
Ni Austrogarska država , ni Vatikan , ni graditelji , ni pučanstvo ne pominju Hrvate.
Sasvim logično .
Tada , u Bosni i Hercegovini nije bilo Hrvata .
Nije bilo ni Srba.
Nije ih bilo za života Cara Franje Josipa I , koji je umro 1916.
U Bosni i Hercegovini su uvijek živjeli Bosanci/Bošnjaci bogumilskog svjetonazora , da bi vijekovima potom , dolaskom Turaka , polako počelo da se vrši raslojavanje stanovništa na pripadnike rimokatoličke, pravoslavne i islamske vjere.
1918 . godine stvaranjem hegemonističke Kraljevine Srba Hrvata Slovenaca počinju velikosrpske i velikohrvatske nacionalističko-šovinističke pretenzije na teritorij Bosne i Hercegovine.
I zamislite odjednom , preko noći, dekretom svi bosanskohercegovački katolici bivaju proglašeni Hrvatima , a svi bosanskohercegovački pravoslavci Srbima. Kontinuitet raslojavanja je nastavljen pod komunistima.
Završni udarac , nož u leđa Bosni i njenoj opstojnosti je pokušala udariti fašističko zločinačka udružena neman Franjo Tuđman- Slobodan Milošević.
Njima na ruku se glatko pridružila udbaško-fašistička klika okupljena oko ostarjelih , osuđivanih robijaša proustaških Mladih muslimana .
Izdajice bosanskog bića i bosanske opstojnosti , megalomanski i naučno neutemeljeno preuzeše na sebe ulogu tvoraca kvazi , hibridne nacije Bošnjaci , čiji bi pripadnici trebali da budu svi muslimani sa južnoslavenskih prostora.
Kojih li oridinarnih gluposti!
Bosna i Hercegovina zemlja Božije Milosti je jedna i jedina , sa jednim Bosanskim narodom Bogu milim Bošnjacima.
